13 točaka za snalaženje u kaosu koji je nastao u šibenskom TLM-u

Za lipanj je bila zakazana Skupština dioničara na kojoj bi Šamis kao većinski vlasnik mogao presjeći, smijeniti Lepura, imenovati novu Upravu i Nadzorni odbor početi provoditi svoj plan spašavanja tvrtke. Kako se blokada ne može riješiti već tri mjeseca, Skupština je sazvana za danas, javio je šibenski TRIS portal. Lepur ju je pokušao odgoditi za 8. lipnja tvrdeći da je nezakonita, dok Stričević tvrdi da će se skupština sigurno održati ranije. Vrijeme prolazi i TLM je sve bliže stečaju. Pogledajmo što se dogodilo s nekad uspješnom šibenskom industrijom.

TLM je bio odlična firma, preživjeli su i rat

TLM je prije rata bio sjajna firma. Zapošljavali su više od 5600 ljudi a plaće su bile 50 posto veće od prosjeka.Prvi problemi počeli su nakon pada Berlinskog zida kad je raskinut ugovor o aluminiju između SFRJ i Istočne Njemačke a struja poskupila dvostruko. TLM je u godinu dana izgubio 100 milijuna dolara. U ratu 1991. raketirana im je centralna tvornica. Proizvodnja se više nikad nije vratila na nekadašnje razine, nastavili su preživljavati prodajući u zapadnoj Europi. Kako je to Portalu Novosti ispričao predratni i ratni direktor TLM-a Zdravko Petković, firmi je jako pomogla Tuđmanova odluka da im Aluminij Mostar 1997. počne slati aluminij po povlaštenim cijenama, nakon toga su počeli razmišljati o širenju koje je počelo 2003. novom tvornicom. U međuvremenu se taj plan raspao, novi vlasnici žalili su se na uvjete Aluminij Mostara i tražili sa se ugovor raskine.

Stranci su nudili 70 milijuna eura, Sanader ga je građevinskom lobiju prodao za 1 kunu

Privatizacija je počela 2005. i prva je u TLM ušla slovenska tvrtka koja je kupila prijevozničke poslove. Šibenčani su toliko prosvjedovali da je Slovencima raskinut ugovor a TLM je morao platiti 10 puta više penala nego što je bila investicija. Privatizaciju su vodili konzultanti iz IBM-a i prema planu je nakon neobvezujućih natječaja na koje su se javile neke ozbiljne europske firme, trebalo otvoriti obvezujuće i do kraja privatizirati TLM. Nakon prvog kruga privatizaciju je preuzeo tadašnji premijer Ivo Sanader preko potpredsjednika Vlade Damira Polančeca. U drugom i trećem krugu TLM je za 1 kunu prodan hrvatskom konzorciju Adrial a država je preuzela dugove.

Kad nije uspio prenamijeniti zemljište, lobi je nestao

Konzorcij su činili uglavnom građevinari, Dalekovod, Konstruktor, Feal, Alufexpack u vlasništvu Hypo banke i Zagrebmontaža. Svoje zanimanje za TLM uskoro su objasnili zahtjevom da se zemljište na sjajnoj lokaciji prenamijeni iz industrijskog u poslovno-ugostiteljsko-turističko. Kad država nije htjela, svi osim Zagrebmontaže postupno su izišli iz TLM-a. Država je firmu mogla prodati litavskoj grupaciji UBIG koja je nudila 68 milijuna eura i preuzumanje dijela duga. Na “poticanju hrvatskog gospodarstva” kako je Polančec nazivao odabir hrvatskoj konzorcija, izgubili su više od 70 milijuna eura. Sanaderi Polančec optuženi su jer su tražili od HEP-a da TLM-u i Aluminiju Mostar daje struju po neodrživo niskim cijenama a gubitke su prikrivali prebacivanjem dionica Janafa na HEP. Tu je izgubljeno još 660 milijuna kuna.

