Cijena terorizma je veća od 50 milijardi dolara godišnje i najveće žrtve su tržišta u nastajanju

Dvije su to crtice iz životopisa koji pripada kategoriji onih biografija kakve obožava holivudska industrija: mladi genij sa 16 napušta školovanje, surfa po rodnim australskim valovima razmišljajući što učiniti sa svojim životom do 27., kada nakon 9 mjeseci neformalnog informatičkog obrazovanja ulazi u kompjutersku industriju. U 33. postavlja svoju prvu firmu na noge, a kada se dionice njegovih IT tvrtki nađu na listama australske i američke burze postaje multimilijunaš koji potom ubrzo počinje ulagati u dobrobit društva.

Preciznije, on društvu, kako kaže, vraća, i to 50% svog bogatstva. Njegov altruizam ne ostaje bez daha s višemilijunskim donacijama za precizno osmišljene intervencije koje direktno utječu na poboljšanje kvalitete života u istočnoj i centralnoj Africi te jugoistočnoj Aziji. Dovodi pitku vodu, gradi bolnice, škole i obiteljske domove te doslovno biblijski vraća vid slijepima kroz besplatne operacije najvećeg uzročnika sljepoće, visoko izlječive katarakte ili sive mrene. Killeleain se pametnim donacijama naime jednako elokventno snalazi u najvišim krugovima političke, poslovne i znanstvene elite.

Stoga 2007. osniva Institut za ekonomiju i mir (IEP), međunarodni think-thank fokusiran na istraživanje znanstveno utvrdive korelacije ekonomskog napretka i mira, dakle na razvoj empirijskog procesa i pronalaska metrike kojima se uspostavlja kvantifikacija ekonomske vrijednosti mira, ili gledano sa suprotne strane jednadžbe, definira ekonomska cijena nasilja.

Da se radi o institutu kojeg se globalno uzima za ozbiljno potvrđuje i Go to think thank indeks, međunarodno istraživanje koje provodi iznimno velik broj znanstvenika, utjecajnih političara i novinara prema strogo definiranom kriteriju od ukupno 28 parametara koje je sastavio institut Lauder sa sveučilišta u Pennsylvaniji, kojeg kolokvijalno nazivaju think-thankom think-thankova, a koji u svom posljednjem izvješću uvrštava IEP u 15 najutjecajnijih na svijetu u kategoriji subjekata s godišnjim proračunom do 5 milijuna dolara. Istraživanja IEP-a koji danas ima urede u Sydneyu, New Yorku i Mexico Cityu, koriste među ostalima OECD, Svjetska banka i UN, a njegov tim stručnjaka uključuje širok spektar zanimljivih imena s interdisciplinarne znanstvene scene kao i visoke političke i diplomatske predstavnike.

Mir kao osobni interes

Globalni indeks mira kojemu je idejni začetnik Killelea, trenutno je na svjetskoj razini najšire prihvaćena jedinica za mir. Konceptualno ju razvija i provodi njegov Institut za ekonomiju i mir pod mentorstvom opsežnog međunarodnog panela znanstvenika u suradnji s Economist Intelligence Unit-om, odjelom za istraživanje i analizu Economist grupe, sestrinskom kompanijom istoimenog magazina.

Mir je kao preduvjet preživljavanja čovječanstva donedavno možda i bio sparkiran u domeni finog altruizma, no danas je postao osnovni vlastiti interes svakog pojedinca. Ne samo u smislu primarne sigurnosti, i ne tek u vidu obrane demokratskih vrijednosti i zapadne civilizacije kakvu poznajemo, već čak i na razini puke ekonomske računice. Tako naime misli Killelea, koji je s onih australskih valova dogurao do recentnog statusa kandidata za Nobelovu nagradu za mir, a koji ovog tjedna još jednom plijeni pažnju svih svjetskih medija publicirajući preko IEP-a treći po redu i do sada najopsežniji Globalni indeks terorizma i to upravo u ponedjeljak 16.studenog, tri dana nakon terorističkih napada u Parizu.

