Članarina Hrvatskoj turističkoj zajednici legalni je reket koji plaćaju skoro sva poduzeća, kako bi se tim novcem financiralo zapošljavanje stranačkih ljudi, rodbine i prijatelja.
U Hrvatskoj imamo mrežu od preko 300 lokalnih turističkih zajednica od kojih većina nema nikakvog smisla. Mnoge od njih djeluju u mjestima u kojima nema turista pa onda ni turizma, a savršeni primjer za to je Turistička zajednica općine Rugvica čiji je besmisao i (ne)rad opisan u tekstu Telegramovog Andreja Dimitrijevića.
Troškovi zaposlene osobe 170 tisuća kuna
Rugvica je mala općina pored Zagreba u kojoj živi oko osam tisuća stanovnika. Prije dvije godine osnovala je lokalnu turističku zajednicu, iako ima više nego skromne turističke kapacitete, od tridesetak kreveta – vjerojatno nekoliko puta manje nego što ih je izloženo u tamošnjoj Ikei.
Turistička zajednica Rugvice, naravno, ima i jednu zaposlenu osobu, koja, kada se zbroji bruto plaća i naknade, košta oko 170 tisuća kuna godišnje. Čime se ta osoba točno bavi, nije poznato.
Za naplatu zaduženi poreznici
Članarinu HTZ-u, kojom se financiraju ovakva zapošljavanja dužne su plaćati gotovo sve tvrtke, po sili zakona, iako većina djelatnosti nema nikakve veze s turizmom. Svega nekoliko djelatnosti, poput IT sektora, uspjelo se izboriti za oslobađanje od plaćanja tog nameta, od kojeg nemaju apsolutno nikakve koristi, a prikupljeni novac, kako vidimo, troši se na vrlo upitne načine.
Prikupljeni novac raspoređuje se tako da 65 posto iznosa ide lokalnoj turističkoj zajednici, 15 posto regionalnoj turističkoj zajednici, 20 posto krovnoj organizaciji – Hrvatskoj turističkoj zajednici. U slučaju da se radi o manjim općinama i gradovima, s bruto prihodom manjim do 200 tisuća kuna godišnje, tada 80 posto novca ide lokalnoj, a 20 posto regionalnoj turističkoj zajednici.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Umjesto članarine turističkoj zajednici firma bi mogla plaćati jednog radnika
Onima koji to sve plaćaju, osim što ne vide nikakvu korist, problem mogu predstavljati i iznosi članarine, koji ponekada nisu mali. Naime, članarina se plaća na osnovu prometa, pa ima primjera da veća poduzeća koja nemaju nikakve veze s turizmom plaćaju i po 60 tisuća kuna godišnje, što je praktički neto plaća za jednog radnika. S obzirom na to da se članarina obračunava na bazi prometa, moraju je plaćati čak i poduzeća u gubicima.
Ako HTZ i vidi neku funkciju lokalnih turističkih zajednica, onda bi njihov broj trebalo smanjiti na desetak, koje bi pokrivale veće regionalne cjeline. Također, trebalo bi ukinuti obveznu članarinu za poduzeća, pa neka razvoj turizma financiraju oni koji se njime i bave.
Je li više turista dovelo predstavništvo HTZ-a u Los Angelesu ili TZ Rugvice?
No, problem nisu samo lokalne turističke zajednice. Često se dovodi u pitanje i korisnost samog HTZ-a kao krovne organizacije. Mnogi koji se bave turizmom smatraju da posao dovođenja turista zapravo obavljaju turoperatori, dok djelatnici HTZ-a obilaze sajmove s vrlo upitnim efektom, a zato s neupitnim troškovima koje stvaraju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Postoji i 19 predstavništava u svijetu, poput onog, na primjer, u Los Angelesu, za koje bi bilo zanimljivo vidjeti koliko su turista privukli. Vjerojatno sličan broj kao i Turistička zajednica Rugvice.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Čemu služe sve te turističke zajednice u mjestima bez ijednog turista? Osim, naravno, za zapošljavanje podobnih
Rugvica, recimo, ima manje ugostiteljskih kreveta nego izložbeni salon u Ikei
Članarina Hrvatskoj turističkoj zajednici legalni je reket koji plaćaju skoro sva poduzeća, kako bi se tim novcem financiralo zapošljavanje stranačkih ljudi, rodbine i prijatelja.
U Hrvatskoj imamo mrežu od preko 300 lokalnih turističkih zajednica od kojih većina nema nikakvog smisla. Mnoge od njih djeluju u mjestima u kojima nema turista pa onda ni turizma, a savršeni primjer za to je Turistička zajednica općine Rugvica čiji je besmisao i (ne)rad opisan u tekstu Telegramovog Andreja Dimitrijevića.
Troškovi zaposlene osobe 170 tisuća kuna
Rugvica je mala općina pored Zagreba u kojoj živi oko osam tisuća stanovnika. Prije dvije godine osnovala je lokalnu turističku zajednicu, iako ima više nego skromne turističke kapacitete, od tridesetak kreveta – vjerojatno nekoliko puta manje nego što ih je izloženo u tamošnjoj Ikei.
Turistička zajednica Rugvice, naravno, ima i jednu zaposlenu osobu, koja, kada se zbroji bruto plaća i naknade, košta oko 170 tisuća kuna godišnje. Čime se ta osoba točno bavi, nije poznato.
Za naplatu zaduženi poreznici
Članarinu HTZ-u, kojom se financiraju ovakva zapošljavanja dužne su plaćati gotovo sve tvrtke, po sili zakona, iako većina djelatnosti nema nikakve veze s turizmom. Svega nekoliko djelatnosti, poput IT sektora, uspjelo se izboriti za oslobađanje od plaćanja tog nameta, od kojeg nemaju apsolutno nikakve koristi, a prikupljeni novac, kako vidimo, troši se na vrlo upitne načine.
Prikupljeni novac raspoređuje se tako da 65 posto iznosa ide lokalnoj turističkoj zajednici, 15 posto regionalnoj turističkoj zajednici, 20 posto krovnoj organizaciji – Hrvatskoj turističkoj zajednici. U slučaju da se radi o manjim općinama i gradovima, s bruto prihodom manjim do 200 tisuća kuna godišnje, tada 80 posto novca ide lokalnoj, a 20 posto regionalnoj turističkoj zajednici.
Umjesto članarine turističkoj zajednici firma bi mogla plaćati jednog radnika
Onima koji to sve plaćaju, osim što ne vide nikakvu korist, problem mogu predstavljati i iznosi članarine, koji ponekada nisu mali. Naime, članarina se plaća na osnovu prometa, pa ima primjera da veća poduzeća koja nemaju nikakve veze s turizmom plaćaju i po 60 tisuća kuna godišnje, što je praktički neto plaća za jednog radnika. S obzirom na to da se članarina obračunava na bazi prometa, moraju je plaćati čak i poduzeća u gubicima.
Ako HTZ i vidi neku funkciju lokalnih turističkih zajednica, onda bi njihov broj trebalo smanjiti na desetak, koje bi pokrivale veće regionalne cjeline. Također, trebalo bi ukinuti obveznu članarinu za poduzeća, pa neka razvoj turizma financiraju oni koji se njime i bave.
Je li više turista dovelo predstavništvo HTZ-a u Los Angelesu ili TZ Rugvice?
No, problem nisu samo lokalne turističke zajednice. Često se dovodi u pitanje i korisnost samog HTZ-a kao krovne organizacije. Mnogi koji se bave turizmom smatraju da posao dovođenja turista zapravo obavljaju turoperatori, dok djelatnici HTZ-a obilaze sajmove s vrlo upitnim efektom, a zato s neupitnim troškovima koje stvaraju.
Postoji i 19 predstavništava u svijetu, poput onog, na primjer, u Los Angelesu, za koje bi bilo zanimljivo vidjeti koliko su turista privukli. Vjerojatno sličan broj kao i Turistička zajednica Rugvice.