Nekad je nužno odabrati stranu

Cijenjeni poduzetnik za Telegram: 'HNB kaže da dobro radi, a krediti za građane i tvrtke najskuplji su u EU'

Juroslav Buljubašić otkriva svoju istinu o bankama

Juroslav Buljubašić od 1983. godine vodi rat s hrvatskom birokracijom, domaćim i stranim monopolom u kojemu je, kaže, izgubio nekoliko bitki i prodao tvrtke iz područja telekomunikacija i brodarstva. Na samom početku karijere bavio se telekomunikacijama, a kasnije brodarstvom, financijama i turizmom. Buljubašić, jedan od pionira hrvatskog poduzetništva, za Telegram je ekskluzivno progovorio o stanju u bankarstvu, investicijskoj klimi, financijama i turizmu, kao i politici, u kojoj se i sam okušao.

Negdje 2005. godine, kada se u njegovu rodnom Splitu formirala nezavisna Lista Velog Mista, mogli bismo reći, svojevrsni Most prije ovog današnjeg Mosta, Buljubašić se okušao i u politici. Lista je postigla dobre rezultate na lokalnim izborima, pa su u koaliciji s HDZ-om formirali i gradsku vlast u Splitu. Međutim, Buljubašić je, nakon šest mjeseci, izašao iz Liste jer, kako kaže, nije želio podleći medijskom pritisku kojeg su na njega, kao osnivača Liste, vršili SDP i HDZ. Ubrzo nakon njegova izlaska, Lista je nestala s političke scene.

U Sjedinjenim Državama 30 posto bankarskog tržišta čine male banke koje prate i kreditiraju lokalni biznis i obrte. A u Hrvatskoj su male banke samo dva posto bankarskog sektora

“Ja sam objesio kopačke o klin i što se tiče poduzetništva i politike”, kaže Buljubašić. Povukao sam se iz upravljačkih i nadzornih odbora svih firmi prije pet godina. Što se politike tiče, na vlastitoj koži sam osjetio što znači boriti se s dvije jake stranke u Hrvatskoj, HDZ-om i SDP-om. A za Most Buljubašić se nada da će opstati u politici i postići ono što oni nisu uspjeli s Listom Velog Mista.

O situaciji u poduzetništvu i investicijskoj klimi u Hrvatskoj, Buljubašić nema mnogo lijepih riječi. Ocijenio je kako domaći poduzetnici njegove generacije, odrasli u samoupravnom socijalizmu, nisu bili spremni na otvaranje tržišta i borbu s mnogo bolje organiziranim stranim kompanijama koje su imale podršku svojih država i koje su već poslovale u okruženju dioničkih društava i razvijenih financijskih tržišta.

Država kao maćeha

“Kao konzul Čilea, imao sam priliku usporediti mogućnosti za investiranje u Hrvatskoj s onima u Čileu, na Malti, ali i drugim zemljama jugoistočne Europe. Administracija svuda predstavlja problem, no ovdje je birokracija daleko najveći problem poduzetnicima, čak veći nego konkurencija. Osim toga, u svim većim državama imate situaciju da će država uvijek davati malu prednost domaćim tvrtkama, osim u Hrvatskoj. Država se prema Hrvatima ponaša kao maćeha”, zaključuje.

Buljubašić se kao veteran poduzetništva susretao sa svim vrstama prepreka na tržištu, od administracije, utjecaja raznih lobija pa sve do borbe sa stranim i domaćim monopolima. “Izgubio sam borbu s dva monopola na način da sam prodao tvrtku iz područja telekomunikacija austrijskom fondu i udjele u brodarskoj tvrtki koju nisam mogao dalje razvijati”, kaže Buljubašić.

Kreditiranje u švicarskim francima pretvorilo se u pljačku građana, zbog koje su mnogi ostali bez domova i imovine. Da je HNB bio hrvatski i da je štitio interes hrvatskih građana, to se ne bi dogodilo

Početkom osamdesetih godina, krenuo je u poduzetničke vode kao pionir u području telekomunikacija i kabelske televizije, borio se u socijalističkom sustavu s birokracijom i domaćim monopolistom PTT-om, a kada je Hrvatski telekom 2000. godine prodan Deutsche Telekomu, njegova tvrtka je istisnuta s telekomunikacijskog tržišta.