GTI obznanjuje kako su ukupno teroristički incidenti na svjetskoj razini 2014. koštali 52.9 milijarde američkih dolara, nepunih 5 milijardi manje od hrvatskog BDP-a za istu godinu, što tu godinu čini skupljom čak i od 2001. koja je nakon 11. rujna bilježila trošak od 51.5 milijarde dolara te bila daleko najskuplja u ukupnom ekonomskom utjecaju terorizma od kada se ovom metodologijom analiziraju podaci u IEP-u.

Potencijalni problem kod rangiranja pojedine države na GTI-u leži u činjenici što ova metoda uključuje relativni utjecaj samo četiri indikatora za danu godinu za pojedinu državu: ukupan broj terorističkih incidenata, ukupan broj smrtno stradalih od terorističke aktivnosti, ukupan broj ranjenih tijekom terorističkih aktivnosti te ukupnu materijalnu štetu koja je nastala kao posljedica terorističkih aktivnosti. Pri tome se svakom indikatoru dodjeljuje predodređeni faktor težine, bez potrebnog objašnjenja zašto je primjerice materijalna šteta 4 puta teži faktor od broja ranjenih.

Kako bi procijenio ekonomsku štetu terorizma, IEP preuzima podatke Global Terrorism Database-a (GTD-a), koje prikuplja National Consortium of the study of terrorism and responses to terrorism (START) sa sveučilišta u Marylandu. Razvija model koji uračunava direktne i indirektne troškove vezane uz smrtno stradale i ranjene, te direktne troškove materijalne štete i otmice.

Poprilično izazovno definiran “trošak ubijenih” i “trošak ranjenih” donekle je terminološki uvriježen kao “trošak žrtve” još od istraživanja koje 2010. provodi McCollister. U direktne troškove žrtava spadaju svi oni troškovi koje lako prevodimo u financijske gubitke, primjerice trošak liječenja, o kojem se podaci preuzimaju iz bolničkih datoteka, izgubljena dotadašnja redovna primanja i sva materijalna dobra u privatnom posjedu koja osoba gubi kao posljedicu samog terorističkog čina. Indirektni su troškovi teško prevodivi u novac, a najčešće uključuju nanesenu bol, psihološku patnju ili primjerice gubitak povjerenja u pravni sustav ili lokalnu policiju. Ipak i oni se pokušavaju oprezno izračunati na način jednostavne preslike pravne odštete koju žrtve primaju za događaj sličnih fizičkih posljedica od strane lokalnih sudova.

Međutim ukupan trošak nasilja, koji u drugim studijama uključuje makar kakve anticipativne modele procjene gubitaka od pada prihoda iz turizma, avionskog prometa, posljedica proizašlih iz konfuzija na svjetskim burzama kojima svjedočimo “jutro poslije“, eventualno ugroženo povjerenje stranih investitora u pojedinim sektorima, ili nečeg iz brže opipljivog sloja posljedica poput cijene jednodnevnog ili često višednevnog kolapsa pojedinog grada nakon terorističkog incidenta, nagla povećanja cijena premija osiguranja, te troškovi pojačane aktivacije protuterorističkih snaga, vojske i obavještajnih službi – nisu uvršteni u ovaj izračun. Možemo ubrajati ono što možemo brojati, kaže Killelea.

Početni pokušaj evidencije o makroekonomskim aspektima cijene nasilja metodološki također u svojim začetcima nalazi se u IEP-ovoj analizi nazvanoj Economic impact of violence, koja proračunava da nas nasilje, koje dakako podrazumijeva i terorizam, kroz procjenu iz 2012. na godišnjoj razini košta 9.46 bilijuna američkih dolara, što je 11.3 % svjetskog bruto proračuna, 1 350 dolara po svakoj osobi na svijetu ili 2.4 puta BDP-a svih Afričkih država zajedno ili, da bude još jasnije, više od polovice ukupnog BDP-a SAD-a za istu godinu procjene. No i ova je studija pomalo neobična po selekciji čimbenika koje ubraja. Čini se naime da iako ne ubraja neke logične faktore poput nestabilnosti valute države koja primjerice ulazi u rat, tamo možemo pronaći cijenu čistog straha po glavi stanovnika.

