Francuski znanstvenici krenuli u potragu za fosilnim gorivima pa nabasali na 'klimatski sveti gral'
Otkriće ih je, kažu, jako iznenadilo
Kad su dva znanstvenika krenula u potragu za fosilnim gorivima u sjeveroistočnoj Francuskoj, nisu očekivali da će otkriti nešto što bi moglo pospješiti napore u rješavanju klimatske krize.
Jacques Pironon i Phillipe De Donato, obojica visokopozicionirani znanstvenici u francuskom Nacionalnom centru za znanstvena istraživanja, procjenjivali su koliko je metana u podzemlju rudarskog bazena Lorraine koristeći specijaliziranu sondu.
Nekoliko stotina metara niže, sonda je pronašla niske koncentracije vodika. “Ovo za nas nije bilo pravo iznenađenje. Uobičajeno je pronaći male količine u blizini površine bušotine. Ali kako je sonda išla dublje, koncentracija je rasla. Na 1100 metara niže bilo je 14%, na 1250 metara 20% vodika”, rekao je Pironon.
Bijeli vodik kao klimatski sveti gral
Nakon ovog iznenađujućeg pronalaska, provedeni su izračuni te je procijenjeno da bi na tom području moglo biti između 6 milijuna i 250 milijuna tona vodika. Pironon kaže da bi to moglo biti jedno od najvećih nalazišta tzv. bijelog vodika ikad otkrivenih.
“Bijeli vodik” prisutan je u Zemljinoj kori te je s vremenom postao klimatski sveti gral. Vodik, kada sagorijeva, proizvodi samo vodu, što ga čini vrlo atraktivnim kao potencijalni izvor čiste energije.
No, dok je vodik najzastupljeniji element u svemiru, on općenito postoji u kombinaciji s drugim elementima. Komercijalni vodik se trenutno proizvodi u sklopu energetski zahtjevnog procesa koji gotovo u potpunosti pokreću fosilna goriva.
Iznenađujuće otkriće u Africi
“Da ste me prije četiri godine pitali što mislim o prirodnom vodiku, rekao bih vam da ne postoji”, rekao je Geoffrey Ellis s Američkog geološkog instituta za CNN. Međutim, došlo je do velikog otkrića u Maliju.
Godine 1987., u selu Bourakébougou, radnik je zadobio opekline nakon što je bunar neočekivano eksplodirao dok je ovaj preko njegova ruba pušio cigaretu. Bušotina je brzo začepljena i napuštena sve do 2011. kad je otkriveno da proizvodi plin koji se sastoji od 98 posto vodika.
Vodik je korišten za napajanje sela, a više od desetljeća kasnije još uvijek je u funkciji. Kada je objavljena studija o bušotini 2018., privukla je pozornost znanstvene zajednice.
Traženje na krivim mjestima
Njegova prva reakcija bila je da nešto nije u redu s istraživanjem jer je bio uvjeren da se to ne može dogoditi. Zatim je nastupila pandemija koronavirusa i Ellis je intenzivirao istraživanja.
Što je više čitao, to je više shvaćao da se nije tražilo na pravim mjestima. Ellis, koji na institutu radi kao geokemičar od 1980-ih, svjedočio je brzom rastu industrije plina iz škriljevca.
Sada, kaže, vjeruje da nas čeka druga revolucija. Isabelle Moretti, znanstvenica sa Sveučilišta Pau et des Pays de l’Adour i Sorboni, rekla je kako “bijeli vodik” puno obećava.
Naslage pronađene diljem svijeta
“Pitanje više nisu resursi nego gdje pronaći velike rezerve”, rekla je Moretti. Deseci procesa stvaraju bijeli vodik, ali još uvijek postoji određena neizvjesnost o tome kako nastaju velike prirodne naslage.
Geolozi su bili skloni usredotočiti se na “serpentinizaciju”, gdje voda reagira sa stijenama bogatim željezom kako bi proizvela vodik, i “radiolizu”, razgradnju molekula vode uzrokovanu zračenjem.
Naslage bijelog vodika pronađene su diljem svijeta, u SAD-u, istočnoj Europi, Rusiji, Australiji, Omanu, Francuskoj i Maliju. Ellis procjenjuje da bi na globalnoj razini mogli postojati deseci milijardi tona bijelog vodika.
Brojni startupovi već krenuli u lov
“To bi bilo znatno više od 100 milijuna tona vodika godišnje koliko se trenutno proizvodi i 500 milijuna tona za koje se predviđa da će se proizvoditi godišnje do 2050.”, rekao je.
Priliku u bijelom vodiku vide i brojni startupovi. Australski Gold Hydrogen trenutno radi na poluotoku Yorke na jugu zemlje.
Fokusirani su na to mjesto nakon što su pretražili državne arhive i otkrili da je u dvadesetim godinama prošloga stoljeća ondje izbušeno nekoliko bušotina koje su imale vrlo visoke koncentracije vodika. Međutim, tada su istraživači napustili bušotine s obzirom na to da su bili zainteresirani samo za fosilna goriva.
Važno je brzo djelovati
“Vrlo smo uzbuđeni. Treba još testiranja i bušenja, ali mogli bismo započeti s ranom proizvodnjom vjerojatno krajem 2024. godine”, rekao je direktor Neil McDonald. Koloma, startup sa sjedištem u Denveru, osigurao je 91 milijun dolara od investitora, uključujući investicijsku tvrtku Breakthrough Energy Ventures koju je osnovao Bill Gates.
Druga tvrtka sa sjedištem u Denveru, Natural Hydrogen Energy, koju je osnovao geokemičar Viacheslav Zgonnik, istražila je bušotinu u Nebraski 2019. te ima planove za nove bušotine. “Svijet je vrlo blizu prvih komercijalnih projekata. Prirodni vodik je rješenje koje će nam omogućiti da ubrzamo klimatske akcije”, rekao je Zgonnik za CNN.
Ellis kaže da je brzina ključna. “Ako nam bude trebalo 200 godina da razvijemo resurse, to zapravo neće biti od velike koristi”, kaže. Međutim, šefovi brojnih startupa su optimistični. Neki predviđaju godine, a ne desetljeća, do komercijalizacije. “Imamo svu potrebnu tehnologiju koja nam je potrebna, uz neke male modifikacije”, rekao je Zgonnik.
Pitanje cijene bijelog vodika
Međutim, postoje brojni izazovi. U nekim zemljama su prepreka propisi, a negdje troškovi. Prema izračunima temeljenim na bušotini u Maliju, proizvodnja bijelog vodika mogla bi koštati oko 1 dolar po kilogramu – u usporedbi s oko 6 dolara po kilogramu za zeleni vodik.
Ali bijeli bi vodik mogao brzo postati skuplji ako velike naslage zahtijevaju dublje bušenje. U bazenu Lorraine, sljedeći koraci Pironona i De Donata su bušenje do 3000 metara kako bi dobili jasniju predodžbu o tome koliko je točno bijelog vodika tamo.
Dug je put do toga, ali bilo bi ironično da ova regija, nekoć jedan od ključnih proizvođača ugljena u zapadnoj Europi, postane epicentar nove industrije bijelog vodika.