Zašto tuga zbog smrti psa stvarno može biti jednako bolna kao odlazak bliske osobe

Kad bi tuga za psom postala šire prihvaćena, možda bi se lakše nosili s njom

FOTO: Carol Burt, Facebook

Kada ljudi koji nikada nisu imali psa vide kako njihovi prijatelji tuguju za gubitkom kućnog ljubimca, vjerojatno misle da je reakcija malo pretjerana, ipak” to je samo pas”. Ali oni koji imaju psa, znaju istinu da kućni ljubimac nikada nije “samo pas”. Ako ste imali psa, sigurno ste osjetili da su vas prijatelji sumnjičili da više tugujete zbog gubitka psa nego zbog gubitka bliske osobe. Istraživanja su potvrdila da je za većinu ljudi gubitak psa, na svaki način, usporediv s gubitkom voljenog ljudskog bića, piše tonic.vice.com.

Na žalost, ne postoji ritual žalovanja, nema osmrtnice u lokalnim novinama, nema vjerske službe kako bi nam sve to pomoglo kroz gubitak kućnog ljubimca kako nam pomaže kod gubitka bliske osobe, pa nam je neugodno pokazati, previše javno, bol za mrtvim psom. Možda kad bi ljudi razumjeli koliko je snažna veza između čovjeka i njegovog psa, takva neizmjerna tuga postane šire prihvaćena. To bi uvelike pomoglo vlasnicima pasa da integriraju smrt svog ljubimca u svoje živote i da krenu naprijed.

Psi na naše pohvale reagiraju kao na hranu

Zašto su psi i ljudi tako povezani? Prvo, psi su se morali prilagoditi životu s ljudima posljednjih 10 tisuća godina, i oni su to vrlo dobro učinili. To je jedina životinja koja je postala čovjekov prijatelj. Antropolog Brian Hare je razvio “hipotezu pripitomljavanja” kako bi objasnio kako su se naši današnji psi, od sivih vučjih predaka, pretvorili u društveno sposobne životinje s kojima danas imamo interakciju kao s ljudima.

Možda je i jedan od razloga to što naš odnos sa psom može biti ugodniji i jednostavniji od odnosa s ljudima jer nam pas pruža takvu bezuvjetnu, nekritičnu ljubav. Kako stara izreka kaže, “mogu li postati takva vrsta osobe za koju moj pas misli da već jesam?” Ovo nije slučajno. Psi su selektivno uzgajani kroz generacije kako bi obratili pozornost na ljude, a MRI snimke pokazuju da psi na pohvale svojih vlasnika reagiraju jednako snažno kao i na hranu. Za neke pse pohvala je još učinkovitiji poticaj.

Vlasnici pasa su sretniji od onih koji imaju mačke

Psi prepoznaju ljude i mogu naučiti tumačiti ljudska emocionalna stanja samo iz izraza lica. Znanstvena istraživanja također pokazuju da psi mogu razumjeti ljudske namjere, pokušati pomoći svojim vlasnicima, čak izbjegavati ljude koji prema njihovim vlasnicima ne postupaju dobro. Ljudi reagiraju pozitivno na takvu neusporedivu naklonost, pomoć i lojalnost. Samo pogled na psa može vlasniku izmamiti osmijeh. Vlasnici pasa prosječno su sretniji od onih koji imaju mačke ili uopće nemaju ljubimce.

Snažna pseća privrženost otkrivena je u nedavnoj studiji “Misnaming”. Misnaming se događa kada roditelji pogrešno nazovu nekoga od svoje djece, imenom svog drugog djeteta. I ime obiteljskog psa također se miješa s imenima članova obitelji, što ukazuje na to da se ime psa izvlači iz istoga kognitivnog izvora koji sadrži i druge članove obitelji. Ista stvar se vrlo rijetko događa s imenima mačaka.

Gubitak psa remeti vlasnikovu dnevnu rutinu

Nije čudo da vlasnici pasa toliko pate kada pas ugine. Psihologinja Julie Axelrod istaknula je da je gubitak psa toliko bolan jer vlasnik ne gubi samo psa. To je gubitak izvora bezgranične ljubavi, primarnog pratioca koji pruža sigurnost i udobnost, a možda vlasnik prestaje biti zaštitnik-mentor kao odrasla osoba djetetu.

Gubitak psa remeti vlasnikovu dnevnu rutinu više nego gubitak većine prijatelja ili rođaka. Za vlasnike, dnevni raspored ili čak i planiranje godišnjeg odmora, mogu se vrtjeti oko kućnih ljubimaca. Promjene u načinu života i rutini su neki od primarnih izvora stresa.

Prema nedavnom istraživanju, mnogi vlasnici koji su ostali bez ljubimca pogrešno tumače zvukove oko sebe pa im se učini da čuju pokojnog ljubimca. To se zna dogoditi ubrzo nakon smrti ljubimca, posebno kod vlasnika koji su bili jako vezani uz svoje ljubimce. Smrt psa je strašna, vlasnici pasa postanu toliko naviknuti na ohrabrujuću i nediskriminirajuću prisutnost njihovih pasa pa na kraju, puno češće nego ne, nabave novoga psa.