Iz Beča je stigao novi vlasnik – i izgorio

Nakon niza nevjerojatnih financijskih akrobacija vlasnika i vjerovnika TLM-a, tvrtku je u ljeto 2012. kupio bečki biznismen Loran Pejčinoski, s planom da u Šibeniku napravio regionalni klaster za aluminij. Njegova firma Euris bila je jedan od najvećih klijenata TLM-a. Kupio je neizravni udjel koji je prodavala austrijska Hypo banka i tako postao vlasnik 84 posto tvrtke. Ostalo je od konzorcija Adrial preuzela Zagrebmontaža. Pejčinoski je tražio da se dugovi TLM-a smanje za 70 milijuna kuna, tvrdio da se to nije dogodilo te da je u tvrtku uložio 20 milijuna kuna i restrukutirao je.

Šanse su mu bile slabe, sindikati su se bunili protiv Branimira Lepura, radnici su štrajkali zbog neisplaćenih plaća, Jadranska banka, tvrdio je, u 4 godine naplatila im je više kamata nego glavnica sjedeći s hipotekom na dobrom dijelu proizvodnih strojeva, nakon raskida s Mostarom uvozili su preskupu sirovinu i plaćali preskupu struju. Dok se Pejčinoski sve dublje upetljavao u financijske operacije, firma je tonula. Pretkraj prošle godine počeo je pregovore na tri kolosjeka, s bankama za nove kredite, s Ministarstvom gospodarstva i Državnim uredom za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) zbog dugova državi te s potencijalnim strateškim partnerima. Planovi Lorana Pejčinoskog nikome nisu izgledali uvjerljivo. Povukao se.

Država ne želi oprostiti dugove jer nisu ispunili uvjet

Kad je TLM privatiziran, država je preuzela 1,35 milijardi njegovih dugova. U ugovoru o privatizaciji obećali su da će te dugove oprostiti, ako se u modernizaciju proizvodnje u TLM-u u 7 godina uloži 107 milijuna eura. Bivši vlasnik Loran Pejčinoski tvrdio je da je uvjet ispunjen. Ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak prošlog četvrtka je izjavio da TLM još nije dokazao da je novac uložen u modernizaciju kako se obvezao. “Bio bih zadovoljan da TLM pokrene i nastavi proizvodnju jer bi time bilo spašeno i sadašnjih 600 radnih mjesta. U tome dajem podršku novom vlasniku i napominjem da je TLM od 2009. godine privatiziran”, rekao je ministar Vrdoljak za Hinu. TLM u je rok za ulaganje istekao u prosincu 2014.

U veljači je TLM iznenada kupio ruski milijarder

Ruski milijarder Igor Šamis u Hrvatsku je u veljaču došao s namjerom da kupi splitsku željezaru a onda se naglo predomislio i od Pejčinoskog kupio TLM. Poslovni model njegove kompanije United Group sa sjedištem u Luksemburgu je jeftino kupovanje tvrtki u krizi i zarada na prodaji udjela ili dividendi nakon što tvrtkama digne vrijednost. Kad je preuzimao TLM najavio je ulaganja od 80 miijuna eura, kasnije je plan korigirao na 60 milijuna eura. Plan nabave sirovina za proizvodnju prepolovljen je s 20 na 10 tisuća dona, a rokovi dostave produljeni.

Stara uprava se pobunila i sve je stalo

 

Zanimljivo je da Šamis, iako tvrdi da želi oporaviti TLM, ni u tvrtkama u kojima ima vlast ne želi početi značajnije promjene u tvrtki dok ne smijeni Branimira Lepura. Nije najavljivao planove ulaganja svog novca u kompaniju, financijski plan temelji se na novim kreditima, ali da bi ih dobio tvrtka mora završiti postupak predstečajne nagodbe. Druga mogućnost spašavanja TLM-a je stečaj s preustrojem koji bi možda bio kraći, ali i riskantniji put. Cijelo vrijeme se kao potencijalni novi ulagači spominju slovenska tvrtka “Impol” i jedna američka tvrtka.

Stari direktor tvrdi da spašava TLM od nove Uprave

Direktor tvrtke TLM Aluminium Branimir Lepur sam je pokrenuo bitku protiv Igora Šamisa i njegove uprave. Najavljivao je da će odustati samo ako ga smijene a da će ostavku dati tek kad Šamis u TLM doveze 10.000 tona aluminijskih blokova, a u Prešaonicu 1,5 tonu trupaca. U TLM-u, prema izvorima koje citira TRIS, ima novca za još jednu plaću a predstečajne neće biti jer će Fina na prvi neplaćeni račun zatražiti stečaj.

