Kaos na burzama – što se dogodilo? Dogodilo se nije ništa, iako je medijima zavladao tsunami clickbait izvještaja za manje zahtjevnu publiku – što je potpuno razumljivo, ne osuđujem ih. Međutim, iz ovih događanja možemo puno naučiti. Primjerice, možemo pouzdano reći što očekivati dalje.
No, počnimo od histeriziranja oko ‘najvećeg pada u BODOVIMA u povijesti’. To je besmislica. Najprije, bazira se na poznatom indeksu Dow Jones Average Indeks – DJIA, reliktu koji ulagački ne služi ničemu, ali je medijima odličan za clickbait, pogotovo prema ‘raji’ koja NE ulaže u dionice. A ovaj najveći pad ‘u bodovima ikad’ nije ništa posebno, a imam i ‘lošu’ vijest: bit će sve češći.
Šalim se, to je sjajna vijest. Naime, burze jako i neumoljivo rastu. Tako je početkom tjedna DJIA bio skoro 80% viši nego prije pet godina, pa je stoga svaki pomak – rast ili pad – mjereno ‘u bodovima’ za toliko manji ili veći. Također je vrijednost indeksa oko 8 puta (!) tj. 700% veća nego prije 30 godina, što znači da je isti postotni rast mjeren ‘u bodovima’ danas čak 8 puta veći nego tada – i to samo zato što dionice, pa i indeks, toliko rastu!
Najznačajniji američki indeks svejedno raste
Pogledajmo sada i stvarni značaj ovog ‘potopa’ – jer ipak su samo u jednom danu dionice pale skoro 5%, a u toku cijelog tjedna i više. Najbolje na primjeru američkih dionica, jer su vijesti s Wall Streeta dominirale. Nakon ‘katastrofalnog’ prošlog tjedna s ‘najvećim bodovnim padom u povijesti’ američki najznačajniji indeks S&P 500 u zadnjih je 12 mjeseci svejedno veći oko 14%, a u zadnje dvije godine oko 40%! Slično i ‘popularni’ indeks DJIA. Tome treba dodati i dividende, koje su nešto manje od 2% godišnje. Zaista strašno za ulagače!
Ipak, pita se prosječan ulagač: Što ovo znači? A naš ‘obični mali čovjek’ koji dionice nema, a pogotovo ne svjetske, gleda i dalje i dublje, zanima ga znači li ovo propast ‘neoliberalnoga’ – koji nikada nije ni zakoračio u Hrvatsku – ili čak i kapitalizma kao takvog? Ili bar Trumpa? Uskrsnuće Ciprasa iz uhljebničkog zimskog sna? Jer pad od skoro 5% valjda nije nikome ugodan. Što uraditi, ili bar komentirati, pita se? Ništa!
Provjeravate li svakog časa koliko vam vrijedi stan?
Dionice su temeljna štedno-investicijska klasa u razvijenom, a i manje razvijenom svijetu, i u njihovoj naravi je volatilnost cijena. Samo je njihov ‘problem’ što su iznimno medijski atraktivne, pa iako ih skoro nitko ne kupuje ni prodaje, nego većinom kupi i drži, vijesti o njihovim cijenama su jako zanimljive jer se u njima odražava jako puno informacija.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ali promislite, kad biste svoj stan – kao prosječan Hrvat zasigurno većinu svoje životne ušteđevine držite u betonu – oglašavali na prodaju svakog dana, ili svakih par minuta, zar ne biste dobivali informacije o cijeni koje bi bile još volatilnije? Samo što ne idete brokeru za nekretnine svaki dan, niti trčite u banku provjeriti stanje svoje ušteđevine koja vam ‘oročena’ daje negativnu kamatu, kad se oduzme inflacija i rizičnost zemlje.
Kako ulagači mirno spavaju, kad dionice mogu pasti?
