Evan Spiegel, tip koji je stvorio Snapchat, trenutno je jedan od najuzbudljivijih ljudi tech industrije. Napravili smo portret

Danas, pet godina kasnije, Evan Spiegel, čini se, ne živcira se pretjerano oko činjenice da je još uvijek nesvršeni student. Ovih dana postao je najnoviji milijarder iz Silicijske doline nakon što je svoju kompaniju Snap izveo na burzu i učinio je vrijednom nekih 26 milijardi dolara. Pod okriljem te tvrtke djeluje trenutno najvruća društvena mreža Snapchat, preko koje Spiegel udara ritam milijunima ljudi – svojim ulagačima, medijskim kompanijama, oglašivačima i, ponajprije, svojim korisnicima. Njih je svakoga dana oko 160 milijuna, a na mjesečnoj razini više od 300 milijuna. Svaki dan svijetom se podijeli 2,5 milijardi snapova.

Odrastao uz iznimno uspješne roditelje

Za sve to zaslužan je Snapchatov sustav koji je najvećim dijelom osmislio Spiegel i koji funkcionira potpuno drugačije od bilo čega što se pojavilo prije njega. Privatne poruke koje se samouništavaju nekoliko sekundi nakon što ih primatelj pogleda, ludosti poput virtualnog riganja duge iz usta i zamjene lica s prijateljem, stvaranje osobnog video dnevnika za taj dan – sve to je zapalilo generaciju milenijalca i odvuklo ih s već dosadnjikavog Facebooka, Instagrama i Twittera, koji sada manijakalno i prilično bezuspješno – a k tome i krajnje besramno – kopiraju Snapchatove ideje i implementiraju ih na svoje platforme.

Danas 26-godišnji Spiegel već je nekoliko godina popularna faca u tehnološkom svijetu, ali ovih je dana u epicentru globalne pozornosti. Spiegel je o notorno zatvoren tip koji čuva svoju privatnost, ali njegovi biografski detalji nisu mogli ne izaći u javnost ovih dana. Rođen je 1990. godine kao najstarije dijete dvoje imućnih i vrlo obrazovanih odvjetnika. Mama Melissa diplomirala je na Harvardu i radila je kao porezni advokat, s čime je prestala kada je rodila djecu. Tata John W. Spiegel studirao je ekonomiju na Stanfordu i dobio diplomu prava na Yaleu. Partner je u moćnoj firmi za trgovačko pravo Munger, Tolles & Olson.

Johnov mentor, inače, bio je Warren Christopher, cijenjeni američki državnik koji je predvodio Christopher Commission, vijeće koje je reformiralo policiju Los Angelesa nakon brutalnog premlaćivanja afroamerikanca Rodneyja Kinga od strane nekoliko bijelih policajaca (skandal i posljedični ulični neredi nisu izbili zbog toga što je King bio pretučen, jer nije bio jedini crnac koji je to doživio, nego zato što je netko događaj snimio i pustio snimku u javnost). Uglavnom, Christopher je angažirao Johna Spiegela kao glavnog savjetnika i jednom se prilikom našalio da je toliko radio na tome da bi se vijeće trebalo zvati Spiegel Commission.

Život prilično privilegiranog i razmaženog klinca

U trenutku kada je Evan došao na svijet, njegov otac bio je vrlo etabliran. Specijalizirao se za dioničarske zakone i zastupao je, recimo, Southern California Edison kada je toj kompaniji prijetio bankrot zbog kalifornijske energetske krize. Godišnja plaća mu je 2006. iznosila 3 milijuna dolara. Obitelj je živjela u 2 milijuna dolara vrijednoj kući u Pacific Palisadesu. Još milijun dolara uložili su u preuređenje 2000. godine. Imali su pet luksuznih automobila, uključujući tri Lexusa i restaurirani Ford Mustang iz 1966.

