Banke godinama gule građane na prešutnim prekoračenjima. Zašto im je HNB to dosad puštao?
Kako su banke lukavim manevrom zaobišle izmjene Zakona iz 2013. o minusima na tekućem računu
Hrvatska narodna banka još je prije mjesec dana objavila da je komercijalnim bankama uputila okružnicu u kojoj najavljuju da se pokreće inicijativa za zakonske izmjene vezane za odobravanje prekoračenja na tekućem računu.
Naime, utvrdili su da 70 posto klijenata banaka s redovnim primanjima na tekući račun ima odobreno prekoračenje, te da 95 posto svih prekoračenja čine tzv. prešutna prekoračenja na koja se plaćaju izuzetno visoke kamate, a ta prekoračenja idu i do 300 posto mjesečnih primanja, odnosno tri plaće ili mirovine.
HNB zakazala kao regulator
Takva prekoračenja banke su odobravale bez ikakvog posebnog zahtjeva, pa vlasnici računa uglavnom nisu bili ni svjesni o čemu se radi i koliki su troškovi, a da je Hrvatska narodna banka (ponovno) zakazala kao regulator, pokazuje to da su reagirali tek sada, osam godina nakon što je promijenjen Zakon o potrošačkom kreditiranju u kojem je “minus na tekućem” smanjen na iznos jedne plaće ili mirovine.
Još 2013. godine, na inicijativu tadašnjeg ministra financija Slavka Linića, donesene su izmjene Zakona o potrošačkom kreditiranju u kojima je ukinuta mogućnost da banke odobravaju prekoračenja, odnosno “minuse” u visini dva ili tri mjesečna primanja, što je tada bila uobičajena praksa. Osim toga, banke su mogle bez najave smanjiti dozvoljeno prekoračenje, te pozvati klijenta da nadomjesti razliku, u slučaju smanjenja plaće, što je mnogima stvorilo problem.
U tadašnjem obrazloženju zakonskih izmjena zakonodavac navodi da su banke, pogotovo nakon 2005. vodile izrazito ekspanzivnu poslovnu politiku, te su odobravali prekoračenja do tri mjesečna primanja “ne vodeći računa o potencijalnim rizicima za dužnike, ali i same banke”.
Prešutna prekoračenja još bolji biznis od običnih “minusa”
No, banke su se snašle, izmislile tzv. prešutno prekoračenje, ponovno građanima krenule odobravati minuse od dva tri mjesečna primanja i to još skuplje naplaćivati. U nekim slučajevima kamate su se kretale i do 17 posto, tako da su banke napravile još bolji biznis nego s “običnim” prekoračenjima.
Naime, dok se dopuštena prekoračenja tretiraju kao ugovori o kreditu, pa za njih vrijedi ograničenje efektivne kamatne stope i ostali elementi zaštite potrošača, tzv. prešutna prekoračenja tretiraju se kao poslovni odnos reguliran ugovorom o tekućem računu te se na njih odnosi Zakon o platnom prometu, te je potrošač daleko manje zaštićen. Nema ograničenja kamata, procjene kreditne sposobnosti niti banke moraju dati otplatu u 12 rata, u slučaju ukidanja prekoračenja.
Za otkriti lošu praksu dovoljno je imati račun u banci, što svaki zaposlenik HNB-a ima
U članku Večernjeg lista koji se bavi tom temom iznesen je podatak da su građani putem prešutnih prekoračenja zaduženi u ukupnom iznosu od oko 6 milijardi kuna. Ako uzmemo da je prosječna kamatna stopa, na primjer, 10 posto znači da banke na tome godišnje zarade oko 600 milijuna kuna. Iznos koji bi u drugim vrstama plasmana jako teško zaradili.
Za takvo ponašanje prema potrošačima “zaslužna” je i Hrvatska narodna banka, koja je godinama okretala glavu od te prakse, iako za otkriti da postoje prešutna prekoračenja i kako funkcioniraju nisu potrebna nikakva posebna istraživanja. Dovoljno je imati tekući račun u banci, što svaki zaposlenik HNB-a ima.