A zašto su dionice temeljna štedno-investicijska klasa? Zašto, primjerice, mirovinski fondovi u razvijenim zemljama najveći dio svoje imovine drže upravo u njima, iako se radi o najosjetljivijoj štednji građana? Kao, recimo, najveći europski mirovinski fond, norveški državni ‘naftni’ fond veličine 830 milijardi eura, iznimno konzervativnog pristupa kojemu je misija sačuvati vrijednost za iduće generacija – a ipak ulaže 2/3 svoje imovine u dionice.
Kako tako mirno spavaju kad dionice samo u jednom danu mogu pasti i do 5%? Pa zato što prema svim iskustvima i teorijama, dionice u desecima i stotinama godina uvjerljivo rastu, jer u njima se gomila bogatstvo svijeta koje se eksponencijalno uvećava. Znam da se tako ne čini mnogim Hrvatima, ali na to ću se vratiti kasnije. Evo nekih podataka. Puno je velikih istraživanja s konzistentnim rezultatima, ali upravo je objavljeno jedno, uz sjajne recenzije, koje opet računa povrate na investicijske klase u zadnjih 145 godina, The Rate of Return on Everything, 1870–2015.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prema njemu, tijekom 145 godina u 16 promatranih zemalja za koje su obradili podatke, dionice su u prosjeku donosile skoro 11% godišnje nominalno, odnosno oko 7% realno, tj. kad se oduzme inflacija. Tradicionalno ‘sigurna’ ulaganja, državne obveznice – koje su značajno sigurnije od štednje u bankama – su u istom razdoblju donosila prosječno godišnje oko 2,5% realno.
Povrat na dionice sad još više ubrzava. Zašto?
Međutim, ovi se povrati ubrzavaju, tako da je u zadnjih 35 godina povrat na dionice realno oko 9%. Još za usporedbu, globalni povrat na nekretnine u istom razdoblju je bio malo više od 5%. Da, dobro ste vidjeli ove naizgled nevjerojatne brojke – ali svejedno, pogledajte ih opet i promislite o njima. Pogotovo ako vam je većina imovine u stambenim nekretninama u zemlji koja se populacijski smanjuje, i novcu u bankama koji vam donosi negativnu kamatu.
Čini se da se u zadnje vrijeme povrat na dionice još više ubrzava, a to je zato što tradicionalne mjere BDP-a više ne funkcioniraju dobro. Primjerice, jeste li znali da sve usluge koje Facebook, Google i WhatsApp isporučuju korisnicima ne ulaze u ‘dodanu vrijednost’, tj. BDP? E-mail ne postoji u BDP iako se radi o neosporno vrijednoj usluzi. To je zato što je cijena tih usluga 0. Istovremeno stvari koje koristimo postaju radikalno kompleksnije i vrednije, a indeksi pomoću kojih se BDP računa to ne uzimaju u obzir.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Biste li se prije odrekli auta, ili Googlea i e-maila?
Promislite: multimedijalno računalo koje imate u džepu i zovete ga ‘telefon’, iako je ‘telefon’ samo jedna od 200 aplikacija koja čuči na njemu, neusporedivo je vrednije od sve elektronike koju ste imali u kući prije 20 godina, a – zanimljivo – tako je jeftin da ni najbogatiji ljudi na svijetu ne mogu imati značajno bolji (ili imaju isti). Usput, ovo je ujedno snažan argument da se nejednakosti značajno smanjuju, iako indeksi i koeficijenti poput Gini to ne mogu ‘uhvatiti’: mnoge najvrednije stvari postaju besplatne i jednako su dostupne svima, što naravno smanjuje nejednakost. Promislite: biste li radije da vas netko liši automobila ili Google, Facebooka i e-maila?
Vratimo se na volatilnost. Ako su dionice u dugom vremenskom roku tako predvidivo dobitne, zašto ‘moraju’ imati tako nepredvidivu kratkoročnu izvedbu? Zašto se ne bismo vrijednost koju sadrže u sebi, kroz buduće tokove novce koje će generirati, diskontirati na sadašnju vrijednost i onda polako i predvidivo rasti k idealnoj vrijednosti? Poanta je u tome što se ne zna kolika je točno ta idealna vrijednost – jer dionice predstavljaju udjel u nekom biznisu koji ovisi o mnoštvu faktora – i onda svaka informacija utječe na percepcije investicijske javnosti o vrijednosti sadržanoj u dionici, a tržišta strahovito brzo procesiraju informacije.