Bili su članovi klubova Riviera, California, Johnatan te La Jolla Beach & Tennis Club. Redovito su putovali po Europi, Bahamima i Havajima, uvijek odsjedajući u resortima Four Seasonsa. Mladi Evan najviše je volio jet ski i wakeboarding. Volio je i adrenalin, pa je jednom s tatom išao u Kanadu na snowboarding iz helikoptera. Evan i njegove dvije mlađe sestre pohađali su Crossroads, privatnu školu u Santa Monici i imali su na raspolaganju tutore koji su naplaćivali po 250 dolara po satu. Obitelj je godinama imala stalno zaposlenu kućnu pomoćnicu.

Svaki Božić otac bi ih vodio da dijele hranu siromašnima, a preko svoje crkve All Saints Episcopal s Beverly Hillsa išli bi u Meksiko graditi kuće za ljude bez doma. Ipak, dojam je da taj pokušaj dodira sa stvarnošću nije baš bio uspješan u Evanovom slučaju. Kad je naučio voziti, dobio je na raspolaganje novi Cadillac Escalade. Škola mu nije dopustila da ga parkira na prostoru kampusa, ali tvrtka Southern California Edison posjedovala je nekretninu pokraj škole pa mu je tata sredio parking. Spiegelov je život bio prilično bezbrižan sve dok u travnju 2007. njegovi roditelji nisu obznanili da se razvode.

Razvod ga je pogodio, ali i naučio manipulaciji

Vjerojatno tipično za dvoje odvjetnika s vrhunskih fakulteta, razvod Spiegelovih bio je sudska trakavica. Troškovi su iznosili više od 1,5 milijuna dolara, spis je imao nekoliko tisuća stranica ispunjenih svađama oko financija i dogovora o skrbništvu nad djecom. Evan je teško primio razvod. Ali je ujedno postao majstor manipulacije, nahuškavao je roditelje jedne na druge, što će mu kasnije dobro doći u pregovorima s vlasnicima fondova rizičnog kapitala. U ljeto 2007. John Spiegel kupio je novu kuću u Pacific Palisadesu za 3,3 milijuna dolara i angažirao je set dizajnera serije Prijatelji da je uredi.

Evan je dobio potpunu slobodu za uređenje svoje sobe pa je izabrao ručno rađeni king-size krevet od bijele kože, ormare po mjeri i vrhunski računalni sustav. Sa svog kompjutera mogao je upravljati kino dvoranom u podrumu. Te jeseni Evan se odlučio preseliti kod oca. Od prijatelja je doznao za početnički posao u marketingu Red Bulla – pića kojim je bio opsjednut – posao koji se sastojao od organiziranja promotivnih partija.

U jesen 2007. u očevoj kući priredio je party za 300-tinjak tinejdžera koji je završio tako da je jedna cura hospitalizirana. Evan je u to doba počeo nabijati silne troškove i ulaziti u crveno, pa je tata u veljači 2008. zahtijevao da disciplinira svoj budžet. Mladi Evan ga je poslušao, ali i zatražio nagradu za tako dobro ponašanje. Ono što se konstantno prepričava u svim tekstovima koji se bave Spiegelovim životom je trenutak kad je zaključio da mu se više ne vozi Escalade. Naime, htio je BMW 550i od 75 tisuća dolara.

‘Želim pred bogate šupke doći s dobrim autom’

Argumente je razložio tati u pismu koje je počeo zahvalom što toliko puno radi kako bi im omogućio tako “fenomenalan život” i uvjeravanjem da shvaća koliko su privilegirani. “Živimo u balonu”, sažeo je stvar Evan. Predložio je da će ograničiti potrošnju na odjeću, hranu, zabavu i prijevoz na 2000 dolara mjesečno, ali je istovremeno zatražio “hitni fond” od 2000 dolara na mjesec, jer da je njegov život “pun nepredviđenih troškova”.

