Hrvatska ima relativno visoko porezno opterećenje, pogotovo ako uzmemo u obzir stupanj razvijenosti ekonomije, a jedna smo od najsiromašnijih članica Europske unije. Kao poseban problem ističe se visoko porezno opterećenje rada, koje hrvatsku ekonomiju u mnogim segmentima čini nekonkurentnom i potiče iseljavanje najobrazovanijeg dijela stanovništva.
Osim toga, porezni sustav kakav danas imamo prilično je nepravedan, pa tako, dok neki plaćaju vrlo visoke stope poreza, druge je država – iz teško objašnjivih razloga – smjestila u porezne oaze. Dakle, ako se bavite “pravom” djelatnošću, može se dogoditi da vam je porezno opterećenje u nekim slučajevima oko 1 posto.
Proganjaju se paušalci koji prodaju znanje
Posljednjih otprilike godinu dana Porezna uprava bavi se paušalnim obrtnicima. Krenuli su u njihov progon zbog sumnji da su neki od paušalnih obrtnika koristili taj oblik rada za nešto što poreznici nazivaju “prikriveno zapošljavanje”. Naime, rad putem paušalnog obrta neusporedivo je, u poreznom smislu, povoljniji od klasičnog radnog odnosa. Paušalni obrtnici smiju imati godišnje prihode do 300 tisuća kuna, a porezi i doprinosi iznose manje od dvije tisuće kuna mjesečno. Doprinosi za mirovinsko i zdravstveno su oko 1400 kuna mjesečno, dok je godišnji porez za najveću kategoriju prihoda, 4500 kuna godišnje.
Dio IT stručnjaka i profesionalaca iz kreativnih industrija, zbog visokog poreznog opterećenja plaća, odlučili su raditi kao freelanceri. Na tržištu nude svoje usluge stranim i lokalnim klijentima. Tim statusom odrekli su se svih prava koja proizlaze iz klasičnog radnog odnosa, ali su s druge strane u poreznom smislu prošli znatno povoljnije. Ipak, takva situacija zasmetala je Poreznu upravu, jer je posumnjala da se radi o prikrivenim radnim odnosima, te su nekima od njih obračunati vrlo visoki iznosi poreza i doprinosa na prihode koje su ostvarili. Radi se o iznosima od 100 i više tisuća kuna.
Porezni sustav kažnjava rad, a potiče apartmanizaciju
Porezna je procijenila da “zloupotrebljavaju pogodnosti” koje nudi paušalni obrt, te iako nisu imali pogodnosti koje nudi ugovor o radu, naplaćuju im poreze i doprinose kao da su bili zaposleni. Čak i ako se negdje radilo o slučajevima prikrivenog zapošljavanja, Vlada bi trebala razmisliti o tome koliko je porezno opterećenje plaća, kada su ljudi prisiljeni izvoditi takve akrobacije, kako bi uopće ostali raditi u Hrvatskoj. Radi se o ljudima koji su uglavnom konkurentni na globalnom tržištu i koji lako mogu posao pronaći u inozemstvu, gdje će vjerojatno, na kraju, i završiti.
Dok hrvatski porezni sustav vrlo strogo kažnjava rad, paralelno postoje i sasvim legalne porezne oaze, poput paušalnog iznajmljivanja soba i apartmana turistima. Iako je takva politika u prošlosti vjerojatno imala smisla, jer su mnogi tijekom 90-ih ostali bez posla, pa im je iznajmljivanje bilo možda i jedini način preživljavanja, danas, kada je turizam vrlo razvijen a i situacija na tržištu rada je drugačija, efekti takve porezne politike vrlo su upitni.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Paušalni iznajmljivači, da bi dobili taj status, moraju ispuniti nekoliko uvjeta. U sobi, apartmanu ili kući za odmor smije biti najviše 10 soba, odnosno 20 ležajeva. Ako se pak radi o kampu, on smije imati najviše 10 smještajnih jedinica i primiti istodobno najviše 30 gostiju.
Uz ovakvu poreznu politiku ne treba čuditi da smo siromašni
Prema podacima sustava eVisitor u Hrvatskoj je u kategoriji “objekti u domaćinstvu” registrirano oko 100 tisuća objekata s oko 580 tisuća ležajeva. Paušalni porez po ležaju u prosjeku iznosi oko 300 kuna, što znači da iznajmljivači paušalci plaćaju porez od oko 175 milijuna kuna. Koliki su zapravo prihodi tih iznajmljivača nije moguće utvrditi, s obzirom na to da nisu obveznici fiskalizacije, tako da ne postoje pouzdani financijski podaci.
Ako netko ima 10 soba s po dva ležaja, koje iznajmljuje 60 dana u godini, po prosječnoj cijeni od 350 kuna dnevno, imat će prihod od 210 tisuća kuna. Pod pretpostavkom da porez plaća 300 kuna po ležaju, godišnji porez će iznositi 6000 kuna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
S jedne strane hrvatska porezna politika kažnjava rad, praktički tjera u inozemstvo visokokvalificirane stručnjake, koji zbog svojih specifičnih znanja imaju i veće plaće, a s druge strane vrlo niskim porezima praktički subvencionira najjednostavniji oblik turističke djelatnosti koja kao posljedicu ima apartmanizaciju, pretvaranje u ruglo cijelih mjesta na Jadranu, bez motivacije za kreiranjem dodatnih sadržaja i produljenjem sezone. Zato se ne treba čuditi da smo siromašni.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hrvatska porezima tjera stručnjake u inozemstvo, a potiče Zimmer frei. Nije ni čudo da smo siromašni
Ako se bavite 'pravom' djelatnošću, može se dogoditi da vam je porezno opterećenje oko 1 posto
Dok hrvatski porezni sustav vrlo strogo kažnjava rad, paralelno postoje i sasvim legalne porezne oaze, poput paušalnog iznajmljivanja soba i apartmana turistima. Iako je takva politika u prošlosti vjerojatno imala smisla, jer su mnogi tijekom 90-ih ostali bez posla, pa im je iznajmljivanje bilo možda i jedini način preživljavanja, danas, kada je turizam vrlo razvijen a i situacija na tržištu rada je drugačija, efekti takve porezne politike vrlo su upitni.
Hrvatska ima relativno visoko porezno opterećenje, pogotovo ako uzmemo u obzir stupanj razvijenosti ekonomije, a jedna smo od najsiromašnijih članica Europske unije. Kao poseban problem ističe se visoko porezno opterećenje rada, koje hrvatsku ekonomiju u mnogim segmentima čini nekonkurentnom i potiče iseljavanje najobrazovanijeg dijela stanovništva.
Osim toga, porezni sustav kakav danas imamo prilično je nepravedan, pa tako, dok neki plaćaju vrlo visoke stope poreza, druge je država – iz teško objašnjivih razloga – smjestila u porezne oaze. Dakle, ako se bavite “pravom” djelatnošću, može se dogoditi da vam je porezno opterećenje u nekim slučajevima oko 1 posto.
Proganjaju se paušalci koji prodaju znanje
Posljednjih otprilike godinu dana Porezna uprava bavi se paušalnim obrtnicima. Krenuli su u njihov progon zbog sumnji da su neki od paušalnih obrtnika koristili taj oblik rada za nešto što poreznici nazivaju “prikriveno zapošljavanje”. Naime, rad putem paušalnog obrta neusporedivo je, u poreznom smislu, povoljniji od klasičnog radnog odnosa. Paušalni obrtnici smiju imati godišnje prihode do 300 tisuća kuna, a porezi i doprinosi iznose manje od dvije tisuće kuna mjesečno. Doprinosi za mirovinsko i zdravstveno su oko 1400 kuna mjesečno, dok je godišnji porez za najveću kategoriju prihoda, 4500 kuna godišnje.