Pomaci bi mogli biti sve volatilniji, dugo rastemo
Na taj, nazovimo ga, racionalni sloj, nastavlja se iracionalni, ono što se obično zove ‘psihologija mase’ i ‘ponašanja krda’, pa reakcije mogu biti pojačane i ukupno brze i žestoke. Štoviše, sada smo u razdoblju kada bi pomaci mogli biti sve volatilniji jer smo već dugo u razdoblju rasta, kamatne stope su jako niske, pa to pogoduje dugoročnosti investicija, a dugoročne investicije su osjetljivije na pomake u kamatnim stopama i drugim utjecajima. Primjerice, ako ste svoju investiciju financirali kreditom na dvije godine i kamatna stopa se poveća za 1%, vaša investicija je skuplja za 2%. No ako ste ju financirali kreditom na 10 godina, onda je u slučaju porasta kamatnih stopa za 1% skuplja za 10%.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Međutim, ono što zasigurno znamo je da su globalna tržišta dionica – ne i hrvatsko – za sve praktične svrhe kako ‘slabo’, tako i ‘polujako’ efikasna. Slaba efikasnost znači da se iz dosadašnjih kretanja cijena i iz svih ostalih podataka o trgovanju – volumena itd. – ne mogu prognozirati cijene u budućnosti. Polujaka efikasnost kaže da se iz svih javno dostupnih podataka ne mogu prognozirati cijene.
Ljudi koji tvrde da iz pada cijena jedan dan mogu prognozirati pad idući dan, ili rast, ili tvrde da su dionice ‘precijenjene’ jer su ‘previše rasle’ zapravo se bave najprimitivnijim oblikom tehničke analize, odnosno prognoziranjem budućih cijena na osnovu kretanja prošlih, što podrazumijeva da tržišta nisu čak ni slabo efikasna, i pravi su investicijski ekvivalent zagovornika ravne Zemlje. Ono što znamo je da će dionice zasigurno pasti i zasigurno rasti, samo ne znamo kada i koliko – ali znamo da u načelu vrlo solidno rastu.
Neki zaista vjeruju u svoju ‘ravnu zemlju’
Ipak, mnogi analitičari, ekonomisti i komentatori su se dohvatili pera ili mikrofona da bi nam objasnili kako se ‘sad očekuje jači pad’ ili past će još malo’ ili ‘pale su, pa će sad rasti’. Zašto ipak oni to rade? Nekoliko je razloga. Prvi, neki od njih zaista vjeruju u svoju ‘ravnu Zemlju’, pa žele pokazati kako su pametni, sad kad je prilika i velika je medijska glad za što karakternijim izjavama. No, kad bi oni to znali, mogli bi lako zaraditi milijarde na svjetskim tržištima, svojim ulaganjima ili naprosto savjetujući druge – gore navedeni norveški fond sigurno bi im masno platio.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Neki od njih, razumno, ne vjeruju u svoju mogućnost prognoze, ali koriste priliku medijske promocije i oni uglavnom najavljuju ‘slom’ ili ‘daljnju korekciju’, iako ‘možda neveliku’. Jer kao što navodi Steven Pinker u svojoj novoj knjizi, pesimisti, osim što izgledaju ‘mudrije’ jer ‘razumiju rizike, za razliku od naivaca’, izgledaju i kao da ti žele pomoći, a optimisti kao da ti žele nešto prodati. Neki naprosto kažu tek da nešto kažu pa izjavljuju nešto poput ‘tržišta bi MOGLA pasti još 5%’. Naravno to znači da i ‘ne moraju’, a isto je kao da kažete da bi za tri mjeseca kiša ‘mogla’ padati. Vrijednost vaše prognoze je 0, zašto ste uopće govorili?
