Žena je u pustinji tražila zaklon od sunca i slučajno pronašla najstariji portret Isusa u Izraelu

Istraživala je ruševni grad Shivta u pustinji Negev kad je vidjela oči koje je gledaju s kamenja

FOTO: heatkernel/Flickr

Emma Maayan-Fanar tražila je zaklon od pustinjskog sunca kada je spazila Isusovo lice. Povjesničarka umjetnosti sa sveučilišta Haifa u Izraelu proučavala je raspela i druge motive na kamenim nadvojima drevnih crkava i kuća ruševnog grada Shivta u pustinji Negev.

Iako je bila veljača, pustinjski dani još mogu biti vrući, pa je tako Maayan-Fanar našla hlad ispod jednog od nekoliko očuvanih dijelova krova koji još stoje na mjestu krstionice najsjevernije od ruševina triju crkava u drevnome gradu.

To je trenutak u kojem je vidjela oči koje je gledaju s kamenja, vrlo slabašne ostatke portreta Isusa Krista na njegovu krštenju u rijeci Jordan, oslikanoj na stropu zgrade prije oko 1500 godina. “Svi ovo smatramo čudom i jest”, kazala je za Live Science.

Najstariji prikaz Isusa koji je pronađen u Izraelu

Maayan-Fanar zvala je svoga supruga, fotografa Drora Maayana koji radi za izraelski tim na Shivti da fotografira sliku na stropu krstionice. Rezultati njihovog pronalaska iz 2017. godine nedavno su objavljeni u časopisu Antiquity.

Teško oštećena slika smatra se najstarijim prikazom Isusa koji je nađen u Izraelu i jedna od tek nekoliko crteža iz toga vremena koji pokazuju detalje lica. Kršćanske ruševine drevnog pustinjskog grada, smatra se, datiraju negdje između četvrtog i petog stoljeća.

Vide se samo obris i jedna obrva

Druga slika nađena prije nekoliko godina u Shivti, na najjužnijoj točki ruševina triju crkava, prikazuje Krista na njegovu preobraženju – još jedan ključni događaj opisan u kršćanskim evanđeljima za koje se pretpostavlja da su pisani u prvom stoljeću nakon njegove smrti.

I ta je slika teško oštećena, pokazuje tek obris figure Krista i jednu obrvu. Ali crtež na stropu sjeverne krstionice, objekta korištenog za obrede krštenja, pokazuje većinu Kristovog lica, i to, kao mladog čovjeka, kratke kovrčave kose.

Ikonografija Krista s kratkom kosom bila je uobičajena na cijelome istoku Bizantskog carstva, osobito u Egiptu, Siriji i Palestini. Ali onda su zamijenjene bizantskim slikama Krista duge kose koje su i danas uobičajene.

Portret mladića kratke kovrčave kose

Krist je prikazan kao mladi čovjek, objašnjava Maayan-Fanar, jer je njegovo krštenje u Jordanu simboliziralo “novo rođenje”. Iz istoga razloga slika prikazuje veći lik Ivana Krstitelja za kojeg se kaže da je vodio Kristovo krštenje, prema kršćanskim evanđeljima.

Maayan-Fanar i njezine kolege opisuju portret Krista kao mladića kratke kovrčave kose, dugoljastog lica, velikih očiju i dugog nosa. Slika predstavlja dogovor iz šestog stoljeća o Kristovom izgledu, a ne njegov stvarni izgled koji nije opisan u Evanđeljima.

Središte u ranom islamskom razdoblju

Ruševine Shivte nalaze se oko 40 kilometara jugozapadno od južnog izraelskog grada Bersheba. Regija je danas nacionalni park i pod zaštitom je UNESCO-a. Grad datira iz barem prvog stoljeća, u vrijeme Bizanta. Misli se da je bilo stanica za karavane kršćanskih hodočasnika na putu u samostan Svete Katarine na Sinajskom poluotoku.

Shivta je bila središte stanovništva u ranom islamskom razdoblju od šestog do devetog stoljeća, a zatim je grad napušten dok nije otkriven u 19. stoljeću.

Ruševine su istraživali engleski arheolozi oko 1870. godine, a 1914. proučavalo ga je dvoje engleskih arheologa, Wooley i Lawrence. Lawrence je postao poznat tijekom Prvog svjetskog rata kao Lawrence od Arabije, vođa arapske pobune protiv osmanske vlasti.

‘Ispod slike puno potpuniji crtež’

Arheolozi koji su istraživali ruševni pustinjski grad kasnih dvadesetih godina, kratko su zabilježili da su na stropu krstionice sjeverne crkve primijetili tragove nacrtane scene ali ne pišu o detaljima. Svjetlosni uvjeti u vrijeme otkrića crteža, i zajedno s kasnijim snimkama koje koriste foto opremu visoke rezolucije, omogućili su da se ponovo vidi Kristov portret.

“Bez dobre kamere, izvrsnog fotografa, i posebnog svjetla, ništa se ne vidi”, kaže Maayar-Fanar. “Slika će, suvremenim tehnikama, biti obnovljena što je više moguće i to treba učiniti vrlo pažljivo”, kaže Maayan-Fanar. “Stanje slike je iznimno osjetljivo i mislim da je ispod erozije skriven puno potpuniji crtež.”