Potom je prešao na temu automobila. Budući da se sve više vozio po gradu, tvrdio je, treba mu ekonomičniji auto. Dodatno je naglasio da je odlučio suspendirati sve druge kupnje – poput umjetnina za kuću ili većih putovanja – kako bi nadoknadio novac za BMW. “Auti mi pružaju čisti užitak”, pisao je Spiegel, koji aute obožava i danas, posebno Ferrarije. “Stvarno bih cijenio kada bi priznao moj ozbiljan rad i zalaganje tim BMW-om (…)

Dečki pridaju tako puno važnosti vrijednosti auta i fenomenalan je osjećaj dovesti se do svih tih bogatih, arogantnih šupaka u Crossroadsu sa spoznjom da i ja mogu voziti auto koji je jednako dobar kao njihov. Pritom znajući da se za njega nisam morao prodati ili kompromitirati svoj integritet. Prevladao sam mnoge teške prepreke u djetinjstvu (uključujući proteklu godinu) i stvarno je dobar osjećaj kada i ti i mama priznate moje uspjehe.” Mama je pala na pismo, ali tatu baš nije dotaknulo.

Imao je dovoljno ambicija da oplodi sve te privilegije

Smatrao je da automobil sa 360 konjskih snaga nema što tražiti u rukama 17-godišnjaka i da je riječ o nepotrebnoj ekstravaganciji. Evan nije dobro primio očevu odbijenicu i u sljedećih nekoliko dana 11 je puta otišao u minus na kreditnim karticama, što je rezultiralo žučnim svađama koje su precizno dokumentirane u sudskim papirima o razvodu. Na koncu, Evan se vratio natrag mami. Par dana kasnije, priuštila mu je BMW. Dva mjeseca kasnije dobio je prvu kaznu za prebrzu vožnju; išao je 100 kilometara na sat u zoni 50, na Sunset Boulevardu. Zamolio je oca da ga prati na maloljetnički sud.

Sveučilište Stanford dotad je već dugo bilo nulta točka za tehnološki napredak. Godine 2012. dva profesora iz te ustanove su procijenila da kompanije koje osnivaju diplomanti Stanforda svake godine globalno zarade 2,7 bilijuna dolara. Sve se teže upisati, za godinu 2017. primljeno je tek 5,7 posto prijavljenih. Evan Spiegel upao je 2008. na Stanford, na industrijski dizajn. Ne zato što je bio genijalac u tom polju, nego ga je opet izvukao tata John. Dao je ozbiljnu donaciju fakutetu.

Da, očito je da je imao privilegiran život. Ali, kako se pokazalo, imao je i više nego dovoljno ambicije da to oplodi. Njegov ponajveći talent je sposobnost upoznavanja pravih ljudi i ostavljanje dobrog prvog dojma, kažu ljudi koji su imali prilike surađivati s njim. Kliknuo je s Peterom Wendellom, osnivačem Sierra Venturesa; CEO-om Googlea Ericom Schmidtom; Chadom Hurleyjem, suosnivačem YouTubea. Za mentora je odabrao Scotta Cooka, CEO-a softverske tvrtke Intuit. Cook mu je dao priliku da radi na tekstualno baziranoj platformi koju je Intuit razvijao za Indiju. Odmah nakon toga, Spiegel je odlučio razviti vlastiti projekt.

Reggie, frend s faksa, predložio je poruke koje nestaju

Ideja za aplikaciju izrodila se iz jednog razgovora o sextingu, slanju seksualnih poruka, među braćom iz bratstva Kappa Sigma. Jedan od njih bio je Frank Reginald Brown IV, poznat kao Reggie. Brown i Spiegel živjeli su u spavaonici Kimball Hall kada je nastala ideja za Snapchat. Premda je moto Kappa Sigme “Braća u srcu kroz cijeli život”, njihovi odnosi baš i nisu bili bratski. Brown, koji je trenutno student na poslovnoj školi Fuqua Sveučilišta Duke, podnio je tužbu tvrdeći da je zapravo on prvi predložio aplikaciju koja bi omogućavala korisnicima da šalju fotografske poruke koje se same brišu nakon nekoliko sekundi.

Tvrdi da je Spiegel neprestano govorio da je to “ideja od milijun dolara”. “Ovo je slučaj u kojemu su partneri izdali i prevarili partnera”, stoji u Brownovoj tužbi. Naime, u vrijeme kada su Brown i Spiegel počeli pričati o ideji s nestajućim fotkama, Spiegel je već bio radio sa starijim članom bratstva, Bobbyjem Murphyjem, na nekoliko startup ideja. Spiegel je bio dizajner, a Murphy – student računalnih znanosti – pisao je kod. Jedna od ideja bila je aplikacija koja pomaže srednjoškolskim maturantima u prijavama na fakultete. Potpuno je propala.

Prema Brownovoj tužbi, on i Spiegel su pristali uključiti Murphyja da piše kod za aplikaciju sa samobrišućim fotografijama, koju su u početku nazvali Picaboo. Prema dokumentima iz sudske tužbe, aplikacija je bila zamiišljena kao “vremenski ograničena igra sa slikovnim porukama”, kod koje slike nestaju u roku od 10 sekundi ili manje. Sexting je bio dio ideje od samog početka, pokazala je rana skica priopćenja za javnost.

Brown se odjednom našao u podređenoj ulozi

No aplikacija nikako nije bila ograničena samo na seksi fotke. Druge skice priopćenja naglašavale su fotografije cipela, kreveljećih lica, novih frizura, hrane koja vam je zapela među zubima… Tog ljeta, trojica članova bratstva radili su na projektu u kući Spiegelova oca. Dok je Evan dizajnirao korisničko sučelje, a Murphy kodirao, Brown – koji je studirao engleski jezik – bio je u podređenoj ulozi. Među njegovim doprinosima, prema navodima iz njegove tužbe, bio je “Ghostface Chillah”, duh iz logotipa aplikacije.

Kao glavni marketinški direktor, Brown je i pisao prioćenja te uvjete pružanja usluge. Isprva, takav aranžman funkcionirao je na prijateljskoj osnovi. Trojac je slavio lansiranje aplikacije u srpnju 2011. godine, uz tortu ukrašenu duhom iz logotipa. Aplikacija je odmah krenula dobro. “Ova stvar je raketa”, poslao je Spiegel poruku Brownu. Veliki dio uspjeha leži u tome što su dečki došli do prilično nekonvencionalnog zaključka o tome što čini neku društvenu mrežu vrijednom.

Naime, zahvaljujući rastu Facebooka, skoro svi su vjerovali da mrežama vrijednost eksponencijalno raste tako što skupljaju sve više i više korisnika. Ali, Spiegel je znao da u stvarnom životu čak i ljudi koji imaju tisuće poznanika provode većinu vremena sa samo nekoliko bliskih prijatelja, čija vrijednost nadmašuje neki arbitraran, ogroman broj slabijih veza. Nestajuće poruke i fotografije puno vjernije imitiraju dinamiku konverzacije iz stvarnog svijeta.

Trenutak kad su se odnosi počeli raspadati

To će, smatrali su, povećati privlačnost aplikacije kao servisa koji ljudi mogu koristiti s malim brojem dobrih prijatelja. Dok je online identitet kod drugih servisa naglašavao i bilježio sve što je netko ikada napravio, Snapchat je slao poruku da je “moj identitet ono tko sam ja upravo sada”, kako je to objasnio Spiegel 2015. godine u videoprilogu o aplikaciji. Osim toga, Snapchat u početku nije ovisio ni o medijskoj pažnji.

Umjesto toga, tinejdžeri su organski širili legendu o aplikaciji, pozivali prijatelje da se uključe. Međutim, Spiegel se relativno brzo počeo brinuti da bi netko mogao ukrasti ideju pa je odmah dao u zadatak Brownu da sastavi i podnese zahtjev za prijavu patenta. Brown je u to doba postao blago zabrinut za svoju ulogu u kompaniji. Naime, ranije tog ljeta prečuo je Spiegela i Murphyja kako pričaju o ideju da ga zamijene nekim drugim. Stoga je Brown iskoristio prijavu patenta.

Spiegelovo je ime na popisu izumitelja stavio na posljednje mjesto, što je ovaj primio kao uvredu. Brown je potom odbio pokazati im prijavu, što je produbilo konfrontaciju između partnera. Do tog trenutka već se bio vratio u rodnu Južnu Karolinu i u konferencijskom telefonskom razgovoru 16. kolovoza 2011. Brown je zahtijevao udio u kompaniji – 30 posto. Naveo je svoje doprinose aplikaciji, opet uvrijedivši Spiegela kada je ustvrdio da je “navodio njegove talente”. Spiegel mu je poklopio.

Otkriveno da su Brownu isplatili 157,7 milijuna dolara

No ubrzo nakon toga poslao je Brownu pomirljivu poruku. “Hej čovječe, iskreno se osjećam uvrijeđeno i želio sam se uvjeriti da nisam preburno reagirao. Definitivno želim nastaviti konverzaciju, ali teško je kada se osjećam napadnutim. Želim osigurati da ti pripadnu zasluge za ideju o nestajućim porukama, jer izgleda da ti to jako puno znači.” Pokušaji pomirenja nisu potrajali. Ubrzo nakon toga Spiegel i Murphy su promijenili lozinke na računima i serverima i prekinuli svu komunikaciju s Brownom. Na proljeće Brown je poslao email, prijeteći tužbom.

Poručio je da je spreman prihvatiti 20 posto dionica, ali da bi za keš pristao i na manje. “Preporučujem vam da ozbiljno razmislite o ovome”. Spiegelovi odvjetnici odgovorili su optužujući Browna za “transparentan i izravan pokušaj iznude gospode Spiegela i Murphyja za udio u kompaniji kojoj niste ničime pridonijeli”. Bez pisanog ugovora, Brownova mogućnost da se domogne jedne trećine kompanije bila je tanka. Nakon što je otjeran iz tvrtke, Spiegel i Murphy promijenili su ime iz Picaboo u Snapchat. Tek je ove godine otkriveno da su na kraju pristali isplatiti Brownu 157,5 milijuna dolara.

Skidanja aplikacije počela su rasti negdje u siječnju 2012. Spiegel je imao teoriju da se to dogodilo jer je veliki broj tinejdžera za božić dobio iPhone s prednjom kamerom. Do veljače su imali 40 tisuća korisnika i cijedili su svoje kreditne kartice da plate za servere. Naposljetku su prihvatili 485 tisuća dolara investicije od Lightspeed Venture Partnersa u svibnju 2012., što je Spiegel kasnije javno zažalio, jer su uvjeti bili takvi da su onemogućavali dovođenje novih partnera i jer je taj novac ispao jako skup.

Zašto je Snapchat uopće postao takav enorman hit?

Kako je Snapchat postajao hit, mediji su pokušali razabrati zbog čega je tako uspješan. Kombinacija nestajućih fotki i tinejdžera navela ih je na očigledan zaključak – sexting. Spiegel je vrlo brzo postao frustriran zbog neprestanog objašnjavanja da aplikacija nije namijenjena slanju golišavih slika. Studija Sveučilišta u New Hampshireu pokazala je da samo 1 posto tinejdžera poslalo fotografije koje bi se mogle smatrati pornografskima. “Ja stvarno ne znam ljude koji to rade. Ne čini mi se tako zabavno kada možete imati pravi seks”, rekao je za TechCrunch.

Bio je svjestan da je takva percepcija opasna jer je mogla stopirati masovniju prihvaćenost, što bi pak odvratilo mainstream oglašivače. “Ne možete stvoriti biznis na sextingu”, kazao je za New York Times. Ni druge zabranjene upotrebe – poput slika droge – nisu mogle objasniti Snapchatov rast, ali nešto je moralo biti zaslužno za eksponencijalni rast broja korisnika. Objašnjenje koje Spiegel preferira jest da efemerne poruke daju korisnicima veću slobodu da budu ono što jesu i da to najavljuje širu promjenu paradigme u online komunikaciji.

“Prolazno bi trebalo biti zadano”. S time su se složili i brojni znanstvenici, primjerice sociolog interneta Nathan Jurgenson koji je pisao o prednostima privremenih fotografija: “Efemernost izoštrava fokus gledatelja: jednom otkrivena, Snapchatovo odbrojavanje je poput vremenske bombe koja zahtijeva hitno gledanje, izazov da se iscrpi svo značenje iz fotografije prije nego što vrijeme iscuri. Kada možete samo zaviriti, gledate puno intenzivnije”.

Ljudi ga uspoređuju s Zuckerbergom, Jobsom i – Picassom

Međutim, kako onda objasniti to što je takvim pristupom uspio samo Snapchat? Jer, nije da nisu pokušavali i drugi: nestajuće poruke nudile su ili još nude aplikacije Efemr, Wickr, Wink, Blink, Glimpse, Grpyhn, Ansa, Frankly, Secret.li, Spirit, Squawk, Poke, Burn Note, Vidburn, Clipchat. Nijedna se nije primila. Osim dubinskim filozofskim objašnjenjima, nesporno je da se uspjeh Snapchata u velikoj mjeri može pripisati i sreći. Došli su na tržište u točno pravom trenutku sa stravično zabavnim proizvodom.

Osim toga, obožavatelji Evana Spiegela tvrde da je čovjek jednako dobar u stvaranju proizvoda kao što je to Mark Zuckerberg, pa čak i kao što je to bio Steve Jobs. Sasvim ozbiljno, mnogi u Silicijskoj dolini uspoređuju ga s Picassom. Osim što je Spiegel dobar u smišljanju dobrih ideja, jednako je dobar u njihovoj egzekuciji. Facebook je, recimo, dvaput probao replicirati Snapchatove nestajuće fotografije, ali uzalud. Krajem 2012. Mark Zuckerberg prvo je pokušao kupiti Snapchat za 3 milijarde dolara. Kada je odbijen, osobno je napisao kod za Poke, Facebookovu kopiju Snapchata, ali ta je taktika neslavno propala.

Danas Facebook ima iskopirane Snapchatove značajke u sve četiri svoje glavne aplikacije – u bazičnom Facebooku, na Instagramu, na WhatsAppu i u Messengeru. Ono u čemu je Google stravično krahirao – pametne naočale – Snapu bi moglo poći za rukom s naočalama Spectacles s ugrađenom kamerom koje se prodaju za 130 dolara. Sa svojim retro dizajnom i nemoguće jednostavnim načinom korištenja, sa samo jednim jedinim gumbom, postali su hit barem među hipsterima s Coachelle. Prodaja, doduše, ne ide baš luđački dobro, ali još ima nade.

Uveo je u firmu nekoliko neobičnih rituala

Način na koji Spiegel vodi Snap, za medije tvrde oni koji ga poznaju, jednak je načinu na koji živi vlastiti život, “hedonistički uživajući u trenutku i slijedeći svoje instinkte”. Primjerice, jako je ponosan na to što mu je ured miljama daleko od Silicijske doline. “Mi volimo L.A., naš ured je na plaži i to je prilično lijepo. Iskreno, nama je super što imamo odmak od svega što se događa tamo. Tako se zapravo bolje fokusiramo na svoj biznis”, izjavio je Spiegel na reCodeovoj konferenciji 2015. godine. S druge strane, skoro svi koji rade s njim kažu da zna biti vrlo težak suradnik.

Od samog početka uveo je u firmu neke čudne rituale koji su i dalje u temelju korporativne kulture. Recimo, redovno se održavaju sesije u kojima zaposlenici naizmjenično u ruci drže totem i otkrivaju svoje najintimnije osobne probleme. I Spiegel sudjeluje u tome, ali ne ide dalje od toga da prizna kako obožava Neila Diamonda, da mu je hobi aranžiranje cvijeća i da mu je gatara jednom čitala iz dlana i prorekla da će do 30. godine biti oženjen i imati sina (što bi se čak i moglo ostvariti, jer je zaručen sa supermodelom Mirandom Kerr, koju je upoznao na večeri koju je organizirao brend Louis Vuitton).