Iako nemamo preciznije uvide u stvarnu cijenu terorizma, u aktualnoj smo studiji saznali da ako živimo u državi koja ima zabilježen čin terorističkog napada, 40 puta je veća mogućnost da ćemo poginuti od ubojstva nevezanog s terorizmom nego od sljedećeg terorističkog napada.

Interpersonalno nasilje košta nas 32 puta više od terorističkog. 78 % svih ubijenih prilikom terorističkih incidenata u 2014. potječe iz samo 5 zemalja: Irak, Afganistan, Pakistan, Nigerija, Sirija. I da, posve je jasno da teroristička aktivnost ozbiljno raste. U posljednjih 14 godina broj poginulih osoba u terorističkim napadima na svjetskoj razini porastao je skoro 10 puta. U 2000. u terorističkim napadima poginulo je 3329 ljudi, u 2014. broj žrtava je 32.658. No nakon 11. rujna, od ukupnog broja stradalih samo 0.5 % je državljana zapadnog svijeta.

Zanimljivost koju donosi je i analiza širokog spektra faktora koje povezuje s indeksom terorizma. U državama članicama OECD-a s GTI-om značajnije koreliraju socioekonomski faktori poput nezaposlenosti mladih, visoke razlike u prihodima, povjerenje u medije i demokraciju te negativan stav prema imigrantima. U ne-OECD državama, kako ih definira dokument, uz GTI dublje su povezani faktori poput povijesti oružanog sukoba, aktualni sukobi unutar države, korupcija i loš poslovni okoliš.

Ova godina stajat će najviše

Iako se za 2015. podaci dakako još prikupljaju, jasno je da će samo s obzirom na dvije pariške tragedije, siječanjsku i prošlotjednu, ova godina biti najskuplja do sada po metodologiji koju koristi IEP.
Francuski BDP snažno osjeća već samo zatvaranje Pariza na samo 48 sati, a tek kada se zbroje svi neposredno utvrdivi troškovi poput primjerice aktiviranja sigurnosnih snaga, a znamo kako na tlu Europske Unije to uključuje sve troškove obustave slobodnog kretanja, sve će to nositi velik utjecaj na tekuću produktivnost, komentira Killelea za Bloomberg.

No uvijek prkosno sveučilište Teksas u istraživačkoj inicijativi Todda Sandlera prikupilo je dovoljno podataka za istraživanja u kojima se sasvim tipično nastoji imati najopsežniju referentnu bazu, a koja pak donosi poprilično umirujuće podatke za francusku ekonomiju, zaključujući kako dosadašnji teroristički napadi, počevši s onim 11. rujna do onih u Madridu u ožujku 2004. te Londonu 2005., donose tek prolazne ekonomske posljedice, gotovo neosjetne za moćne razgranate ekonomije poput francuske. Mnoge statističke analize nas snažno podupiru, kažu opet tipično teksaški.

Empirijsko istraživanje utemeljeno na statističkim podacima koji se prikupljaju iz 177 država od 1968. – 2000., nazvano jednostavno Makroekonomske posljedice terorizma, koje ove statistike promatra međusektorski, analizom panelskog pada rasta te strukturalnim VAR modelom, BDP per capita nakon terorističkog incidenta definitivno pada, no tek za 0.048 % godišnje.

Teroristi kojima je eventualna namjera ozbiljnije uzdrmati suvremenu ekonomiju preuzeli su na sebe zapravo vrlo tešku zadaću, baš kao i oni koji su uzeli za zadatak izračunati cijenu terorizma. Upravo kako Adam Klein iz Centra za novu američku sigurnost ističe, otvorena, neovisna i visoko umrežena ekonomija stvara ranjivost, ali njena je prednost u iznimno visokoj i fleksibilnoj otpornosti.