Lepura podržava predsjednik Nadzornog odbora Davorin Brodnjak, nekad zaposlen u slovenskoj tvrtki “Impol” koja se stalno spominje kao zainteresirani ulagač u TLM. Brodnjak tvrdi da su Slovenci još zainteresirani za ulazak u kompaniju, ali Stričević tvrdi da je to laž i da ljudi iz “Impola” nazviaju TLM-ove klijente i dobavljače dezinformirajući ih, zaprijetio je da će ih prijaviti Međunarodnom sudu pravde.

Novi direktor prijavio je starog direktora USKOK-u

Marijan Stričević podnio je kaznenu prijavu USKOK-u protiv Lepura. Tvrdi da on blokira pokretanje proizvodnje, krivotvori dokumente i podatke o poslovanju te nelegalno pomiče datum održavanja Skupštine dioničara. Optužili su ga i za pronevjeru, zloporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, neovlašteno korištenje službenog automobila i štetnog davanja dijela pogona u zalog Jadranskoj banci.

I stari direktor prijavio je novog, policija istražuje

Lepur je podnio kaznenu prijavu protiv Šamisa, kojega optužuje da je zajedno sa Stričevićem na restorane, hotele i odvjetnike nezakonito potrošio 100.000 eura kompanijskog novca koji je bivši vlasnik Loran Pejčinoski dao za otplatu 4,2 milijuna kuna duga TLM Aluminiuma. Lepur tvrdi da su Šamis i Stričević kupovali skupe automobile, davali “sumnjive zahtjeve” za uplate od 300.000 eura na račune u Singapuru i Lihtenštajnu i tjedne isplate za sebe u iznosima od 3 do 5 tisuća eura.

Čuvena hala Elektroliza uskoro se ruši, ali će živjeti u čudnom spotu američkog košarkaša Ronalda Rossa

Dok je 2013. igrao za šibenski Jolly JBS, američki košarkaš Ronald Ross u TLM-u je s vodičkom klapom Godimenti snimio spot za svoju pjesmu “Nazovi me svojim”. Napisao ju je s Danijelom Lasanom i Domagojem Piplicom. Nastupio na nekoliko festivala pod imenom Jus Ron. Producent Toni Eterović tako je ovjekovječio halu Elektrolize na Razinama koja se uskoro ruši zbog dotrajalosti.

Novi vlasnik misli da je sve igra oko nekretnina

Šamis misli da Lepur namjerno zbog nečijeg interesa pokušava odgurati TLM u stečaj. Tvornice su na sjajnoj poziciji i zemljište bi vjerojatno vrijedilo više od sadašnjeg biznisa kompanije. Većinski vlasnik zemljišta je tvrtka povezana s velikim građevinskim poduzetnikom Vladom Čovićem, vlasnikom Zagrebmontaže. Druga sumnja novog vlasnika je da Lepur skupa s predsjednikom Nadzornog odbora Brodnjakom pokušava izgurati Šamisa da bi TLM preuzeo slovenski “Impol”. Kako je Šamis boljom ponudom pobijedio “Impol” u pregovorima s bivšim vlasnikom, Slovenci bi u TLM mogli ući samo ako ona ode u stečaj. Nova Uprava misli da će “Impol” nakon što preuzme TLM zadržati samo jednu tvornicu, otpustiti višak radnika i zaraditi milijune na vrijednom zemljištu.

Više od 600 ljudi moglo bi ostati bez posla

TLM zapošljava više od 600 ljudi i više ne može plaćati troškove i kredite. Šibenski portal TRIS citira izvore iz kompanije koji tvrde će Fina tvrtku otjerati u stečaj s prvom neplaćenom fakturom. Država ne želi otpisati dug dok TLM ne dokaže da je uložio 107 milijuna eura u modernizaciju. Nova Uprava tvrdi da stari direktor namjerno lažira papire kako bi onemogućio dokazivanje ulaganja i gurnuo firmu u stečaj. Radnici ne mogu računati na plaće, navodno u TLM-u ima za još jednu isplatu. Ode li TLM u stečaj, šibenskom području trebat će godine da se oporavi.