HTC je, vjerojatno ste čuli, na rubu propasti; kako je došlo do toga?
Napravili smo kratki povijesni pregled ovog tajvanskog giganta
Proizvođač smartphoneova HTC objavio je u ponedjeljak kako će u svojoj tvornici na Tajvanu otpustiti 1500 radnika, što je otprilike četvrtina od njih ukupno 6450 zaposlenih. Čini se kako je ovo posljednji u nizu pokušaja da spase kompaniju kojoj u posljednje vrijeme zbilja ne ide dobro.
Iako je u jednom trenu svaki deseti prodani mobitel na svijetu bio njihov, konkurencija ih je zgazila i naprosto se nisu uspijevali izboriti s Appleom, Samsungom i sve jačim kineskim kompanijama. U usporedbi s prošlom godinom, u travnju su zabilježili pad prodaje od 55 posto. Profit im je, prema posljednjim izvješćima za ožujak, pao za 46,7 posto u usporedni s 2017.
Krenuli su ’97., a prvi veliki hit imali su 2002. 
HTC je krenuo 1997. godine kao proizvođač laptopa, no već sljedeće godine postaje OEM proizvođač (Original equipment manufacturer), odnosno kompanija koja je proizvodila uređaje za neke druge brendove, poput telekom operatera. Prve uspjehe, HTC je imao kada je sklopio ugovor s HP-om i Compaqom, za koje je radio tada popularna mobilna računala, danas pomalo zaboravljene dlanovnike.
No, HTC je svoj prvi veliki hit imao 2002. godine, kada je lansirao prve modele koji su pokretali Microsoftov mobilni operativni sustav. Ti modeli ubrzo su dobili naziv Pocket PC i privukli su još neke velike partnere, poput operatera AT&T, T-Mobile, Verizon Wireless, Sprint Nextel, O2, Vodafone i Orange. Na našem tržištu, HTC-ovi modeli prodavani su pod T-mobileovim brendom, točnije, kao MDA Vario modeli.
2006. je bila prekretnica za kompaniju
Do 2006. godine, HTC je proizvodio modele za druge brendove poput Qteka, Dopoda, Della, Fujitsu-Siemensa, HP-a i Sharpa. Tako su polako gradili popularnost, a možda i bitnije, širili svoj biznis i proizvodni kapacitet. Te 2006. godine, dogodio se jedan od bitnijih momenata za kompaniju – svoje su uređaje počeli brendirati pod HTC i pokrenuli su vlastite marketinške kampanje. Tada su, zapravo, prvi put na tržište izašli kao HTC.
Konkurencija su im bile kompanije koje su tad tek počele kreirati tržište smartphonea. Najistaknutiji među njima bio je današnji Blackberry, koji se tada, pa sve do 2013. godine, nazivao Research in Motion. Blackberry je u to vrijeme bio apsolutni tržišni lider, no HTC im je, sa svojim modelima koji su imali, za to vrijeme, napredne dodirne ekrane, bio jedini pravi konkurent. Također bitno, HTC-ovi modeli tada su pokretali Windows Mobile 6.0, koji je bio napredniji i kompleksniji od konkurencije, no istovremeno, jednostavniji za korištenje.
Pravu snagu su demonstirali 2008.
Svoju prvu pravu inovativnost, HTC je demonstrirao 2008. godine, kada je predstavio modele iz linije Touch – Touch Diamond, Touch Pro, Touch 3G i Touch HD. Za svoje vrijeme, to su bili impresivni uređaji koji su, zapravo, pokazali što mobiteli sve mogu. Bili su brzi, nudili sasvim pristojnu autonomiju zbog velikih baterija (koje su korisnici sami mogli zamijeniti), a imali su i utor za memorijske kartice. Touch Pro je čak bio jedan od prvih mobitela s prednjom kamerom.
Osim hardvera, HTC je tad imao i prilično napredan softver. HTC je u Microsoftov operativni sustav Windows Mobile ugradio svoje korisničko sučelje, koje je promijenilo njegov izgled i učinilo ga nešto praktičnijim za korištenje. Osim Blackberryja, HTC-u je tad ozbiljna konkurencija bila i Nokija, koja je imala svoj vlastiti Symbian operativni sustav. Ni Blackberryjev ni Nokijin sustav nisu baš bili praktični, a Windows Mobile je bio najsnažniji, a time i najkompliciraniji za korištenje. HTC je svojim sučeljem pojednostavio korisničko iskustvo, no nije uklonio niti jednu od naprednijih funkcija operativnog sustava. Čak i danas, HTC-ovo sučelje moglo bi se smatrati modernim.
Kako su 2009. počeli stvarati suparnika iPhoneu
Iako je sa svojim Touch modelima bio dominantan, na tržištu se nekoliko mjeseci ranije pojavio jedan revolucionaran model kompanije koja do tada nije proizvodila mobitele, Appleov iPhone. Google se također u tom periodu počeo interesirati za mobitele, pa nakon što je Apple predstavio mobitel s dodirnim ekranom, Google je tražio partnera koji bi za njih proizveo nešto slično. Obratili su se ekspertima industrije, HTC-u.
