Kako bi izbori u SAD-u mogli utjecati na naftnu industriju

Trump najavljuje nove pogodnosti

Banka Goldman Sachs očekuje da će Biden pooštriti regulativu te povisiti poreze čime će biti najviše pogođena američka proizvodnja nafte iz škriljevca. Prema banci Goldman Sachs to će povećati proizvodne troškove nafte koja se dobiva iz škriljevca za najmanje 5 dolara po barela što ova industrija, uz ionako preniske cijene nafte, neće moći izdržati.

Ta industrija inače koristi goleme količine kemikalija da bi proizvela naftu, čime enormno zagađuje okoliš, posebno rijeke i vodu za piće. Zbog toga većina velikih američkih proizvođača nafte upozorava da bi izbor Bidena za predsjednika mogao ubiti naftnu industriju, premda on pokušao umanjiti strah od njegovih mjera objašnjavajući kako će fosilna goriva biti neophodna sve do 2050.

Za razliku od Bidena, aktualni predsjednik Donald Trump najavljuje nove pogodnosti za proizvođače nafte i plina u SAD pa će pobjednik izbora odrediti budućnost naftne industrije ne samo u toj zemlji nego i u svijetu. S Trumpom se slaže i saudijski ministar energetike, princ Abdulaziz bin Salman, koji je u ponedjeljak na singapurskom forumu o energiji izjavio da je svijet daleko od toga da bi se riješio nafte i plina.

Svijet se pomalo odriče fosilnih goriva

Umjesto toga, kaže, tvrtke i vlade trebale bi se koncentrirati na to kako smanjiti emisije fosilnih goriva. Saudijska Arabija i njezin naftni div Aramco ponavljaju tezu kako se vršna potražnja za naftom još uvijek nigdje ne nazire i da će svijet još dugo trebati naftu i plin.

U izjavi za Reuters ranije ovog mjeseca, kompanija Aramco je najavila kako očekuje da će se rast potražnje nafte nastaviti dugoročno, vođen rastom broja stanovništva i gospodarskim rastom. “Potreba za gorivom i petrokemijska industrija podržat će rast potražnje, a spekulacije o skorom vrhuncu potražnje za naftom jednostavno nisu u skladu sa stvarnošću”, zaključuje se u priopćenju Aramca.

No, Joe Biden nije se slučajno opredijelio za taj riskantan potez. Svijet se, naime, za razliku od Trumpove Amerike, sve više odriče fosilnih goriva te se okreće obnovljivim izvorima energije. Premda će potražnja za naftom i plinom i dalje opadati, benzin, dizel gorivo i plin nastavit će se koristiti još desetljećima, pa do zaokreta neće dogoditi preko noći.

Nikad oštriji pad potražnje za naftom

U cijelu tu političku dramu vezanu uz naftnu i plinsku industriju uplela se i nesretna epidemija koronavirusa koja sve teže pogađa proizvođače fosilnih goriva koji se nikako ne mogu oporaviti od najoštrijeg pada potražnje za naftom u povijesti. Niske, cijene, pad potražnje, nedostupnost kredita, gomilanje dugova te procjene da će cijene i potražnja za naftom u bliskoj budućnosti i dalje padati, tjeraju sve više manjih i srednje velikih naftnih kompanija na bankrot.

Između srpnja i rujna čak je 44 novih srednje velikih američkih proizvođača nafte i plina proglasilo financijski slom. No, kako se pandemija razbuktava tako će rasti i broj propalih kompanija, pogotov0 jer banke više ne žele financirati posrnule tvrtke. Procjenjuje se da se cijene nafte neće vratiti na razinu prije krize najmanje do kraja 2021., što stvara dodatni pritisak na proizvođače nafte kojima je potrebna, tvrde stručnjaci, cijena od najmanje 46 dolara po barelu da bi poslovali s profitom.

A već mjesecima cijena se kreće s manjim odstupanjima oko 40 dolara po barelu. Posebno je na udaru industrija nafte koja se dobiva iz škriljevca jer banke više ne žele financijski podržavati proizvođače koji enormno zagađuju prirodu. