Nekad je nužno odabrati stranu

Cijena nafte ponovno divlja. Nekoliko je razloga

Od naglog rasta cijena najveće koristi imaju dva najveća proizvođača nafte, Saudijska Arabija i Rusija

Employees work at a gas drilling rig at the Bovanenkovo gas field on the Yamal peninsula in the Arctic circle on May 21, 2019. (Photo by Alexander NEMENOV / AFP)
FOTO: AFP

Mnogi su bili zgroženi cijenom dizela koju su zatekli u utorak na benzinskim crpkama u Hrvatskoj: probijena je granica od 11 kuna te je tako to gorivo postalo najskuplje u povijesti. Istodobno, poskupio je i benzin za 28 lipa po litri te također i plin koji koriste automobili. Za utjehu valja reći da je to tek zloslutna najava onoga što dolazi. Naime, do kraja godine cijene goriva mogle bi dramatično eksplodirati te poskupiti za još dvadesetak posto. Razlog: cijene barela nafte na svjetskim tržištima u utorak su dosegnule 81,87 dolara, što je najviše u posljednje tri godine.

No, tu ni izdaleka nije kraj divljanju rasta cijena nafte. Većina analitičara i naftnih kompanija te izvršni direktor najveće naftne kompanije na Aljasci ConocoPhillips, Ryan Lance, očekuju da će se globalna potražnja za naftom vratiti do početka sljedeće godine na razinu prije Covid-19 krize 2019. A to bi za posljedicu moglo imati rast cijena nafte do čak 100 dolara po barelu. Američka investicijska banka Goldman Sachs ovog je tjedna pokušala donekle umiriti tržište nafte te je najavila da će na kraju ove godine cijena barela biti oko 90 dolara.

Glavni ekonomist švicarske multinacionalne kompanije Trafigure Saad Rahim ne isključuje, međutim, cijenu nafte od 100 dolara tijekom sljedeće godine. “Tržište nafte je gladno, a nema prostora za povećanje proizvodnje”, zaključio je Rahim. Očekuje se da će potražnja nafte u svijetu do kraja godine doseći 100 milijuna barela dnevno, dok sada maksimalna proizvodnja iznosi oko 98,8 milijuna barela dnevno. Znači, na pomolu je višemjesečni manjak nafte na tržištu.

Zašto cijene nafte divljaju?

A samo još pred godinu dana izgledalo je kako će naftna industrija postati potpuno nevažna te da će biti pometena od izvora obnovljive energije. Umjesto toga, pokazuje se da nafta opet postaje nešto bez čega svijet još dugo neće moći živjeti. Osim što će rast cijena nafte uzrokovati poskupljenja u svim drugim industrijskim granama i sektorima, bit će i dodatni generator inflacije koja sve više prijeti ekonomskoj stabilnosti svijeta.

Više je čimbenika koji su uzrokovali takav obrat. Ponajprije, stručnjaci i analitičari potpuno su zatečeni brzinom oporavka svjetske ekonomije što je uzrokovalo nagli rast potražnje za svim robama, a posebice za naftom, plinom, ugljenom. Dodatno su na potražnju za naftom utjecale enormne cijene te nedostatak plina u svijetu. Amin Nasser, vodeći čovjek saudijske državne naftne kompanije Saudi Aramco, rekao je kako će preorijentacija s plina povećati potražnju za naftom za čak 500.000 barela dnevno.

Porasla je i cijena ugljenu

Dio analitičara i država članica OPEC-a očekuju da će plinska kriza ove zime povećati potražnju za naftom do čak 1 milijun barela dnevno. Prema Mele Kyari, upravnom direktoru Nigerijske nacionalne naftne korporacije (NNPC), plin bi mogao povećati cijene nafte za oko 10 dolara po barelu u sljedećih tri do šest mjeseci.

Neke svjetske elektrane na plin već su najavile da će prijeći na korištenje sirove nafte. To je istodobno povećalo potražnju za ugljenom, kojeg su se već odavno svi odrekli. I njemu je cijena naglo porasla. Visoke cijene ugljena i plina, zbog kojih je kineska vlada odlučila smanjiti potrošnju električne energije, doveli su do manjka struje u Kini što je težak udarac tom brzo rastućem gospodarstvu.

Svijet i dalje ovisi o fosilnim gorivima

Energetska kriza uzrokovana ograničenim zalihama prirodnog plina i ugljena, koja je pogodila Europu, ali i sve više Aziju – uključujući velika gospodarstva koja troše goleme količine nafte, poput Kine i Indije – cijelu situaciju čini još težom.

OPEC je upozorio kako će snažan gospodarski rast i povećanje potrošnje goriva dovesti do toga da će krajem godine tržištu biti potrebno u prosjeku 100,8 milijuna barela dnevno te će tako premašiti razine prije COVID-a 19.