Na tržištu se tako 2009. godine pojavio prvi Android mobitel HTC Dream, kod nas poznatiji kao T-Mobile G1. G1 je bio daleko od savršenog modela, no isto se tada moglo reći i za iPhone. Međutim, HTC je nastavio s razvojem mobitela na Android platformi pa je uskoro predstavio Hero, Evo 4G, a onda 2010. i Google Nexus One, začetnika Googleove Nexus linije mobitela. Upravo su Nexusom One HTC i Google pokazali što ustvari mogu napraviti u softverskom, ali i hardverskom pogledu.
Konkurencija ih je 2010. počela gaziti
Nakon modela G1, HTC se okušao i u izradi vlastitog korisničkog iskustva za svoje Android modele, kao što je napravio s Windows Mobileom. Upravo su oni imali ključnu ulogu u stvaranju i tržišnom širenju Androida. HTC-ovo korisničko sučelje je, još jednom, učinilo Android praktičnijim i atraktivnijim za obične korisnike, zbog čega je, naravno, rasla prodaja. HTC je, dakle, odradio najbitniji posao u pozicioniranju Androida kao glavnog konkurenta Appleovim modelima.
2010. i 2011. godine, Google se za proizvodnju Nexus modela okrenuo Samsungu, koji se upravo u tom periodu počeo baviti Android modelima. Samsung je i tada bio gigant elektroničke industrije kojem HTC, iako je bio tadašnji tržišni lider, nije mogao parirati. Međutim, ne može se reći da se HTC nije trudio. U sljedećih nekoliko godina, predstavili su još nekoliko odličnih modela – One X iz 2012., One Max iz 2013. i One M8 2014. godine. No, iako se radilo o odličnim modelima, to nije bilo previše bitno. Samsung je naprosto bio prevelika sila na mobilnom tržištu, s prevelikim budžetima za makreting, koja je gazila kompanije poput HTC-a, Sonyja i LG-a.
Neuspjeli eksperiment s Windows Phoneom iz 2010.
HTC se 2010. također okušao u suradnji s Microsoftom. Na tržište izbacili nekoliko modela s operativnim sustavom Windows Phone, koji su trebali biti nasljednici Windows Mobilea te ustvari treća realna opcija, uz iPhone i Android modele. Windows Phone nije nikada zabilježio neki veći tržišni uspjeh, pa čak niti kada je Microsoft preuzeo još jednog posrnulog giganta mobilne industrije, finsku Nokiju.
Windows Phone se s vremenom pokazao kao totalni promašaj, unatoč sasvim pristojnom hardveru mobitela. Krajem prošle godine, Microsoft je priznao kako je Windows Phone službeno mrtav. Upravo u tom periodu HTC je napravio možda ključnu pogrešku jer se previše posvetio Windows Phoneu. Vjerojatno su, s obzirom na uspješnu prošlost suradnje s Microsoftom očekivali novi uzlet na tržištu, no to se nije dogodio. HTC-u je taj eksperiment samo donio trošak i pad tržišnog udjela.
Od 2014. do danas doživjeli su golemi pad
HTC je, krajem 2010. godine, na nekim tržištima poput američkog bio najprodavaniji proizvođač, premda je titula najprodavanijeg modela uglavnom pripadala Appleovom iPhoneu 4. Do 2014. godine, HTC je s prvog mjesta pa na peto, iza Applea, Samsunga, LG-a i Motorole, sa samo šest posto tržišnog udjela. Sada, 2018. godine, HTC je spao na prilično mizernih pola posto udjela u tržištu smartphonea.
Google je početkom ove godine za 1,1 milijardi dolara službeno preuzeo većinu zaposlenika koji su bili zaduženi za proizvodnju smartphonea. Temeljem tog ugovora, više od 2.000 HTC-ovih zaposlenika prešlo je u Google. No, to i nije previše šokantno, s obzirom na to da je HTC za Google počeo proizvoditi neke modele iz Pixel linije, koja je zamijenila nekadašnje Nexuse.
Kako su se okrenuli VR-u
Razlog HTC-ove propasti, dakle, nije taj što su im hardveri ili softeri bili loši. Dapače, uglavnom su bili odlični. Problem je nastao kad je počela jačati konkurencija s čijim marketingom se HTC naprosto nije mogao boriti. Danas HTC polako odustaje od smartphonea i fokus prebacuje na svoje naočale za proširenu stvarnost. To je za HTC ustvari pametan, ali s obzirom na njihovu povijest, pomalo razočaravajuć potez. HTC Vive je možda ponajbolji VR sustav koji se danas može kupiti. Međutim, već su jednom bili najbolji u nekom području koje su, zapravo, sami izgradili. Na kraju nisu uspjeli. No, možemo se nadati da su nešto naučili iz svojih pogrešaka i da će u području VR-a ipak uspjeti i spasiti svoj brend.