Valjda zato što ste znalac pa se od vas nešto očekuje, a zvuči čudno da kažete ‘ne zna se što će biti sutra’? A postoji i jedna maliciozna skupina podstrekača na paniku, a to su neki brokeri. Vidjeli smo ovih dana i plaćenih oglasa nekih brokerskih kuća o ‘katastrofi na burzama’. Cilj takvih napisa je nagnati ulagače na prodaje i kupnje, što im nanosi štetu, ali brokerima veliku korist.
Hrvatska je jednostavno plodno tlo za histeriju
Hrvati su pak naročito plodno tlo za histeriziranje ovog tipa. Naime, malo nas se informira iz stranih izvora, a godinama je u Hrvatskoj vladala teza o ‘krizi u svijetu’ kao uzroku naše krize. To je bila smišljena strategija Milanovićeve Vlade koja je bila djelom svjesno, a dijelom neuko perpetuirana kroz većinu medija, a koja je palila zbog teških naslaga socijalističkog razmišljanja o svijetu, uobičajenog u našem društvu. Tako, iako je globalni BDP pao samo 2009., a već 2010. rastao preko 4% (!) i do danas nastavio rasti, da ste prosječnog Hrvata još 2013. ili 2014. pitali je li ‘kriza u svijetu’, rekao bi da je – a zapravo mu je ta fora prodana kako bi se prikrio naš autohtoni gospodarski neuspjeh.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stoga su našim medijima dominirale vijesti o padu burzi, prešućivale bi se one o rastu – iako je rast zadnjih 5 godina bio enorman! – a, kao što se sjećate, svi koji su govorili o ‘propasti kapitalizma’, počevši od Ciprasa i Varufakisa, kod nas su pretvarani u heroje. Zato su Hrvati jako prijemčljivi na vijesti o padu burzi, već na razini Pavlovljevog refleksa, i rado klikaju na takve članke.
Ne znam hoće li burza sutra padati ili rasti
No, ono što jedino možemo znati je sljedeće. Ja vam sigurno ne znam hoće li sutra burze padati i rasti. Ali znam da su u zadnjih dvjesto godina dionice donosile, na najširoj svjetskoj razini, oko 6% više od najsigurnijih ulaganja – kratkoročnih državnih zapisa –uključujući i ratove i druge katastrofe. To se zove ‘dionička premija na rizik’. Nitko ne zna zašto takva premija opstaje, ali vjerojatno je vezano uz naša psihološka ograničenja u kojima nas kratkoročna rizičnost – kolebanja cijena – jako uzrujavaju.
Svaka razumna dugoročna investicijska strategija pojedinaca i fondova, uključivo mirovinske, oslanja se velikim dijelom ili većinom na ulaganje u dionice, kojima se cijena ne gleda dnevno, ni mjesečno. Glavni način kontrole rizika je disperzija, najprije s obzirom na investicijske klase, a to su za sve razumne svrhe praktički samo glavne investicijske klase dionice, obveznice, štednja i nekretnine, a onda unutar njih. Kao i inače, jako je važna i međunarodna disperzija. Za ulagače iz Hrvatske ovo je naročito važno. Više o ulaganjima možete pogledati na mom blogu u Osnovama ulaganja.
Autor je prvi u Hrvatskoj dobio prestižnu međunarodnu titulu CFA – Chartered Financial Analyst, a od 1997. je na Matematičkom odsjeku PMF u Zagrebu predavao kolegij Upravljanje financijskom imovinom na prije i poslijediplomskom studiju, te održavao slične kolegije na edukacijama Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga za investicijske savjetnike i upravitelje imovinom.
