Žene nakon mazektomije sve češće odlučuju da ne žele nove grudi. Nekoliko ih objašnjava zašto

Prije operacije raka dojke, liječnik je Debbie Bowers rekao da joj osiguranje plaća rekonstrukciju grudi. Čak će moći otići i košaricu više. No, gospođa Bowers nije željela silikonske grudi. ”Pomisao da nakon tumora imam nešto strano u sebi nije mi se sviđala. Samo sam željela ozdraviti’,’ objašnjava četrdesetpetogodišnja Bowers, piše The New York Times.

Dok plastični kirurzi i onkolozi agresivno promiču rekonstrukciju grudi kao način da se ”žene ponovno osjećaju cijelima nakon bolesti”, neki doktori primjećuju otpor kod pacijenata. Sve više žena odbija medicinske savjete i društvene norme i odabiru ostati bez grudi nakon raka dojke. Zovu to ‘going flat’, dakle odlučuju ostati ravne.

‘Grudi nas ne čine ženama’

”Proces nije nimalo jednostavan,” kaže Deanna J. Attai, kirurginja u jednoj bolnici u Burbanku, dodajući da sve više njenih pacijentica, posebno onih koje su i prije operacije imale manje grudi, odbija rekonstrukciju. Nekima je jednostavno previše, kaže. Jednostavno je previše dodatnih koraka a predug je proces oporavka. Društvene mreže otvorile su tim ženama prostor da budu otvorenije oko svoje odluke da žive bez grudi, ali i njenim posljedicama, i fizičkim i psihičkim. U nedavno objavljenom videu za društvenu mrežu wisdoo.com, Debbie Bowers i njena prijateljica Marianne DuQuette Cuozzo skinule su se i pokazale svoja prsa puna ožiljaka.

”Going flat” prerasta u pokret koji se bori protiv stereotipa o ženstvenosti i za cilj ima stvoriti stvarnu sliku o tome što zapravo znači oporaviti se od raka dojke. Medicinski stručnjaci s godinama su prihvatili tezu da je rekonstrukcija grudi sastavni dio oporavka kao činjenicu, a aktivisti su se izborili za to da takve operacije budu dio standardnog paketa zdravstvenog osiguranja. Samo prošle godine u SAD-u je izvedeno 106.000 operacija rekonstrukcije. No, neke žene nakon mazektomije samo žele ostati zdrave.

Prilično bolne proteze

Promičući operaciju, liječnici tvrde da rekonstrukcija grudi povećava kvalitetu života, no neke žene tvrde kako liječnici više računa vode o krajnjem fizičkom izgledu nego o psihičkom i fizičkom danku koje pacijentice plaćaju pri dugotrajnom procesu oporavka. The New York Times piše da su istraživanja pokazala da žene koje su odbile rekonstruktivne operacije nisu imale ništa goru sliku o sebi niti su zaostajale u percepciji kvalitete života.

”Postoji prljava mala tajna oko operacija grudi. Rizik ozbiljnih komplikacija puno je veći no u drugih estetskih operacija”, kaže Clara Lee, profesorica plastične kirurgije na sveučilištu Ohio State. Marianne Cuozzo, koja se u videu pojavljuje zajednos Bowers, potrošila je godinu dana na operacije rekonstrukcije grudi, no nakon četiri infekcije u pet mjeseci, napokon je odustala. Rekonstukcija joj je, kaže, bila gora od raka. Iako su u nekim saveznim državama liječnici zakonski obvezani pacijentice obavijestiti o mogućnosti operacije, Cuozzo kaže da mnoge žene ne znaju za opciju da mogu ostati bez grudi. ”Išla sam od jednog kirurga do drugog i svi su govorili kao da to moram napraviti. Nitko mi nije rekao da imam opciju ne ići na operaciju.”

Zašto bi si to netko radio?

Navikavanje na život bez grudi mnogim ženama nije lak proces. Neke pokušavaju nositi proteze u grudnjacima, no nije rijetko da ih nakon nekog vremena prestanu nositi. ”Teške su i neudobne na osjetljivim mjestima gdje imate ožiljke”, rekla je jedna sugovornica The New York Timesu. Pričaju kako su dosta odjeće koje su nosile prije operacije darovale, a često nose duge šalove i perle kako bi prikrile nedostatak grudi.

Društvene mreže platoforme su na kojima se žene koje odbiju plastičnu operaciju mogu okupljati, dijeliti priče i međusobno se podupirati. “Mnoge žene u mojoj grupi za podršku imale su infekcije nakon operacija i uopće nisu bile svjesne koliko je zapravo operacija potrebno”, priča četrdesetpetogodišnja Alicia Stanley. ”Uspoređujem te priče i ne mogu a da se ne upitam, zašto bi si to netko radio?”.