Zašto je svijet morao stati zbog COVIDA-19, ali zbog SARS-a, MERS-a i Ebole nije?
U posljednjim desetljećima imali smo opasne viruse, ali posljedice nisu bile ovakve
Kad su se pojavila prva izvješća o novom virusu koji kruži kineskom pokrajinom Hubei, nitko nije ni pomislio da će se desiti ovo što se danas događa, piše FiveThirtyEight. To nije prvi moderni virus, u posljednja dva desetljeća svijet se borio protiv ebole, SARS-a, MERS-a i više od jedne velike epidemije gripe.
Ali ti virusi nisu prouzročili isti nivo društvenih i ekonomskih poremećaja kao COVID-19. Ipak, virusi iz prošlosti nam mogu pomoći da razumijemo novi koronavirus i koliko je naša nova stvarnost jedinstvena.
Sličan virus onome koji uzrokuje COVID-19
Krajem 2002. godine novi patogen koji se vjerojatno prelio iz životinjskog svijeta počeo je uzrokovati teške respiratorne bolesti u Kini. Prvom polovicom 2003. godine, teški akutni respiratorni sindrom proširio se u 26 zemalja, zarazivši najmanje 8 tisuća ljudi i ubivši 774 osobe.
SARS je uzrokovao virus sličan onome koji uzrokuje COVID-19, ali nije imao isti utjecaj, usprkos visokoj stopi smrtnosti od 9,6 posto, u usporedbi s trenutnom procjenom za COVID-19 koja je 1,4 posto. Druga respiratorna bolest, uzrokovana koronavirusom, respiratorni sindrom Bliskog istoka ili MERS, ima još višu stopu smrtnosti, 34 posto. Ali doveo je do manje smrtnih slučajeva nego COVID-19. Do siječnja 2020. godine zabilježeno je oko 2500 slučajeva i 866 smrti.
SARS i MERS ne prenose se tako lako
SARS i MERS nisu prouzročili istu razinu devastacije kao COVID-19 jer se oni ne prenose lako. SARS i MERS šire se puno bližim kontaktom, između članova obitelji ili zdravstvenih radnika i pacijenata. I najvažnije, zaraženi ljudi ne šire bolest dok nemaju simptome. Nakon što se razbole ljudi obično ostaju kod kuće ili su hospitalizirani što otežava širenje visusa.
Osim nekoliko incidenata masovnog prijenosa, gotovo čitav prijenos SARS-a bio je unutar zdravstvene ustanove, kazao je profesor Stephen Morse sa sveučilišta Columbia. U osnovi, možete kontrolirati SARS poboljšavajući kontrolu i prevenciju infekcija u bolnicama.
COVID-19 mogu širiti ljudi bez ikakvih simptoma i širi se vrlo lako. Ljudi koji ni ne znaju da su zarazni, još uvijek su među nama, a njihove povremene interakcije dovoljne su da prošire virus na druge. Zato je socijalno distanciranje postalo ključna strategija za borbu protiv širenja koronavirusa.
Svinjska gripa nije bila toliko smrtonosna
Svinjska gripa se lako širi ali nije tako smrtonosna. U proljeće 2009. godine pojavila se nova verzija gripe H1N1, istog virusa koji je izazvao pandemiju španjolske gripe 1918. godine i počela se brzo širiti. U prvih 12 mjeseci gripa je ubila više od pola milijuna ljudi, a prema procjenama, zaraženo je bilo više od milijarde, do kraja 2010. godine.
Glavna razlika zašto svinjska gripa nije preplavila naše zdravstvene sustave i zaustavila naše gospodarstvo, jest ta da je to bila puno blaža i manje smrtonosna infekcija. Postoji niz procijenjenih stopa smrtnosti za svinjsku gripu, ali čak i najviša je manja od 0,1 posto, puno niža od trenutnih procjena za COVID-19.
Pandemija svinjske gripe iz 2009. godine nije označena kao osobito ozbiljna jer je stopa smrtnosti bila niska, kazao je dr. Anthony Fauci, član radne skupine za koronavirus Bijele kuće. Čak uz tako nisku stopu smrtnosti, svinjska gripa imala je visoku ukupnu smrtnost, dijelom zbog lakoće širenja. S većom stopom smrtnosti i bržim prenošenjem, COVID-19 zahtijeva drastične mjere.
Oboljeli od ebole se lakše izoliraju
Ebola se prvi puta pojavila 1976. godine. Tijekom epidemije 2014. do 2016. godine od nje je umrlo više od 11 tisuća ljudi, u velikoj mjeri izolirano na regiju u kojoj se pojavila. Od ebole umre 50 posto zaraženih. Ebola nije lako prenosiva. Zaraženi ne šire bolest dok nemaju simptome pa čak i tada teže jer treba doći do izravnog kontakta s tjelesnim tekućinama zaražene osobe, krv, znoj i urin, a ne kada netko kihne ili govori. To olakšava izolaciju zaraženih osoba kako bi se ograničilo širenje.
Kod ovog novog koronavirusa, SARS-Co-2, neke zaražene osobe nemaju simptome ili su oni toliko blagi da nisu ni sigurni da imaju COVID-19. Virus se izrazito lako širi. A sve ovo u kombinaciji, dovelo je do pandemije koju je teško pratiti i kontrolirati.