Bakić na Telegramu: Hrvatima sustavno lažu o potopima burze. No, vjerujte, nema boljeg ulaganja od dionica
Prošli tjedan bombardirali su nas izvještajima o potopu burze. Što se dogodilo? Zapravo ništa
Tsunami clickbait izvještaja o tzv. krahu burze je besmislica. Histerija u Hrvatskoj dobro prolazi, no činjenice govore suprotno - burze jako i neumoljivo rastu. Povrat na dionice je sve veći, pa se tako svaka razumna dugoročna investicijska strategija pojedinaca i fondova oslanja velikim dijelom ili većinom na ulaganje u dionice. Nenad Bakić na Telegramu rastura demagošku tezu o kolapsu dionica i burze
Kaos na burzama – što se dogodilo? Dogodilo se nije ništa, iako je medijima zavladao tsunami clickbait izvještaja za manje zahtjevnu publiku – što je potpuno razumljivo, ne osuđujem ih. Međutim, iz ovih događanja možemo puno naučiti. Primjerice, možemo pouzdano reći što očekivati dalje.
No, počnimo od histeriziranja oko ‘najvećeg pada u BODOVIMA u povijesti’. To je besmislica. Najprije, bazira se na poznatom indeksu Dow Jones Average Indeks – DJIA, reliktu koji ulagački ne služi ničemu, ali je medijima odličan za clickbait, pogotovo prema ‘raji’ koja NE ulaže u dionice. A ovaj najveći pad ‘u bodovima ikad’ nije ništa posebno, a imam i ‘lošu’ vijest: bit će sve češći.
Šalim se, to je sjajna vijest. Naime, burze jako i neumoljivo rastu. Tako je početkom tjedna DJIA bio skoro 80% viši nego prije pet godina, pa je stoga svaki pomak – rast ili pad – mjereno ‘u bodovima’ za toliko manji ili veći. Također je vrijednost indeksa oko 8 puta (!) tj. 700% veća nego prije 30 godina, što znači da je isti postotni rast mjeren ‘u bodovima’ danas čak 8 puta veći nego tada – i to samo zato što dionice, pa i indeks, toliko rastu!
Najznačajniji američki indeks svejedno raste
Pogledajmo sada i stvarni značaj ovog ‘potopa’ – jer ipak su samo u jednom danu dionice pale skoro 5%, a u toku cijelog tjedna i više. Najbolje na primjeru američkih dionica, jer su vijesti s Wall Streeta dominirale. Nakon ‘katastrofalnog’ prošlog tjedna s ‘najvećim bodovnim padom u povijesti’ američki najznačajniji indeks S&P 500 u zadnjih je 12 mjeseci svejedno veći oko 14%, a u zadnje dvije godine oko 40%! Slično i ‘popularni’ indeks DJIA. Tome treba dodati i dividende, koje su nešto manje od 2% godišnje. Zaista strašno za ulagače!
Ipak, pita se prosječan ulagač: Što ovo znači? A naš ‘obični mali čovjek’ koji dionice nema, a pogotovo ne svjetske, gleda i dalje i dublje, zanima ga znači li ovo propast ‘neoliberalnoga’ – koji nikada nije ni zakoračio u Hrvatsku – ili čak i kapitalizma kao takvog? Ili bar Trumpa? Uskrsnuće Ciprasa iz uhljebničkog zimskog sna? Jer pad od skoro 5% valjda nije nikome ugodan. Što uraditi, ili bar komentirati, pita se? Ništa!
Provjeravate li svakog časa koliko vam vrijedi stan?
Dionice su temeljna štedno-investicijska klasa u razvijenom, a i manje razvijenom svijetu, i u njihovoj naravi je volatilnost cijena. Samo je njihov ‘problem’ što su iznimno medijski atraktivne, pa iako ih skoro nitko ne kupuje ni prodaje, nego većinom kupi i drži, vijesti o njihovim cijenama su jako zanimljive jer se u njima odražava jako puno informacija.
Ali promislite, kad biste svoj stan – kao prosječan Hrvat zasigurno većinu svoje životne ušteđevine držite u betonu – oglašavali na prodaju svakog dana, ili svakih par minuta, zar ne biste dobivali informacije o cijeni koje bi bile još volatilnije? Samo što ne idete brokeru za nekretnine svaki dan, niti trčite u banku provjeriti stanje svoje ušteđevine koja vam ‘oročena’ daje negativnu kamatu, kad se oduzme inflacija i rizičnost zemlje.
