Znanstvenici su otkrili zašto vrištimo, a objašnjenje zvuči dosta logično

Vrištanje ne služi samo za otkrivanje opasnosti već i da potakne strah u drugima

ZADNJA IZMJENA: Jul 17, 2015
Foto: Screenshot

Bebe počnu vrištati usred noći, odrasli ljudi vrište kad ih uhvatite na prepad, a sve su to neke normalne reakcije koje imamo u različitim situacijama. No, znanstvenicima je dosad bio misterij zašto vrištimo. No, nova studija objavljena u časopisu Current Biology tvrdi kako zvuk nečijeg vrištanja u nama može aktivirati osjećaj straha i samim time povećati našu pozornost prema tome da u blizini postoji potencijalna životna opasnost.

Znanost o vrištanju je relativno nova grana proučavanja ljudskih reakcija, a znanstvenik David Poeppel s New York Universityja zajedno sa svojim kolegama napravio je kompilaciju vrisaka s raznih YouTube videa te uz to pronašao 19 volontera koji su zbog dobrobiti studije vrištali pred njima.

Prvo su mjerili koliko je glasno vrištanje u odnosu na normalan ljudski govor, a potom su promatrali kako ispitanici reagiraju na vriskove koje im puštaju. Nakon toga su napravili i snimke mozga u trenucima kad su ispitanici slušali vriskove te su naposljetku uspjeli otkriti nešto fascinantno – mozak nije interpretirao vrisak na način na koji interpretira sve ostale zvukove koji dopiru do nas.

Mozak drugačije obrađuje zvuk govora i vrištanja

vristanje 2

Naime, kad zvuk dopre do našeg uha, mozak rutinski već analizira informacije poput kojeg je spola osoba, koliko godina ima i je li prijateljski ili neprijateljski raspoložena. No, to se ne događa kad uho registrira vrisak, tad se signal automatski šalje do amigdale gdje je smješten centar za strah koji se potom aktivira, a to je za znanstvenike jedno posve novo otkriće.

“U dijelu eksperimenta u kojem smo promatrali kako funkcionira mozak dok radi moždane slike, vrisak je zapravo aktivirao točku u mozgu zaduženu za strah”, objasnio je Poeppel te dodao: “To znači da naš mozak ne percipira vrištanje samo kao zvuk već kao okidač za povećanu opreznost.”

Vrištanje postiže glasnoću od 30 do 50 Hz

vrisak 5

Također, u studiji su ugrubo mapirali koliko brz mora biti zvuk da postane jako glasan i izazove osjećaj straha. Dok normalan govor varira između 4 i 5 Hz u svojim varijacijama, vrisak postiže glasnoću od čak 30 do 50 Hz. Što je viša varijacija zvuka, to strašnije percipiramo strah.

Poeppel i njegov tim dali su volonterima da poslušaju i različite zvukove alarma te su otkrili kako na njih mozak reagira slično kao i na vrisak. Što je glasniji alarm, to nas više straši.

Vrištanje ne služi samo za otkrivanje opasnosti već i za to da potakne strah u onome tko ga čuje te poveća vjerojatnost da druga osoba reagira za dobrobit one koja vrišiti, ali i za vlastitu dobrobit.

Tamara Matković
Novinarka
979 članaka Više o autoru