Divovi poput Facebooka i Googlea odžavaju redovne masovne sastanke na kojima svi zaposlenici mogu pitati šefove sve o poslovanju tvrtke. Snap takve sastanke ima vrlo rijetko, a i kad ih ima onda se to događa samo da se najavi nečiji rođendan ili obljetnica. Menadžeri rijetko odgovaraju na pitanja podređenih, a o budućim proizvodima se ne raspravlja. Mnogi zaposlenici saznaju o novostima u Snapu tek kad o tome pročitaju u medijima. Spiegel voli držati sastanke uz duge šetnje, jer su puno privatniji. Takvu metodu koristio je i Steve Jobs, pa očito nije slučajnost što Spiegel u uredu drži njegov portret.

Posramljen privatnim mejlovima koji su procurili u javnost

Osobno nadgleda svaki odjel, a i IPO je strukturiran tako da tu kontrolu zadrži i nakon što tvrtka izađe na burzu. Svi kažu da je vrlo tvrdoglav i često se služi brzopoteznim otpuštanjem ljudi, što je stil koji je praktički nepojmljiv u korporativnoj kulturi Silicijske doline. Nema ga na društvenim mrežama. Ospjednut je privatnošću i dijeli vrlo malo toga s vrlo uskim krugom ljudi. Loša iskustva s medijima samo su pojačala takav stav. Prvo je LA Weekly objavio sve detalje o razvodu roditelja.

Kada je filmski studio Sony Pictures bio hakiran, na vidjelo su izašli mailovi koje je izmjenjivao s Michaelom Lyntonom i koji su pokazali da je Spiegel od svog odbora direktora skrivao brojne važne poslovne detalje. Najgore se proveo kada je Gawker otkrio seriju vrlo seksističkih i homofobnih emailova koje je Spiegel slao svojim prijateljima iz bratstva dok je bio na Stanfordu. Brzo je reagirao isprikom.

“Naravno, prestravljen sam i posramljen što su moji idiotski mejlovi iz vremena u bratstvu izašli u javnost. Nemam ispriku. Žao mi je što sam ih tada napisao i bio sam kreten što sam ih napisao. Ni na koji način ne odražavaju mene kao osobu danas niti moje stavove prema ženama”, poručio je Spiegel preko Business Insidera. Ako je vjerovati njegovoj zaručnici Mirandi Kerr, koja po društevnim mrežama pijarovski vrijedno bilježi sve uspjehe svoga dečka, Spiegel je promijenio pristup prema ženama. Sada je, navodno, mnogo tradicionalniji i zajednički su odlučili da će pričekati s djetetom dok se ne vjenčaju.

Unatoč svemu, Snap je i dalje neprofitabilan

“On je jako tajnovit. I sav je u trenutku. I upravo to predstavlja njegov brend”, izjavila je Kerr. Kakav god Evan Spiegel bio u stvarnosti, jedno mu se mora priznati – svjestan je svoje privilegirane klasne pozicije i iskren je do bola, što nije čest slučaj kod opreznih tech celebrityja današnjice. “Ja sam mladi obrazovani bijelac. Meni se jako, jako posrećilo. I život nije fer”, zaključio je jednom prilikom Spiegel, poentirajući da privilegirani život nije sve, jer je za pravi uspjeh važno te prednosti kapitalizirati. “Nije stvar u tome da radite više i bolje. Stvar je u tome da trebate izigrati sustav.”

Najbolje od svega je što se čini da je stvarno i uspio na neki način izigrati sustav. Ili točnije, iskoristiti slabosti i pohlepu Wall Streeta. Naime, unatoč svemu što se događa oko Snapa, tvrtka je i dalje neprofitabilna. Gubitaš. Za ovu godinu je projiciran promet od milijardu dolara, što još uvijek ne znači da će biti ostvaren ikakav profit. Iako su sve to dobro znali puno prije inicijalne javne ponude (IPO) Snapovih dionica pretprošli četvrtak, investitori su čekali u redu da Spiegelu predaju novac.

