Žena koja je napravila karijeru na self-help knjigama objašnjava zašto je možda ne biste trebali slušati

M. Goodman piše kako je shvatila da zapravo ne zna kako pomoći drugima

FOTO: Surian Soosay/Flickr

Michelle Goodman autorica je nekoliko self-help knjiga i freelance novinarka. Za Vox donosi vlastitu iskrenu ispovijest o tome kako je postala self-help guru i potom shvatila da je zapravo jedna velika prijevara.


Deepak Chopra je prevarant. To sam si mislila, dok sam visila 20 redova iza, čekajući Bree, svoju šeficu, da završi s čavrljanjem s Deepakom na pozornici oko prezentacije koju je trebao održati tu večer. Bree je u San Franciscu vodila podružnicu The Learning Annexa, tog sinonima za tečajeve osobnog rasta za odrasle. Bila je sredina devedesetih, kad su ljudi New Age pokret još uvijek nazivali “New Age pokretom”. Deepak je bio naš ulov sezone.

Ponosno smo istaknuli sinopsis kojim se najavljuje njegovo predavanje na početku tiskanog kataloga, na pune dvije stranice, umjesto da ga sakrijemo negdje među gomilom tečajeva koje drže šamani, seksperti i samoprozvani građevinski tajkuni. Nisam imala ništa protiv dr. Chopre. Samo mi je bilo čudno da je nekoliko trenutaka prije probe, koja je upravo trajala, ovaj stup prosvjetljenja, čovjek koji je navodno iznad svih trivijalnosti poput ega i vlastite nesigurnosti, pitao Bree čine li ga ove kaki hlače koje ima na sebi debelim.

‘Sve je to muljaža’

Otkrila sam, očito, da su i gurui ljudi, pa čak i oni koji ispunjavaju self-help police u kvartovskim knjižarama. Oni nisu bezgrešni, sveznajući proroci koji se ne zamaraju svojim rastućim šlaufima na trbuhu ili sve širim pozadinama. Oni su poslovni ljudi, poslovni ljudi s knjigama, govorima i predmetima u svojim ordinacijama koje moraju prodavati,

“Sve je to muljaža”, rekla mi je moja prijateljica Charise, ghostwriter (autor koji piše knjige za druge) mnogim istaknutim bestselling guruima, dok smo tjedan kasnije sjedile uz čaj, u njezinu stanu pretrpanom hrpama self-help knjiga, CD-jeva i videa. “Mnogi od ovih ljudi nisu kvalificiraniji za davanje životnih savjeta od tebe i mene”

Objavila sam svoju prvu knjigu

Deset godina nakon momenta s Choprom, i sama sam osjetila primaljivost guru poziva. Bila je 2007. godina i moja prva knjiga, vodič za kreativce koji ne žele raditi u uredu, približavala se svom izlasku na tržište. Marketinška direktorica mog izdavača obavijestila me da sve ide prema planu, press materijali i kopije osvrta na knjigu su poslane medijima; PR tim je već počeo primati neke upite, ubrzo neka očekujem osvrte na knjigu i pozive za intervjue.

I tako je krenula moja godinu dana duga odiseja davanja karijernih savjeta za freelancere bilo kome tko me htio slušati. Odjedanput sam počela govoriti u javnosti, davati TV i radio intervjue, pisati kolumne na državnoj razini i sumirati sve to na nekoliko društvenih mreža. Tijekom moje turneje predstavljanja knjige o tome kako balansirati freelance poslovni i privatni život, upoznala sam mnogo self-help autora. I otkrila sam da postoje dvije vrste: oni koji žive da bi pisali i oni koji su se sami proglasili stručnjacima nadajući se da će se obogatiti i postati slavni.

Kako sam postala self-help stručnjak

Jedna A-list bloggerica dala mi je slikoviti osvrt na posao kojim sam se trenutno bavila.”Tvoja knjiga je tvoja vizitka.”, rekla je i nastavila objašnjavati kako je za nju izdavanje knjige zapravo biznis plan, jedan korak do oglasa, ključnih poziva, korporativnih sponzorstava, konzultantskih gaža, pa čak i startup kapitala. Ako želite zaraditi novce pišući knjige, morate biti guru. Zapravo morate biti Deepak Chopra.

Od silnih sastanaka, javnih tribina, seminara koje sam držala dok sam pokušavala uhvatiti korak sa svojim urednicima i na vrijeme im poslati novi članak, počela sam osjećati veliku bol u prsima. Otišla sam doktoru, moje sre je bilo okej, pretrpila sam napad panike i morala sam usporiti. Mojim prijateljima i zaručniku je bilo drago što sam bila prisiljena usporiti je su napokon dobili prliku da se kvalitetno družimo.

Privatno sam se potpuno raspadala

Javno, ja sam bila primjer dobro izbalansiranog i uspješnog freelancera. Privatno sam se raspadala. Pisanje knjige o tome kako stvoriti karijeru koju volite me dovelo do toga da radim posao koji mrzim. Ja sam trebala biti emisar privatno-poslovnog balansa, kraljica koja kontrolira sudbinu karijere. A, nedjelje navečer su za mene završavale istih onim shrvanim fetalnim položajem za kojeg u svojoj knjizi tvrdim da ga je moguće izbjeći ako radite to i to.

Teško je prakticirati što propovijedaš. Znam mnoge koji žive od toga da drugima daju savjete, točnije pišu savjetodavne knjige, zovem to biznisom savjeta. Mala prljava tajna tih u biznisu savjeta je da drugima daju savjete koje bi zapravo trebali primjeniti na sebi.

Shvatila sam da ne mogu pomoći

Kada nas je pogodila recesija, moj inbox je bio pun mailova od ljudi koji su ostali bez svega i suočili se s bankrotom. To su bili ljudi koji su imali zdravstvene probleme, morali su plaćati lijekove, a nisu imali novca. Jedan moj kolega, također, kolumnist koji se bavio karijernim savjetovanjima primio je mail s pitanjem “mogu li članovi obitelji podići životno osiguranja ako se autor emaila ubije.”.

Nakon jednog mog pojavljivanja u knjižari, prišla mi je žena sjede kose koja me podsjetila na moju majku. Godinu dana je bila nezaposlena i već joj je ponestalo ideja što učiniti. Koji god da sam joj savjet dala, iznzistirala je da je već sve to isprobala. Ta žena kao da je bila utjelovljenje svih onih očajnih mailova koje sam primila. Nisam joj mogla pomoći.

Prijelomni trenutak krize savjesti

I to je bio prijeloman trenutak kada sam odlučila da ću prestati živjeti život life-coacha. Jer s tim ‘coachingom’ dolazi velika odgovornost. Odgovornost da ne pokušavamo riješiti probleme za koje nismo kvalificirani. Savjetovanje ljudi kako da vode svoje kreativne karijere više nije bio posao koji sam htjela.

Nije to bila kriza mojih vještina, bila je to kriza moje savjesti. Mogla sam nastaviti glamuroznim putem medijskog gurua, prodajući ono što znam, i lažirajući ono što ne znam ili sam se mogla vratiti skromnijem životu freelance autora. Izabrala sam ovo drugo i napokon se vratila kući.