Kako ulagači mirno spavaju, kad dionice mogu pasti?
A zašto su dionice temeljna štedno-investicijska klasa? Zašto, primjerice, mirovinski fondovi u razvijenim zemljama najveći dio svoje imovine drže upravo u njima, iako se radi o najosjetljivijoj štednji građana? Kao, recimo, najveći europski mirovinski fond, norveški državni ‘naftni’ fond veličine 830 milijardi eura, iznimno konzervativnog pristupa kojemu je misija sačuvati vrijednost za iduće generacija – a ipak ulaže 2/3 svoje imovine u dionice.
Kako tako mirno spavaju kad dionice samo u jednom danu mogu pasti i do 5%? Pa zato što prema svim iskustvima i teorijama, dionice u desecima i stotinama godina uvjerljivo rastu, jer u njima se gomila bogatstvo svijeta koje se eksponencijalno uvećava. Znam da se tako ne čini mnogim Hrvatima, ali na to ću se vratiti kasnije. Evo nekih podataka. Puno je velikih istraživanja s konzistentnim rezultatima, ali upravo je objavljeno jedno, uz sjajne recenzije, koje opet računa povrate na investicijske klase u zadnjih 145 godina, The Rate of Return on Everything, 1870–2015.
Prema njemu, tijekom 145 godina u 16 promatranih zemalja za koje su obradili podatke, dionice su u prosjeku donosile skoro 11% godišnje nominalno, odnosno oko 7% realno, tj. kad se oduzme inflacija. Tradicionalno ‘sigurna’ ulaganja, državne obveznice – koje su značajno sigurnije od štednje u bankama – su u istom razdoblju donosila prosječno godišnje oko 2,5% realno.
Povrat na dionice sad još više ubrzava. Zašto?
Međutim, ovi se povrati ubrzavaju, tako da je u zadnjih 35 godina povrat na dionice realno oko 9%. Još za usporedbu, globalni povrat na nekretnine u istom razdoblju je bio malo više od 5%. Da, dobro ste vidjeli ove naizgled nevjerojatne brojke – ali svejedno, pogledajte ih opet i promislite o njima. Pogotovo ako vam je većina imovine u stambenim nekretninama u zemlji koja se populacijski smanjuje, i novcu u bankama koji vam donosi negativnu kamatu.
Čini se da se u zadnje vrijeme povrat na dionice još više ubrzava, a to je zato što tradicionalne mjere BDP-a više ne funkcioniraju dobro. Primjerice, jeste li znali da sve usluge koje Facebook, Google i WhatsApp isporučuju korisnicima ne ulaze u ‘dodanu vrijednost’, tj. BDP? E-mail ne postoji u BDP iako se radi o neosporno vrijednoj usluzi. To je zato što je cijena tih usluga 0. Istovremeno stvari koje koristimo postaju radikalno kompleksnije i vrednije, a indeksi pomoću kojih se BDP računa to ne uzimaju u obzir.
Biste li se prije odrekli auta, ili Googlea i e-maila?
Promislite: multimedijalno računalo koje imate u džepu i zovete ga ‘telefon’, iako je ‘telefon’ samo jedna od 200 aplikacija koja čuči na njemu, neusporedivo je vrednije od sve elektronike koju ste imali u kući prije 20 godina, a – zanimljivo – tako je jeftin da ni najbogatiji ljudi na svijetu ne mogu imati značajno bolji (ili imaju isti). Usput, ovo je ujedno snažan argument da se nejednakosti značajno smanjuju, iako indeksi i koeficijenti poput Gini to ne mogu ‘uhvatiti’: mnoge najvrednije stvari postaju besplatne i jednako su dostupne svima, što naravno smanjuje nejednakost. Promislite: biste li radije da vas netko liši automobila ili Google, Facebooka i e-maila?
