Financiranje 300 turističkih zajednica jedan je od bedastijih parafiskalnih nameta; rade li oni išta osim obilaska sajmova?
Članarina u HTZ-u parafiskalni je namet koji po zakonu moraju plaćati i poduzetnici koji nemaju veze s turizmom
Članarina Hrvatskoj turističkoj zajednici jedan je od najiritantnijih parafiskalnih nameta, uz naravno, članarine HGK i HOK-a. Zajedničko tim organizacijama jest da se poduzetnici učlanjuju prisilno, po sili zakona, a jednako tako se naplaćuje i članarina. Osim toga, mnogi članovi tih organizacija nisu sigurni kakve koristi imaju od plaćanja tih članarina.
Krajem prošlog tjedna u Saboru se raspravljalo o Hrvatskoj turističkoj zajednici, jer je Vlada predložila smanjenje članarine za 12 posto. No dio opozicije, a i sami poduzetnici smatraju da je potrebna duboka reorganizacija tog sustava koji se sastoji od preko 300 lokalnih turističkih zajednica, zatim Hrvatske turističke zajednice kao krovne organizacije te još oko 20 predstavništava u svijetu.
Obveznici plaćanja članarine su gotovo svi, svega nekoliko djelatnosti, poput IT sektora je prije par godina oslobođeno plaćanja te članarine, koja se naplaćuje po postotku prihoda, pa iznosi u nekim slučajevima mogu biti poprilični.
Kome ide novac od članarina?
A kako se taj novac raspoređuje? Od prikupljenih sredstava članarine, 3 posto se ide Poreznoj upravi za troškove obračuna i naplate članarine, 9 posto ide na posebni račun HTZ-a u Fond za turistički nedovoljno razvijena područja i kontinent, 2 posto u Fond za udružene turističke zajednice, a preostala sredstva raspoređuju se tako da 65 posto novca ide lokalnoj turističkoj zajednici, 15 posto regionalnoj turističkoj zajednici i 20 posto Hrvatskoj turističkoj zajednici.
Kada su u pitanju manje općine i gradovi čije turističke zajednice imaju bruto prihod manji od 200 tisuća kuna godišnje, u tom slučaju 80 posto novca ostaje njima, a 20 posto regionalnoj turističkoj zajednici. Uglavnom turističku zajednicu ima praktički svako selo, čak i ona gdje je turizam zanemariv.
Koja je uloga turističkih zajednica?
Andrea Andrijanić, vlasnica turističke agencije Aviatica, specijalizirane za organizaciju avionskog prijevoza, vrlo je kritična prema sustavu od preko 300 lokalnih turističkih zajednica.
“Previše ih ima, i ne bi ih trebalo biti uopće”, kaže i dodaje “od 1995. radim u turističkim agencijama, a od 2014. imam svoju agenciju, i nikad u cijelom tom razdoblju nisam ih trebala nizašto niti vidim svrhu njihovog postojanja.”
Također, smatra da uloga Hrvatske turističke zajednice u promociji zemlje, kao turističke zajednice nije toliko značajna, kako se to želi prikazati.
‘Jedino što rade je obilaze sajmove’
“Turisti se privlače na drugi način i HTZ tu nema veliku ulogu. Sve to što oni pričaju da rade, to se radi preko turoperatora. Turopetaori dovode turiste, a uloga HTZ-a u svemu tome je minorna. Jedino što HTZ radi jest da obilaze sajmove, što užasno puno košta, a upitno je kolika je od toga stvarna korist.”, kaže Andrijanić.
Osvrnula se i na rad turističkih zajednica u pogledu destinacijskog menadžmenta.
“Oni svake godine odrede bespovratna sredstva za projekte promocije određenih destinacija, i posljednjih nekoliko godina te poslove dobivaju jedne te iste agencije. Nitko nikada nije vidio jesu li ti projekti zaista odrađeni, koliki je bio povrat od njih, koliko je sve to točno koštalo… Nema nikakvih informacija na što je taj novac utrošen”, kaže Andrijanić.
Bujas za ukidanje članarine
Hrvoje Bujas, predsjednik udruge Glas poduzetnika također je nezadovoljan načinom na koji sada funkcionira sustav Hrvatske turističke zajednice, ali nije za njegovo gašenje, nego se zalaže za njegovu reorganizaciju, smanjenje troškova i ukidanje članarine.
“Imamo, mislim, 313 lokalnih turističkih zajednica, HTZ na državnoj razini, i mislim da je 19 predstavništava u svijetu. Imamo čak predstavništvo u Los Angelesu. Mene zanima koliko su ta predstavništva dovela gostiju u Hrvatsku u zadnjih 30 godina ili koliko već postoje. Trebalo bi pronaći modalitet valorizacije svih njih jer ispada da praktički svako selo ima turističku zajednicu”, kaže Bujas.
Nije za potpuno gašenje turističkih zajednica
Međutim, ističe da udruga Glas poduzetnika nije za potpuno gašenje sustava turističkih zajednica.
“Naš stav je baziran na tome da ne smije postojati članarina u turističkim zajednicama, a i apsurdno je da se jedan takav parafiskalni namet ove članarina. Niti si birao niti si ikad htio postati član takvog nečega. Potrebno je racionalizirati poslovanje HTZ-a jer zaista nema potrebe da ih je preko 300. možda se može ići na nekakvu varijantu regionalnih turističkih zajednica, ali to bi bilo znatno manja brojka, od 10 do 15 turističkih zajednica. Također, i sam HTZ na državnoj razini trebao bi biti manji, brži i efikasniji, koncentriran na PR i marketing u svijetu”, kaže Bujas.
Kaže i da je apsurdno da poprilične iznose plaćaju i poduzetnici koji nemaju apsolutno nikakve veze s turizmom. Iznosi se kreću od nekoliko stotina kuna godišnje, za mikro poduzetnike, pa do nekoliko desetaka tisuća kuna, za one veće. U nekim slučajevima je to praktički godišnja neto plaća za jednog radnika.
Tvrtke plaćaju članarinu čak i ako su u gubicima
“Imamo primjer da drvna industrija, koja zaista nema nikakve veze s turizmom, a ima dosta veliki promet, plaća i po 60 tisuća kuna godišnje članarine. To su doista nebulozni iznosi. Plaća se na bazi prometa, a ne na bazi dobiti, tako da morate plaćati i ako ste u gubicima. Isto vrijedi i za članarinu HGK i HOK-a i cijeli niz drugih parafiskalnih nameta”, kaže Bujas.
Glas poduzetnika smatra da bi se članarina trebala ukinuti, da bi prihode, kao i do sada trebali imati od boravišnih pristojbi, pa kako raste broj gostiju tako bi im i prihodi bili veći. U slučaju nekih većih promotivnih akcija, za koje možda ne bi bilo novca, tolerirali bi da se tada HTZ-u pomogne iz državnog proračuna.
“Mislimo da je dobro da postoji jedan takav sustav, koji je zadužen za promociju turizma u inozemstvu. Ali kako je sada HTZ organiziran, on služi samo za uhljebljivanje, a sve ostalo je nebitno. Mi nismo dobili niti jedan podatak što je to, na primjer, napravilo predstavništvo u Bruxellesu, što su napravili oni u Los Angelesu ili u Seulu”, kaže Bujas.