Jučerašnja emisija Otvoreno valjda po prvi puta u svojoj povijesti, umjesto “uglednih gospodarstvenika”, što znači direktora raznih komora, udruga i državnih i paradržavnih firmi, kao goste je imala četiri zaista uspješna poduzetnika Alana Suminu, Tomislava Cara, Matiju Žulja i Damira Sabola. Tema emisije bila je tajna uspjeha hrvatske IT industrije, pa je u studio bio pozvan i Zvonimir Frka Petešić, šef Plenkovićevog ureda, valjda kao predstavnik države koja je “osigurala uvjete” da se takvi uspjesi dogode.
Emisija u kojoj se IT-jevci smiju Plenkovićevom predstojniku pokazuje zašto država ne može, ne zna, a onda ni ne treba pomagati biznisu.
Provalija nerazumijevanja
No, ta nas je situacija podsjetila na ono što odavno znamo – da je između državne administracije i pravog privatnog sektora ogromna provalija nerazumijevanja, da država nema pojma što firme, pogotovo tehnološke, trebaju da bi se razvijale i da im zbog toga oni koji postavljaju okvire za poslovanje samo odmažu, čak i kada bi željeli pomoći.
Posljednjih godina razvilo se nekoliko globalno uspješnih firmi, kojima je uspjeh omogućilo to što su uglavnom bili nevidljivi i široj javnosti i političarima, pa im nitko nije imao potrebu “pomagati”.
Dok se država bavila pulskim Uljanikom, u obližnjem Vodnjanu nastajao je Infobip, prvi hrvatski unicorn – firma vrjednija od milijardu dolara, za koju nitko u Hrvatskoj – dok nisu postali jedan od vodećih globalnih igrača – nije čuo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Farma servera u Lici
Dok je država maštala o farmi servera u Lici koju je sadašnji predsjednika, a tada premijer Milanović “dogovarao” u SAD-u, u Zagrebu je nastajao Nanobit. Firma koja proizvodi mobilne igre, koja je počela prije 12 godina s jednim pametnim telefonom i dva računala, a koja je ovih dana prodana za oko milijardu kuna.
Jedan od najboljih primjera nerazumijevanja države prema potrebama privatnog sektora su razni poduzetnički centri, inkubatori i akceleratori koji niču diljem cijele zemlje. U vrijeme kada poslovi postaju sve mobilniji i kada ljudi u istom timu ponekad rade na različitim krajevima svijeta, država smatra da je najbolja pomoć nekom poduzetniku da na livadi sagrade zgradu i daju mu besplatan prostor.
Priče o hard diskovima i matematici
Istovremeno, ista ta država pretjeranom regulativom i poreznim opterećenjem rada tjera iste te ljude u inozemstvo ili ako su još tu, čini ih manje konkurentnima na globalnom tržištu, na kojem se svi oni bore.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako u praksi izgleda kad se sudare svjetovi privatnog i državnog sektora najbolje je pokazati na konkretnom primjeru. Suminu, koji je ovih dana prodao Nanobit za milijardu kuna, prošle je godine prekršajno prijavila Financijska agencija jer za jednu svoju drugu firmu, koja je neaktivna, bez prihoda i zaposlenih, nije predao financijsko izvješće.
Umjesto da Frka Petešić i ekipa pričaju o hard diskovima i matematici, bilo bi bolje da se posvete uklanjanju nebrojenih besmislenih pravila koja služe samo kako bi mogli maltretirati sve one koji se nečim pokušavaju baviti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Otvoreno je pokazalo zašto država ne može, ne zna, a onda ni ne treba pomagati biznisu
Između državne administracije i pravog privatnog sektora ogromna je provalija nerazumijevanja
Jedan od najboljih primjera nerazumijevanja države prema potrebama privatnog sektora su razni poduzetnički centri, inkubatori i akceleratori koji niču diljem cijele zemlje. U vrijeme kada poslovi postaju sve mobilniji i kada ljudi u istom timu ponekad rade na različitim krajevima svijeta, država smatra da je najbolja pomoć nekom poduzetniku da na livadi sagrade zgradu i daju mu besplatan prostor.