Vratimo se na volatilnost. Ako su dionice u dugom vremenskom roku tako predvidivo dobitne, zašto ‘moraju’ imati tako nepredvidivu kratkoročnu izvedbu? Zašto se ne bismo vrijednost koju sadrže u sebi, kroz buduće tokove novce koje će generirati, diskontirati na sadašnju vrijednost i onda polako i predvidivo rasti k idealnoj vrijednosti? Poanta je u tome što se ne zna kolika je točno ta idealna vrijednost – jer dionice predstavljaju udjel u nekom biznisu koji ovisi o mnoštvu faktora – i onda svaka informacija utječe na percepcije investicijske javnosti o vrijednosti sadržanoj u dionici, a tržišta strahovito brzo procesiraju informacije.
Pomaci bi mogli biti sve volatilniji, dugo rastemo
Na taj, nazovimo ga, racionalni sloj, nastavlja se iracionalni, ono što se obično zove ‘psihologija mase’ i ‘ponašanja krda’, pa reakcije mogu biti pojačane i ukupno brze i žestoke. Štoviše, sada smo u razdoblju kada bi pomaci mogli biti sve volatilniji jer smo već dugo u razdoblju rasta, kamatne stope su jako niske, pa to pogoduje dugoročnosti investicija, a dugoročne investicije su osjetljivije na pomake u kamatnim stopama i drugim utjecajima. Primjerice, ako ste svoju investiciju financirali kreditom na dvije godine i kamatna stopa se poveća za 1%, vaša investicija je skuplja za 2%. No ako ste ju financirali kreditom na 10 godina, onda je u slučaju porasta kamatnih stopa za 1% skuplja za 10%.
Međutim, ono što zasigurno znamo je da su globalna tržišta dionica – ne i hrvatsko – za sve praktične svrhe kako ‘slabo’, tako i ‘polujako’ efikasna. Slaba efikasnost znači da se iz dosadašnjih kretanja cijena i iz svih ostalih podataka o trgovanju – volumena itd. – ne mogu prognozirati cijene u budućnosti. Polujaka efikasnost kaže da se iz svih javno dostupnih podataka ne mogu prognozirati cijene.
Ljudi koji tvrde da iz pada cijena jedan dan mogu prognozirati pad idući dan, ili rast, ili tvrde da su dionice ‘precijenjene’ jer su ‘previše rasle’ zapravo se bave najprimitivnijim oblikom tehničke analize, odnosno prognoziranjem budućih cijena na osnovu kretanja prošlih, što podrazumijeva da tržišta nisu čak ni slabo efikasna, i pravi su investicijski ekvivalent zagovornika ravne Zemlje. Ono što znamo je da će dionice zasigurno pasti i zasigurno rasti, samo ne znamo kada i koliko – ali znamo da u načelu vrlo solidno rastu.
Neki zaista vjeruju u svoju ‘ravnu zemlju’
Ipak, mnogi analitičari, ekonomisti i komentatori su se dohvatili pera ili mikrofona da bi nam objasnili kako se ‘sad očekuje jači pad’ ili past će još malo’ ili ‘pale su, pa će sad rasti’. Zašto ipak oni to rade? Nekoliko je razloga. Prvi, neki od njih zaista vjeruju u svoju ‘ravnu Zemlju’, pa žele pokazati kako su pametni, sad kad je prilika i velika je medijska glad za što karakternijim izjavama. No, kad bi oni to znali, mogli bi lako zaraditi milijarde na svjetskim tržištima, svojim ulaganjima ili naprosto savjetujući druge – gore navedeni norveški fond sigurno bi im masno platio.
Neki od njih, razumno, ne vjeruju u svoju mogućnost prognoze, ali koriste priliku medijske promocije i oni uglavnom najavljuju ‘slom’ ili ‘daljnju korekciju’, iako ‘možda neveliku’. Jer kao što navodi Steven Pinker u svojoj novoj knjizi, pesimisti, osim što izgledaju ‘mudrije’ jer ‘razumiju rizike, za razliku od naivaca’, izgledaju i kao da ti žele pomoći, a optimisti kao da ti žele nešto prodati. Neki naprosto kažu tek da nešto kažu pa izjavljuju nešto poput ‘tržišta bi MOGLA pasti još 5%’. Naravno to znači da i ‘ne moraju’, a isto je kao da kažete da bi za tri mjeseca kiša ‘mogla’ padati. Vrijednost vaše prognoze je 0, zašto ste uopće govorili?