U početku je sve izgledalo bajno – dionica je prvog dana na burzi skočila za 41 posto, s početno postavljenih 17 dolara trgovanje je krenulo sa 24 dolara. Tvrtka je prikupila 3,4 milijarde dolara, puno više od očekivanog, u najvećem IPO-u neke društvene mreže nakon Alibabe 2014. godine. Tržišna vrijednost kompanije porasla je na 33 milijarde dolara, prestigavši time neke vrlo ugledne i konkretne tvrtke, poput Macy’sa, Targeta, American Airlinesa. Da, i Twittera, koji vrijedi 11 milijardi (Facebook je nedostižan, sa 395 milijardi).

Analitičari upozoravaju da je valuacija tvrtke previsoka

Spiegel i njegov dvije godine stariji partner Robert Murphy postali su instant milijarderi – ako se računa po cijeni IPO-a, Spiegelov udjel u Snapu vrijedan je 4,5 milijardi dolara, a Murphyjev 3,9 milijardi. A sve to unatoč tome što je u prospektu za IPO Snap jasno naveo da je u prošloj godini zabilježio neto gubitak od 514,6 milijuna dolara, uz napomenu da tvrtka možda nikada neće biti profitabilna. Zbog čega su onda investitori tako ludi za dionicama Snapa?

Zato što je trenutno rast jedino što ih zanima, a toga Snap ima u izobilju: 2015. godine imali su prihod od 58,6 milijuna dolara, a 2016. 404,4 miijuna. No, tržište se otrijeznilo već nakon nekoliko dana i vrijednost je počela padati pa opet lagano rasti, da bi ovaj tjedan dionica skončala na oko 21 dolar. Analitičari upozoravaju da je valuacija Snapa previsoka za tvrtku koja još nije ostvarila profit i za oglase se natječe s jednim Facebookom.

Ujedno, u još jednom, kako mnogi tvrde, tipično Spiegelovskom potezu, Snap je prva američka tvrtka koja je izlistala dionice bez prava glasa – dakle, investitori ne mogu nikako utjecati na poslovanje kompanije. Ta odluka nije baš dobro odjeknula na tržištu. Grupa velikih institucionalnih investitora zahtijeva da se Snap isključi iz veikih burzovnih indeksa kao što su S&P 500 i MSCI USA. A biti na tim indeksima je vrlo bitno, jer za sobom povlači pravu lavinu novog trgovanja dionicama.

Nekoliko eventualnih problema koji malo brinu ulagače

Drugi problem koji muči ulagače je sam Snapov core business. Naime, dok je Snapchat neizbježan među tinejdžerima i 20-i-nešto-godišnjacima, na glasu je kao aplikacija s kojom se stariji korisnici ne snalaze niti imaju inklinaciju koristiti je. Sučelje im je zbunjujuće i ne vide osobit smisao u dodavanju psećih ušiju i njuški na svoja lica ili šikljanju lasera iz očiju, što mahom smatraju infantilnim.

Ponovno, Spiegel i društvo i tu su pošteno unaprijed upozorili potencijalne ulagače da ne namjeravaju promijeniti ama baš ništa kako bi Snapchat učinili privlačnim starijoj populaciji. A iako su mladi korisnici sa solidnom količinom novca demografska skupina iz snova za sve oglašivače i prodavače, problem je u tome što je njihov broj ograničen. A ako biznis ostane bez prostora za rast, onda je u ozbiljnim problemima.

Još jedan problem – koji je doduše najlakše rješiv – jest što je većina Snapchatovih korisnika koncentrirana u visokorazvijenim zemljama, jer ta tehnički prilično zahtjevna aplikacija bolje funkcionira na kvalitetnijim uređajima poput iPhonea. Spiegel je barem kod ovoga dao do znanja da će Snapchat početi više pozornosti obraćati vlasnicima Android uređaja, koji su dominantni na tržištima zemalja u razvoju i na kojima aplikacija često ima dosta problema. To je, ujedno, možda i jedini kompromis na koji je ovaj tip odlučio pristati.