Jučerašnja emisija Otvoreno valjda po prvi puta u svojoj povijesti, umjesto “uglednih gospodarstvenika”, što znači direktora raznih komora, udruga i državnih i paradržavnih firmi, kao goste je imala četiri zaista uspješna poduzetnika Alana Suminu, Tomislava Cara, Matiju Žulja i Damira Sabola. Tema emisije bila je tajna uspjeha hrvatske IT industrije, pa je u studio bio pozvan i Zvonimir Frka Petešić, šef Plenkovićevog ureda, valjda kao predstavnik države koja je “osigurala uvjete” da se takvi uspjesi dogode.
Što je točno Frka Petešić rekao teško je prepričati, no spominjali su se nekakvi hard diskovi, juhice, i slično. Ostali gosti u studiju jedva su zadržavali smijeh, zbog njegovih rečenica kao iz nekakvog političko-gospodarstveničkog bullshit generatora. Caru su skoro krenule suze na oči, ali Frki ipak treba čestitati na hrabrosti što se uopće pojavio u studiju. Valjda je najpametniji kojeg su našli, da ga tamo pošalju.
Emisija u kojoj se IT-jevci smiju Plenkovićevom predstojniku pokazuje zašto država ne može, ne zna, a onda ni ne treba pomagati biznisu.
Provalija nerazumijevanja
No, ta nas je situacija podsjetila na ono što odavno znamo – da je između državne administracije i pravog privatnog sektora ogromna provalija nerazumijevanja, da država nema pojma što firme, pogotovo tehnološke, trebaju da bi se razvijale i da im zbog toga oni koji postavljaju okvire za poslovanje samo odmažu, čak i kada bi željeli pomoći.
Posljednjih godina razvilo se nekoliko globalno uspješnih firmi, kojima je uspjeh omogućilo to što su uglavnom bili nevidljivi i široj javnosti i političarima, pa im nitko nije imao potrebu “pomagati”.
Dok se država bavila pulskim Uljanikom, u obližnjem Vodnjanu nastajao je Infobip, prvi hrvatski unicorn – firma vrjednija od milijardu dolara, za koju nitko u Hrvatskoj – dok nisu postali jedan od vodećih globalnih igrača – nije čuo.
Farma servera u Lici
Dok je država maštala o farmi servera u Lici koju je sadašnji predsjednika, a tada premijer Milanović “dogovarao” u SAD-u, u Zagrebu je nastajao Nanobit. Firma koja proizvodi mobilne igre, koja je počela prije 12 godina s jednim pametnim telefonom i dva računala, a koja je ovih dana prodana za oko milijardu kuna.
Jedan od najboljih primjera nerazumijevanja države prema potrebama privatnog sektora su razni poduzetnički centri, inkubatori i akceleratori koji niču diljem cijele zemlje. U vrijeme kada poslovi postaju sve mobilniji i kada ljudi u istom timu ponekad rade na različitim krajevima svijeta, država smatra da je najbolja pomoć nekom poduzetniku da na livadi sagrade zgradu i daju mu besplatan prostor.
Priče o hard diskovima i matematici
Istovremeno, ista ta država pretjeranom regulativom i poreznim opterećenjem rada tjera iste te ljude u inozemstvo ili ako su još tu, čini ih manje konkurentnima na globalnom tržištu, na kojem se svi oni bore.
Kako u praksi izgleda kad se sudare svjetovi privatnog i državnog sektora najbolje je pokazati na konkretnom primjeru. Suminu, koji je ovih dana prodao Nanobit za milijardu kuna, prošle je godine prekršajno prijavila Financijska agencija jer za jednu svoju drugu firmu, koja je neaktivna, bez prihoda i zaposlenih, nije predao financijsko izvješće.
Umjesto da Frka Petešić i ekipa pričaju o hard diskovima i matematici, bilo bi bolje da se posvete uklanjanju nebrojenih besmislenih pravila koja služe samo kako bi mogli maltretirati sve one koji se nečim pokušavaju baviti.