Ratne 1993. godine, kada je Dalmacija bila odcijepljena, kao privatni brodar povezao je Split i Anconu.

“Tu smo izdržali neviđeni pritisak od strane državnog brodara, ali smo uspjeli opstati 25 godina. Međutim, u domaćem pomorskom prijevozu, monopol Jadrolinije, koja drži 95 posto domaćeg tržišta, je ipak pobijedio zbog čega sam prodao udjele u brodarskoj tvrtki. Pitanje je trenutka kada će i Jadrolinija na traženje Europske unije biti prodana strancima”, dodaje Buljubašić.

Devedesetih godina, Buljubašić je pokrenuo i štedionicu, koja je kasnije prerasla u malu banku, okrenutu poslovanju s umirovljenicima koje u to vrijeme niti jedna banka nije htjela financirati.

Financijski ponor

“U današnjim uvjetima na financijskom tržištu na kojemu dominira 95 posto stranih banaka, male banke su pritisnute konkurencijom velikih banaka sa stogodišnjim iskustvom u bankarskom biznisu, ali i dodatnim propisima HNB-a koji za sebe kaže da posluje nezavisno od države i bilo čijeg utjecaja. Praksa ipak govori da su nezavisni na isti način kao što je bio nezavisan i NDH”, zaključuje splitski poduzetnik.

Najbolji primjer za to je švicarac. “Male banke u Hrvatskoj građanima nisu nudile kredite u švicarskim francima jer nije bilo štednje u švicarcima. To su napravile strane banke, kojima nije bilo dopušteno kreditiranje švicarcima u svojim zemljama, pa su uvozile švicarske franke iz svojih domicilnih banaka i zaduživale Hrvate. Kreditiranje u švicarskim francima pretvorilo se u pljačku građana, zbog koje su mnogi ostali bez domova i imovine. Da je HNB bio hrvatski i da je štitio interes hrvatskih građana, to se ne bi dogodilo. I sada imate situaciju da su kamate na štednju sve manje, zaduživanje za tvrtke i građane je najskuplje u Europi, što nas sve skupa još dublje gura u financijsku ovisnost i ponor. Uz sve to, sada imamo kreditni rejting označen kao smeće, a HNB i dalje kaže kako dobro radi svoj posao. Pa tko je tu lud!?”, pita se Buljubašić.

Dodaje kako male banke u Hrvatskoj više ne mogu samostalno opstati na tržištu. Tjeraju ih da se udružuju ili prodaju, a time ugrožavaju i kreditiranje malih tvrtki i lokalnih obrta koji su poluga razvoja regionalnog gospodarstva zemlje. S druge strane, u Sjedinjenim Američkim Državama oko 30 posto bankarskog tržišta čine male banke koje prate lokalno poduzetništvo, a kod nas male banke čine tek dva posto bankarskog sektora.

“Da sam ranije znao da će do ovoga doći, nikada ne bih ulazio u bankarski biznis”, zaključuje Buljubašić.

‘Nameti nam uništavaju turizam’

La Porte d'Argent du Palais de DioclÈtien ‡ Split en Croatie
Dioklecijanova palača u Splitu Office de Tourisme de Split

U pogledu kretanja u turizmu, Buljubašić je optimističniji i kaže da se u Dalmaciji primjećuje oporavak i rast. Tek prošle godine smo, dodaje, dosegli razinu rezultata kakve je turizam ostvarivao 1989. godine, ali i u ovom sektoru dominaciju su preuzele strane kompanije.

Booking i Expedia, monopolisti na globalnoj razini, uzimaju 25 posto proviziju od smještaja, sedam do osam posto uzmu strane banke na ime kreditiranja i transakcija, a kada se tome pribroje svi državni nameti – HRT pretplata koju strani gosti niti ne gledaju, ZAMP, HGK i slični nameti, teško je ostvariti nekakvu zaradu od koje se može preživjeti u ostalih šest mjeseci izvan turističke sezone. Ministarstvo turizma sve to gleda skrštenih ruku i bez znanja kako to pobijediti. Unatoč svemu navedenom, Buljubašić još uvijek misli da je Hrvatska najljepše i najsigurnije mjesto za život. Ali ne i za biznis.


Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 26. ožujka 2016.