Iz Volkswagena je otišao povjesničar koji je istraživao nacističku prošlost tvrtke. Nekima je to malo sumnjivo

Automobilska tvrtka Volkswagen već godinu dana pokušava popraviti štetu uzrokovanu aferom u kojoj su lažirali emisiju ispušnih plinova, obećavajući pritom iskrenost i transparentnost, piše New York Times. No, veliki broj povjesničara sada je optužio tu kompaniju za skrivanje svoje nacističke povijesti.

Naime, tijekom posljednjih 18 godina, Volkswagen je na neki način postao pionir u otkrivanju svoje povijesti zapošljavanja tisuća osoba koje su bile prisilna radna snaga tvornice tijekom Drugog svjetskog rata. No, sada je došlo do naglog razlaza s povjesničarom tvrtke koji je, uz još neke, omogućio ovo otkriće. Kada je ugovor s povjesničarom ovaj tjedan naglo prekinut, 75 njemačkih akademika potpisalo je bijesno otvoreno pismo u kojem optužuju Volkswagen da je otpustio povjesničara iz osvete.

Aktualiziranje mračne povijesti

Povjesničar Manfred Grieger i Volkswagen odbili su komentirati okolnosti njegovog odlaska, navodeći da je do raskinuća ugovora došlo obostrano. No misterij zbog čega je Grieger odlučio otići – i zbog čega je zapravo otpušten – zakomplicirali su pokušaje Volkswagena da ponovno dobije povjerenje javnosti. Osim toga, riskiraju ponovno aktualiziranje mračnog poglavlja u povijesti tvrtke.

Navodni katalizator Griegerovog odlaska je njegova kritična recenzija studije od 518 stranica o načinu zapošljavanja Audija i Volkswagena u Drugom svjetskom ratu. Recenzija – i studija, objavljeni 2014. godine – dobili su nedovoljno pažnje sve dok njemački poslovni tjednik, Wirtschaftswoche, nije spomenuo obje stvari krajem kolovoza.

Prestanak bavljenja prošlošću

“Ova kratka rasprava u akademskom časopisu dovela je do govorkanja da će se Griegera staviti na kratak povodac i da će mu se ograničiti akademska sloboda, što je rezultiralo njegovim napuštanjem tvrtke”, navodi se u javnom pismu povjesničara.

Pritom je izražena sumnja da će se tvrtka nastaviti baviti drugim pitanjima iz svoje prošlosti, osobito po pitanju optužbe za suradnju s brazilskim vojnim časnicima tijekom 1970-ih. U priopćenju objavljenom u utorak, Volskwagen je opovrgnuo da je Grieger otpušten, ili da njegov odlazak nagovješta promjenu u njihovom pristupu.

Iscprna studija o iskorištavanju prisilne radne snage

“Činjenica je da Volkswagen nastavlja prepoznavati postignuća doktora Griegera i zahvaljuje mu na njegovom radu”, navodi se u priopćenju. “Nadalje, činjenica je da je Volkswagen dosljedno istražio povijest tvrtke, te će to raditi i dalje.”

Grieger je suautor iscrpne studije objavljene 1996. godine u kojoj je razotkrio na koji način je Volkswagen iskoristio prisilnu radnu snagu tijekom Drugog svjetskog rata kada se tvornica tvrtke nalazila u Wolfsburgu i proizvodila široku lepezu oružja i vojne opreme.

Tvornica u Wolfsburgu bila je nacistički projekt

Knjigu, čijih su tisuću stranica ispunili Grieger i povjesničar Hans Mommsen, financirao je Volkswagen u vrijeme kada su se mnoge druge njemačke tvrtke odlučile pomiriti sa svojom ulogom tijekom nacističke ere. No, Volkswagen je dobio više istine nego što je očekivao. Knjiga također otkriva ponižavajuće informacije o obiteljima Porsche i Piëch, koje od 2012. godine posjeduje većinu Volkswagenovih dionica koje im omogućuju da imaju pravo glasa po pitanju korporativne politike tvrtke.

Tvornica u Wolfsburgu, koja je još uvijek glavni proizvodni centar Volkswagena, originalno je bila nacistički prestižni projekt izgrađen pod nadzorom Ferdinanda Porschea, dizajnera automobila koji je kasnije postao poznat pod nazivom buba.

