Nekad je nužno odabrati stranu

OK, Grčka je propala, ali što sad? Ovo je pet mogućih scenarija raspleta krize

Analitičari su iznijeli predviđanja o mogućim ishodima

Grčka se nalazi na prekretnici i mora odlučiti hoće li ostati član eurozone ili će je napustiti, a analitičari Wall Street Journala su iznijeli pet mogućih scenarija.

1. Grčka ostaje u eurozoni

Ako Grčka ostane u eurozoni, trebalo bi doći do minimalnog zastoja u ekonomiji. Ostajanjem u eurozoni Grčka središnja banka bi imala pristup sredstvima Europske centralne banke za održavanje likvidnosti, pa bi tako grčke banke opstale umjetnim održavanjem na životu sredstvima ECB-a. Ovakav scenarij uključuje i sporazum o smanjenju duga, ali da to ostvari, Grčka će vjerojatno morati pristati i na dodatne uvjete od onih koje su dosad smatrali neprihvatljivima.

2. Izlazi iz eurozone, ali zadržava euro

Analitičar Jacob Funk Kierkegaard s Petersonovog Ekonomskog Instituta u Washingtonu nazvao je ovo predviđanje “crnogorskom opcijom” i smatra da je ovo najvjerojatniji ishod događaja ako Grčka napusti eurozonu. “Grčka će postati samo još jedna relativno siromašna balkanska ekonomija s jednostrano uvedenim eurom ali izvan unije”, smatra Kierkegaard. Ovo bi vjerojatno bilo preuzimanje najgoreg iz dvaju svijetova, zato što će na taj način Grčka izgubiti pristup sredstvima ECB-a. Zemlje koje koriste strane valute kao službeno sredstvo plaćanja u vlastitoj državi i nemaju pristupa kreditorima poput MMF-a i ECB-a, suočene su s tim da im svaka kriza likvidnosti banke automatikom postaje kriza solventnosti. Ovakvi modeli uglavnom koče domaći financijski sektor – što je pokazala gotovo svaka akademska studija – i usporavaju gospodarski rast. S druge strane, mogu imati bankarski sustav koji je potpuno u vlasništvu stranog kapitala i može uzimati zajmove od središnjih banaka svojih država. (Meksiko nije usvojio dolar nakon financijske krize 1994-95. – ali da izbjegne prekomjerne gubitke bankarskog sektora, dopustio je da većinu banaka kupe stranci.)

3. Sustav deviznih tečajeva

Grčka uvodi novu valutu koju vezuje za tečaj eura. Količina nove drahme puštene u opticaj odgovarala bi grčkim internacionalnim rezervama – otprilike nekih 5,8 milijardi dolara. Zagovornici ovog pristupa tvrde da bi ovaj model disciplinirao Grčku. Loša ekonomska politika vodi iscrpljivanju rezervi pa prema tome i domaće monetarne baze, koja opet diže kamatnu stopu drahme, dok dobra monetarna politika ima suprotan efekt. Mana modela je ponovno to što je centralna banka ograničena u pogledu uzimanja zajmova jer ne može slobodno proizvoditi novac. Također, ovakav pristup nameće ekonomsku disciplinu koja bi mogla biti vrlo nepopularna trenutno vladajućima u Grčkoj.

4. Dualni sustav valuta

U dualnom sustavu valuta drahma i euro cirkulirale bi paralelno. Ovakav model je star stoljećima i koristio se već mnogo puta. U praksi, ovakav sustav mogao bi se pojaviti kada grčkoj vladi ponestane eura, a morat će servisirati domaće dugove. Ta dugovanja mogla bi se u budućnosti plaćati u eurima ili bi se eventualno podmirivaala u drahmama, ali ove stavke bi inicijalno bile vladine obveznice u denominiranom euru koje bi u javnosti imale manju vrijednost od novčanica i kovanica eura. Ovakav sustav, ako se uvede, mogao bi trajati duže vremena, ali postoji opasnost od Greshamovog zakona koji kaže da “loš novac u opticaju istiskuje onaj bolji”. Prema predviđanju analitičara, euro bi izašao iz opticaja jer bi ga građani spremali u čarape kao vrijednost, a drahma bi postala jedino sredstvo plaćanja.

5. Nova drahma

Nova drahma vjerojatno se neću uvesti suz veliki bum, nego postepeno – kao što je i opisano u četiri prva opisana scenarija. Eventualnom službenom zamjenom valute, Grci bi stekli kontrolu nad vlastitom monetarnom politikom. Međutim, nova valuta – koja bi najvjerojatnije plutala protiv eura i ostalih glavnih valuta, uzrokovala bi enorman kratkotrajni zastoj u ekonomiji, ne samo zbog snažne devalvacije koja bi uslijedila, nego i zato što bi banke posljedično postale nesolventne. Dugoročni efekti devalvacije ovise o kvaliteti prateće ekonomske politike. Povećanje troškova uvoza uzrokovat će inflaciju, a važan faktor u ovakvom scenariju bit će i politika vladajućih oko plaća, odnosno koliko će se povećati plaće i mirovine zbog kompenziranja inflacije. Što je veći rast dohodaka i mirovina, devalvacija će imati manji utjecaj na dugoročno stimuliranje grčkog izvoza i na smanjenje gospodarskog rasta.