Drugi je razlog nekontroliranog rasta cijena nafte to što zbog niskih cijena proteklih godina nije bilo ulaganja u istraživanja novih izvora nafte te moderniziranja starih naftnih polja. Također, nije se ulagalo ni u transportnu infrastrukturu što se danas svima obija o glavu. Glavni tajnik OPEC-a Mohammed Barkindo izjavio je kako si svijet više ne može dopustiti nedovoljna ulaganja u naftnu industriju. Koliko god snažan bio zeleni poticaj Europe, SAD-a i u novije vrijeme Kine, nedavna energetska kriza trebala bi biti dovoljan dokaz da svijet i dalje ovisi o fosilnim gorivima.

Promašene prognoze

“Energetska kriza u Europi i mnogim dijelovima svijeta poziv je za uzbunu”, rekao je Barkindo, a citira ga Wall Street Journal, dodajući: “Sve se vraća na pitanje ulaganja u naftnu i plinsku industriju”. Problem je što se zbog niskih cijena nafte, 30, 40 ili 50 dolara po barelu, nisu isplatila nova ulaganja pa banke nisu željele financirati naftne i plinske projekte, a naftne i plinske kompanije, zbog manje zarade, nisu imale novca za ulaganja u nove kapacitete.

Treći je razlog divljanja cijena nafte to što su naftni kartel OPEC i njegovi saveznici predvođeni Rusijom, odlučili tijekom ljeta povećati mjesečnu proizvodnju za samo 400.000 barela dnevno. U to vrijeme, početkom ljeta kad se pojavio virus Delta, vjerovalo se da će to biti dovoljno da se zaustavi rast cijena nafte jer potražnja neće rasti. Međutim prognoze o prestanku potražnje za naftom pokazale su se potpuno promašenima.

Zaoštravanje energetske krize

Iako je Bjarne Schieldrop, glavni analitičar u norveškoj banci SEB, prije ljetnog sastanka OPEC-a upozorio da će eventualno odbijanje povećanja proizvodnje nafte svijet smatrati “bezobzirnim potezom”, najveći proizvođači nafte na svijetu odbacili su sve apele da pomognu zaustaviti rast cijena energije kako bi se omogućio globalni gospodarski oporavak. Zajedno s Rusijom odlučili su povećati proizvodnju od svega 400.000 barela dnevno sve do kraja 2022. godine, premda potražanja već neko vrijeme daleko nadilazi te brojke.

Time se dodatno zaoštrava energetska kriza te potiče rast cijena ostalih energenata, prije svega plina i ugljena. Probleme u opskrbi naftom izazvao je i uragan Ida u Meksičkom zaljevu zbog čega na tržište nije stiglo oko 30 milijuna barela nafte. Zbog toga je Rusija opet postala drugi najveći strani izvoznik nafte u SAD, a Bidenova administracija morala je kupiti naftu i od članica OPEC-a.

Naime, mnogi američki proizvođači nafte iz škriljevca, zahvaljujući kojima su SAD prije COVID 19 krize postale najveći proizvođač nafte na svijetu, zbog niskih su cijena bankrotirali ili smanjili proizvodnju pa se sada teško vraćaju na tržište.

Rijad nadoknađuje izgubljenu zaradu

Od takvog naglog rasta cijena najveće koristi imaju dva najveća proizvođača nafte Saudijska Arabija i Rusija. Rijad ne krije kako traži veće cijene kako bi nadoknadio izgubljenu zaradu prošlih godina. Prihod od izvoza nafte u Saudijskoj Arabiji u 2020. iznosio je 119 milijardi dolara, što je gotovo dvostruko manje nego 2019., stoji u izvješću OPEC-a objavljenom prošlog tjedna.

Kraljevstvo je uvjereno da se globalno gospodarstvo može nositi s visokim cijenama nafte te nije zabrinut da će američki proizvođači škriljevca iskoristiti više cijene kako bi pokrenuli proizvodnju. Ostale članice OPEC-a nisu u mogućnosti značajno povećati proizvodnju. Angola, Alžir, Iran, Venezuela i Nigerija godinama se bore s nedovoljnim ulaganjima u svoja naftna polja te nemaju novca za brzo povećanje kapaciteta.

Rusija: najveći dobitnik

U 2020. Rusija je od izvoza nafte uprihodila gotovo 73,4 milijarde dolara, što je dramatičan pad u odnosu na 2019. kad se u državni budžet slilo 121,4 milijardi dolara. Maksimalni prihod od izvoza nafte zabilježen je 2012. godine, kad je Rusija uprihodila približno 180,9 milijardi američkih dolara.

Nakon što je završena gradnja plinovoda Sjeverni tok 2 prema Njemačkoj te Turskog toka prema Turskoj, Rusija je razvila različite izvozne rute, te će moći maksimalno povećati izvoz plina, na čemu će zaraditi nove milijarde dolara. Tako su na kraju poništeni višegodišnji napori Washingtona da Moskva smanji izvozne kapacitete plina i nafte. Dogodilo se, naime, upravo suprotno, Rusija je, zahvaljujući novim kapacitetima te visokim cijenama nafte i plina, postala najvećim dobitnikom najnovije energetske krize u svijetu.