Ubijali radnike zbog najmanje greške

Tvrtka je proizvodila vojnu opremu uključujući mine, dijelove za rakete koje su se ispaljivale na britanske gradove, protutenkovsko oružje i vozila poput džipa koja su bila poznata pod nazivom Kübelwagen. Volkswagen je posebno ovisio o prisilnoj ranoj snazi iz okupiranih zemalja ili je tvrtka radnike posuđivala iz koncentracijskih logora, uključujući Auschwitz, jer se radilo o novoj tvrtci s limitranom radnom snagom.

Iako su uvjeti u tvornici bili malo bolji nego u koncentracijskim logorima, zatvorenike su nadgledale trupe SS odreda, slabo su ih hranili i često bi ih tukli ili ubijali zbog najmanje greške. Djeca, koju su rađale radnice, oduzimana su obiteljima i smještena su u vrtiće za siročad koje su nadgledali doktori SS-a, te je u njima umrlo 365 novorođenčati.

‘Transparentnost nije najbolja osobina VW-a’

Hartmut Berghoff, profesor na institutu za Ekonomiju i društvenu povijest na Sveučilištu Georg-August u Göttingenu, odgovoran je za ovo otvoreno pismo. On je rekao da se kompanija oglušuje na neke činjenice slično kao i tijekom izbjanja skandala s emisijom.

“Transparentnost u reakcijama prema javnosti nije najbolja osobina VW-a”, rekao je Berghoff tijekom telefonskog intervjua. U svom priopćenju, Volkswagen je naveo da žale što im Berghoff nije odgovorio na njihovu ponudu za razgovor o ovom pitanju, koju je glasnogovornik Eric Felber ponudio prošlog tjedna.

Još neki smatraju odluku skandaloznom

Berghoff je rekao kako je e-mail Volkswagena završio u njegovom spam folderu i da je ponudu vidio nakon pojavljivanja otvorenog pisma njemačkih akademika. On je propitkivao jesu li dužnosnici Volkswagena poštovali rad Griegera. “Zbog čega su se razišli s njim?”, pitao je Berghoff.

Nije samo 75 njemačkih povjesničara uzrujano Griegerovim odlaskom. Prošloga tjedna je bivši član odbora i predstavnika radnika u Volkswagenu, Walter Hiller, okarakterizirao čitav događaj “skandaloznim”. U utorak, dvoje povjesničara specijaliziranih po pitanju ponašanja njemačkih tvrtki tijekom nacističke ere izdala su oštru osudu na stranici tjednika Wirtschaftswoche.

Učinio Volkswagenov arhiv javno dostupnim

Završavanjem suradnje s Griegerom, rekli su, Volkswagen je “odbacio prosvjetitelja”. To sve pokazuje “koliko se komunikacija pogoršala u vrhu Volkswagena”, izjavili su povjesničari Lutz Budrass sa Sveučilišta Ruhr-Bochum i Mark Spoerer sa Sveučilišta Regensburg.

U svojoj recenziji Audijeve prošlosti, Grieger je kritizirao autore jer su umanjili kooperaciju tvrtke s nacistima i njihovo zapošljavanje prisline radne snage. Nakon objave njegove knjige “Das Volkswagenwerk und seine Arbeiter im Dritten Reich” Grieger je pregledao Volkswagenom arhiv. On ga je učinio dostupnim istraživačima i novinarima – radi se o iznenađujućoj odluci unutar tvrtke koja je uvijek bila pažljiva po pitanju informacija koje su se servirale javnosti.

Porsche nadgledao konstrukciju tvornice sa zetom

Tijekom Drugog svjetskog rata, Porsche je nadgledao konstrukciju i upravljanje nad tvornicom uz pomoć zeta, Antona Piëcha. Piëchov sin Hans Michel Piëch trenutno je član Volkswagenovog nadzornog odbora. Njegov drugi sin, Ferdinand Piëch, bivši je direktor Volkswagena koji je još uvijek većinski dioničar tvrtke.

Nakon što je poveo svoje Volkssturm trupe na bojište, sudeći prema Griegerovoj i Mommsenovoj knjizi, Piëch se povukao na obiteljsko imanje Porschea u Austriji. On je uzeo oko 10 milijuna reichsmarki (njemačka valuta u periodu od od 1924. do 1948.), iz fondova tvrtke za posao koji nikad nije napravljen.

Ferdinand Porsche, koji je umro 1951. i Anton Piëch koji je umro 1952. bili su u zarobljeništvu Saveznika gotovo dvije godine nakon što je Njemačka kapitulirala, no nikada nisu bili optuženi za ratni zločni.