Vruća tema u Sloveniji ovih je dana mogućnost hidrauličkog frakturiranja u murskom području, na tromeđi između Slovenije, Hrvatske i Mađarske. Metoda je to kojom se u stijene pod visokim tlakom utiskuje voda sa sitnim granulama propana ili drugih sastojaka i na taj se način iz tih stijena eksploatira nafta ili plin. Hidrauličko je frakturiranje, drugim riječima, metoda hidrauličkog stimuliranja postojećih bušotina, kad nestane prirodnoga tlaka koji naftu ili plin tjeraju na površinu. Svi sastojci vode koja se utiskuje nisu uvijek poznati, obzirom da svaka tvrtka ima svoje recepte, ali određena se pravila, barem u okviru Europe, moraju poštovati. Metoda je postala vrlo kontroverzna zbog nekoliko katastrofalnih posljedica koje su se dogodile u SAD-u i Kanadi uslijed provođenja nekonvencionalnog frakturiranja. Ono se, naime, vrši iz poroznih stijena škriljevca i ugljikovodika i na plićoj je dubini od konvencionalnog frakturiranja.
I dok lokalne vlasti u Sloveniji frakturiranje pozdravljaju, sve su glasniji protivnici metode. Slovenski E-Forum jedan je od njih. Društvo je to za energetsku ekonomiku i ekologiju, sa statusom nevladine organizacije, koje radi u javnom interesu na području očuvanja okoliša u Sloveniji. Iako hidrauličko frakturiranje zvuči potpuno logično i nevino, ipak postoji mnogo nuspojava, smatraju u Slovenskom E-Forumu. „Dodaci u vodi otrovni su za bakterije, koje se hrane metanom i mogle bi praviti želatinu, koja bi stvarala put plinovima“, kaže Gorazd Marinček, predsjednik Slovenskog E-Foruma. U vodi se nalazi i kiselina za rastapanje vapnenca, dodaje. „Pošto se na velikoj dubini nakon vertikalnog bušenja isto izvodi i u horizontalnom smjeru, dolazi do pukotina kroz koje otrovi i kiseline, pa i plin i nafta dospijevaju do zaliha pitke, odnosno, termalne vode. Poznata su brojna zagađenja okoliša i pitke vode u SAD-u i Kanadi“, objašnjava predsjednik Slovenskog E-Foruma.
Bušit će se ispod Mađarske
Marinček navodi kako je u Groeningenu, u Nizozemskoj, uslijed frakturiranja došlo do potresa. Naš sugovornik vidi i opasnost zagađivanja poljoprivrednih površina, obzirom da voda s dodacima djelimično izlazi na površinu. „Vrijednost zaliha ugljikovodika jednaka je dvogodišnjem uvozu energenata u Sloveniju, a šteta zbog zagašenja termalnih voda u pomurskim termama i vrela prirodne mineralne vode ne bi se nadoknadila stotinama godina“, kaže Marinček. Horizontalno bi se bušenje, k tomu, vršilo ispod područja Mađarske.“ Država, a ni lokalne vlasti nemaju baš sluha za protivnike frakturiranja. Lokalne vlasti odgovaraju državi, koja kao da nema standarda i propisa na nivou EU i nacionalno, pa servisira interese engleskog kapitala, koji ima većinski udio“, riječi su kojima Marinček opisuje trenutno stanje svijesti u Sloveniji kad je ova tema u pitanju. Protiv su svi koji su svjesni potencijalnih havarija i štetnih utjecaja frakturiranja po svijetu, ali neki su uplašeni zbog potencijalnih gubitaka radnih mjesta, dodaje.
Slovenski E-Forum svim legalnim i legitimnim postupcima pokušava uvesti moratorij na izvođenje hidrauličkog frakturiranja, barem dok se ne ustanove svi sigurnosni standardi, bilo nacionalni ili na nivou Europske Unije. „Neke su zemlje moratorij već uvele. Škotska, Wales, Francuska i druge“, kaže Marinček.
“U Hrvatskoj se godinama frakturira bez posljedica”
Za mišljenje smo pitali i struku. Daria Karasalihović Sedlar s Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu potpuno je suprotnoga mišljenja. „Hidrauličko se frakturiranje u Hrvatskoj vrši već godinama“, kazala je i dodala kako dosad nije bilo nikakve havarije. Razlog leži u tome što su u Europi vrlo postroženi standardi zbrinjavanja otpadnih, odnosno tehnoloških voda, koje su nusproizvod hidrauličkog frakturiranja. „Naime, za provođenje postupka potrebne su velike količine vode, primjerice veličine jednog olimpijskog bazena“, objasnila je naša sugovornica. Te se vode nakon postupka obrađuju i zbrinjavaju na za to predviđena mjesta.
Razlog zbog kojega su u SAD-u i Kanadi nastale havarije uzrokovane frakturiranjem leže u tome što zakonodavstvo nije tako strogo regulirano kao u Europi. Između ostalog, tamošnji je proces masovniji nego kod nas. “U Americi su količine vode kao za 12 tisuća olimpijskih bazena, primjerice. A to je jako puno vode koja se mora negdje zbrinuti”, pojasnila je Karasalihović Sedlar. Obzirom da se na to nije pazilo, dogodila su se razna zagađenja, od vode do poljoprivrede.
Nekonvencionalno frakturiranje
U većini je europskih zemalja nekonvencionalno frakturiranje zabranjeno i predmetom je istraživanja, dok se konvencionalno frakturiranje odavno provodi. U Njemačkoj je sve pliće od 3 tisuće metara zabranjeno, a izvlačenje nafte iz škriljevca i ugljikovodika zabranjeno je do daljnjeg, naložio je ministar energetike Sigmar Gabriel. „U Francuskoj su frakturiranje zabranili, jer bi se vršilo na vinorodnom području, pa su vinari izrazili nezadovoljstvo i zato se od toga odustalo“, objašnjava Karasalihović Sedlar. Eventualni štetni utjecaji za okoliš ipak postoje, dodaje. Voda i propan se vrate na površinu te se naprosto moraju obraditi. Karasalihović Sedlar uvjerava kako europski standardi ne ostavljaju prostora pogreškama ili šteti, osim u teoretskom obliku.
Osim toga, nekonvencionalno se frakturiranje odnosi na škriljevac, a u Sloveniji bi se hidraulički frakturiralo pješčenjak. Proces bi vršila tvrtka Ascent Resources, koja je registrirana na Britanskim Djevičanskim otocima, i u suradnji sa slovenskom tvrtkom Petrol – Geoenergo još od 2009. godine istražuje područje.
Negativan publicitet
Iz tvrtke navode kako su tada inicirali prvo 3D seizmičko istraživanje u Sloveniji, za koje im je bila potrebna suglasnost više od 10 tisuća zemljoposjednika. Drugo istraživanje, provedeno 2011. godine pokazalo je kako na polju Petišovci ima oko 11,7 milijardi kubičnih metara zemnog plina. Plan im je dodatnim bušotinama izvući oko 300 tisuća kubičnih metara plina dnevno. Desetogodišnja bi to bila rezerva plina u Sloveniji s obzirom na sadašnju potrošnju. Slovenski mediji pak izvještavaju kako je tvrtka očekivala još ove godine dobiti ekološku dozvolu za novu plinsku postaju i nove bušotine, a puna bi proizvodnja počela 2016. godine.
Iz Ascent Resourcesa tvrde kako im loš publicitet narušava rad na polju Petišovci i otežava postupak dobivanja dozvola.