Dio IT stručnjaka i profesionalaca iz kreativnih industrija, zbog visokog poreznog opterećenja plaća, odlučili su raditi kao freelanceri. Na tržištu nude svoje usluge stranim i lokalnim klijentima. Tim statusom odrekli su se svih prava koja proizlaze iz klasičnog radnog odnosa, ali su s druge strane u poreznom smislu prošli znatno povoljnije. Ipak, takva situacija zasmetala je Poreznu upravu, jer je posumnjala da se radi o prikrivenim radnim odnosima, te su nekima od njih obračunati vrlo visoki iznosi poreza i doprinosa na prihode koje su ostvarili. Radi se o iznosima od 100 i više tisuća kuna.
Porezni sustav kažnjava rad, a potiče apartmanizaciju
Porezna je procijenila da “zloupotrebljavaju pogodnosti” koje nudi paušalni obrt, te iako nisu imali pogodnosti koje nudi ugovor o radu, naplaćuju im poreze i doprinose kao da su bili zaposleni. Čak i ako se negdje radilo o slučajevima prikrivenog zapošljavanja, Vlada bi trebala razmisliti o tome koliko je porezno opterećenje plaća, kada su ljudi prisiljeni izvoditi takve akrobacije, kako bi uopće ostali raditi u Hrvatskoj. Radi se o ljudima koji su uglavnom konkurentni na globalnom tržištu i koji lako mogu posao pronaći u inozemstvu, gdje će vjerojatno, na kraju, i završiti.
Dok hrvatski porezni sustav vrlo strogo kažnjava rad, paralelno postoje i sasvim legalne porezne oaze, poput paušalnog iznajmljivanja soba i apartmana turistima. Iako je takva politika u prošlosti vjerojatno imala smisla, jer su mnogi tijekom 90-ih ostali bez posla, pa im je iznajmljivanje bilo možda i jedini način preživljavanja, danas, kada je turizam vrlo razvijen a i situacija na tržištu rada je drugačija, efekti takve porezne politike vrlo su upitni.
Paušalni iznajmljivači, da bi dobili taj status, moraju ispuniti nekoliko uvjeta. U sobi, apartmanu ili kući za odmor smije biti najviše 10 soba, odnosno 20 ležajeva. Ako se pak radi o kampu, on smije imati najviše 10 smještajnih jedinica i primiti istodobno najviše 30 gostiju.
Uz ovakvu poreznu politiku ne treba čuditi da smo siromašni
Prema podacima sustava eVisitor u Hrvatskoj je u kategoriji “objekti u domaćinstvu” registrirano oko 100 tisuća objekata s oko 580 tisuća ležajeva. Paušalni porez po ležaju u prosjeku iznosi oko 300 kuna, što znači da iznajmljivači paušalci plaćaju porez od oko 175 milijuna kuna. Koliki su zapravo prihodi tih iznajmljivača nije moguće utvrditi, s obzirom na to da nisu obveznici fiskalizacije, tako da ne postoje pouzdani financijski podaci.
Ako netko ima 10 soba s po dva ležaja, koje iznajmljuje 60 dana u godini, po prosječnoj cijeni od 350 kuna dnevno, imat će prihod od 210 tisuća kuna. Pod pretpostavkom da porez plaća 300 kuna po ležaju, godišnji porez će iznositi 6000 kuna.
S jedne strane hrvatska porezna politika kažnjava rad, praktički tjera u inozemstvo visokokvalificirane stručnjake, koji zbog svojih specifičnih znanja imaju i veće plaće, a s druge strane vrlo niskim porezima praktički subvencionira najjednostavniji oblik turističke djelatnosti koja kao posljedicu ima apartmanizaciju, pretvaranje u ruglo cijelih mjesta na Jadranu, bez motivacije za kreiranjem dodatnih sadržaja i produljenjem sezone. Zato se ne treba čuditi da smo siromašni.