Hoće li se hrvatska ekonomija zbilja brzo oporaviti? Analitičari na Telegramu objašnjavaju što nas čeka

Oporavak moguć za dvije do tri godine

Dr.sc Marina Tkalec s Ekonomskog instituta Zagreb kaže da je oporavak moguć već za dvije godine. Hvali i odgovor države na krizu, za koji kaže da je bio vrlo izdašan i nedvosmislen.

“Takva reakcija ekonomske politike, u kombinaciji s cjepivom i prestankom epidemiološke krize, zaista može osigurati brz oporavak BDP-a. S obzirom na to da nas vrlo vjerojatno čeka još jedno proljeće bez cjepiva, oporavak na razine BDP-a iz 2019. vjerojatno nije izgledan sljedeće godine, ali je vrlo moguć 2022.”, kaže dr.sc. Tkalec.

Ističe da je najvažniji faktor u postizanju brzog oporavka je sam virus, odnosno pronalazak cjepiva ili lijeka ili pak nestajanje virusa. “Tu naravno leži i najveći rizik, jer izostane li nešto od ovoga, kriza bi mogla potrajati duže nego što se itko trenutno nada”.

“S aspekta ekonomske politike, najveća prijetnja brzom izlasku iz krize je sporost potpore gospodarstvu, netransparentno upravljanje epidemiološkom situacijom, koje zbunjuje kako poduzetnike tako i potrošače, i novi čvrsti lockdown koji bi možda ublažio epidemiološku situaciju, ali bi doveo do kaskade ekonomskih kolapsa, nezaposlenosti, a posljedično veće nejednakosti i siromaštva”, upozorava dr.sc. Tkalec.

Neizvjesnost je zbog pandemije vrlo velika

Zrinka Živković Matijević, direktorica Ekonomskih istraživanja Raiffeisen banke kaže da su podaci za drugo tromjesečje potvrdili očekivanja da će pad biti snažan, ali i da je većina djelatnosti i u trećem kvartalu na znatno nižim razinama u odnosu na 2019.

“Iako većina analitičara, pa i mi očekujemo, razmjerno visoke stope rasta u 2021. godini, treba istaknuti da su prognoze u uvjetima visoke neizvjesnosti glede razvoja pandemije i odgovora na istu, uvelike izložene rizicima. Uz to mišljenja smo da oporavak neće biti ni brz ni snažan da bi se u vrlo kratkom razdoblju vratili na prošlogodišnje razine budući da je utjecaj krize na realni sektor i na očekivanja, pa posredno i na potrošnju i investicije, vrlo nepovoljan”, kaže Živković Matijević.

Prognozira analitičara Raiffeisen banke jest da će biti potrebne najmanje dvije do tri godine da se dosegne razina 2019. godine.

Tržište rada bolje stoji nego kod prošle krize

Mate Jelić, makroekonomski analitičar Erste banke kaže da je izgledno da ćemo sljedeće godine još uvijek biti ispod razine na kojoj smo bili prije izbijanja krize, te da bi se krajem 2022. godine mogli vratiti nadomak pretkriznih razina.

“Sigurno je kako će biti zemalja gdje će tempo oporavka biti brži, ali i onih kojima će trebati i duže. Glavne rizike predstavljaju mogući negativni pritisci na tržište rada, nakon što završi period državnih subvencija, te s time povezan pad osobne potrošnje kao glavnog generatora domaćeg rasta kao i potencijalna eskalacija virusa tijekom zimskih mjeseci, te potreba za ponovnim uvođenjem strožih epidemioloških mjera”, kaže Jelić.

Primjećuje i da ovoga puta kretanja na tržištu rada ne prate pad BDP-a, barem ne u onoj mjeri kako je to bilo kod posljednje krize. Kaže da je došlo do razdvajanja tih kretanja pogotovo u usporedbi s krizom prije 10-ak godina kada je i manji pad BDP-a donio značajnije turbulencije na tržištu rada.

“Koliko će se trend razdvajanja zadržati nakon što država ukine subvencije, ostaje za vidjeti. S druge strane, značajna količina novca iz EU fondova koja će nam biti na raspolaganju predstavlja svojevrstan pozitivni okidač ekonomskog rasta, kao i činjenica da se i dalje nalazimo u razdoblju iznimno niskih kamatnih stopa, uz obilje likvidnosti”, kaže Jelić.