Valjda zato što ste znalac pa se od vas nešto očekuje, a zvuči čudno da kažete ‘ne zna se što će biti sutra’? A postoji i jedna maliciozna skupina podstrekača na paniku, a to su neki brokeri. Vidjeli smo ovih dana i plaćenih oglasa nekih brokerskih kuća o ‘katastrofi na burzama’. Cilj takvih napisa je nagnati ulagače na prodaje i kupnje, što im nanosi štetu, ali brokerima veliku korist.
Hrvatska je jednostavno plodno tlo za histeriju
Hrvati su pak naročito plodno tlo za histeriziranje ovog tipa. Naime, malo nas se informira iz stranih izvora, a godinama je u Hrvatskoj vladala teza o ‘krizi u svijetu’ kao uzroku naše krize. To je bila smišljena strategija Milanovićeve Vlade koja je bila djelom svjesno, a dijelom neuko perpetuirana kroz većinu medija, a koja je palila zbog teških naslaga socijalističkog razmišljanja o svijetu, uobičajenog u našem društvu. Tako, iako je globalni BDP pao samo 2009., a već 2010. rastao preko 4% (!) i do danas nastavio rasti, da ste prosječnog Hrvata još 2013. ili 2014. pitali je li ‘kriza u svijetu’, rekao bi da je – a zapravo mu je ta fora prodana kako bi se prikrio naš autohtoni gospodarski neuspjeh.
Stoga su našim medijima dominirale vijesti o padu burzi, prešućivale bi se one o rastu – iako je rast zadnjih 5 godina bio enorman! – a, kao što se sjećate, svi koji su govorili o ‘propasti kapitalizma’, počevši od Ciprasa i Varufakisa, kod nas su pretvarani u heroje. Zato su Hrvati jako prijemčljivi na vijesti o padu burzi, već na razini Pavlovljevog refleksa, i rado klikaju na takve članke.
Ne znam hoće li burza sutra padati ili rasti
No, ono što jedino možemo znati je sljedeće. Ja vam sigurno ne znam hoće li sutra burze padati i rasti. Ali znam da su u zadnjih dvjesto godina dionice donosile, na najširoj svjetskoj razini, oko 6% više od najsigurnijih ulaganja – kratkoročnih državnih zapisa –uključujući i ratove i druge katastrofe. To se zove ‘dionička premija na rizik’. Nitko ne zna zašto takva premija opstaje, ali vjerojatno je vezano uz naša psihološka ograničenja u kojima nas kratkoročna rizičnost – kolebanja cijena – jako uzrujavaju.
Svaka razumna dugoročna investicijska strategija pojedinaca i fondova, uključivo mirovinske, oslanja se velikim dijelom ili većinom na ulaganje u dionice, kojima se cijena ne gleda dnevno, ni mjesečno. Glavni način kontrole rizika je disperzija, najprije s obzirom na investicijske klase, a to su za sve razumne svrhe praktički samo glavne investicijske klase dionice, obveznice, štednja i nekretnine, a onda unutar njih. Kao i inače, jako je važna i međunarodna disperzija. Za ulagače iz Hrvatske ovo je naročito važno. Više o ulaganjima možete pogledati na mom blogu u Osnovama ulaganja.
Autor je prvi u Hrvatskoj dobio prestižnu međunarodnu titulu CFA – Chartered Financial Analyst, a od 1997. je na Matematičkom odsjeku PMF u Zagrebu predavao kolegij Upravljanje financijskom imovinom na prije i poslijediplomskom studiju, te održavao slične kolegije na edukacijama Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga za investicijske savjetnike i upravitelje imovinom.