Može li obnova Zagreba biti poticaj ekonomiji

Pred nama su godine obnove Zagreba nakon potresa, što je posao od nekoliko desetaka milijardi kuna što će svakako povoljno utjecati na građevinski sektor, pa bi i to moglo na neki način biti potpora rastu ekonomije.

Dr.sc Tkalec smatra što se same obnove tiče, smatra da bi je trebalo temeljito napraviti, ali da ona ne treba biti primarna strategija rasta i razvoja. Za to navodi više razloga.

“Prvi je u manjku dodane vrijednosti građevinskog sektora – postoje sektori i djelatnosti koji ostvaruju daleko više dodane vrijednosti. Drugi je u tome što se radi o nerazmjenjivim dobrima koja ne mogu doprinijeti poboljšanju naše međunarodne pozicije/konkurentnosti, a treći se svodi na cijene nekretnina u Zagrebu koje rastu virusu i potresu unatoč, a kojima obnova neće usporiti rast. Glavni grad će imati sve više problema s pronalaskom radne snage, nastavi li se ovaj trend i ne uvede li se konačno reda u tržište najma koje je trenutno posve kaotično i neregulirano”, kaže dr.sc. Tkalec.

Sličnog je mišljenja i Živković Matijević, koja kaže da očekuje da će građevinarstvo imati pozitivan doprinos rastu, ove i sljedećih godina, ali da se na tome ne može počivati cijela ekonomija. “Obnova grada Zagreba svakako je nužna ali sama po sebi ne može biti pokretač cjelokupne hrvatske ekonomije.”

Snažan rast javnog duga

Povećani troškovi države zbog koronakrize, uz smanjenje prihoda od poreza zbog zatvaranja ekonomije rezultirali su rekordnim deficitom koji će se, naravno, pokriti zaduživanjem. Očekuje se da bi ove godine javni dug mogao doći na razinu od blizu 90 posto BDP, pa se postavlja pitanje hoće li to biti uteg budućem razvoju. Mogu li se u tim uvjetima u dogledno vrijeme očekivati porezna rasterećenja?

Dr.sc Tkalec smatra da rast javnog duga uzrokovan mjerama za borbu protiv posljedica pandemije neće imati negativan utjecaj na budući razvoj.
“Cilj je da se kroz zaduživanje što prije osiguraju visoke stope rasta BDP-a koje će automatski popraviti i sam pokazatelj udjela javnog duga, a i uvjeriti investitore da se dug ima otkud i vratiti. Uz pravodobne mjere i prestanak virusne prijetnje, oporavak će biti brz, a dug brzo otplaćen”, kaže Tkalec.

U Raiffeisenu smatraju da takva situacija može biti kočnica za porezno rasterećenje.

“Hrvatska je u trogodišnjem razdoblju prije korona krize imala pozitivne trendove u statistici javnih financija ostvarujući proračunski višak opće države i pad javnog duga u odnosu na BDP. Samo u 2020. godini javni dug u odnosu na BDP istopit će pozitivne trendove prethodnih godina i prema našim procjenama dosegnuti 87% BDP-a”, kaže Živković Matijević.

Što će biti s poreznim rasterećenjem

Za smanjenje duga, kaže Živković Matijević, ključno je ostvariti rast BDP-a, a da bi ser javne financije stabilizirale, potrebne su reforme koje se već godinama spominju.

“Ključno napraviti reforme javnih sustava poput javne i državne administracije, obrazovnog i zdravstvenog sustava ojačati korporativno upravljanje u javnim poduzećima itd., čime bi se uz jačanje vladavine prava ostvarili i temelji za održiv rast i razvoj a time i pad javnog duga u odnosu na BDP.”, kaže Živković Matijević.

Jelić kaže da se ne čini izglednim da će doći do zaustavljanja procesa poreznog rasterećenja.

“U prilog tome svjedoče i najavljene promjene stopa poreza na dohodak za narednu godinu. Važno je razumjeti kako će 2020. godina biti izuzeta od uobičajenih strogih fiskalnih pravila koje nameće EU komisija, te se ključnim ukazuje potreba da narednu godinu završimo unutar granice deficita od 3%. Naša je procjena kako ćemo u tome uspjeti, zadržavajući time realne šanse za uvođenje eura u predviđenom roku”, zaključuje Jelić.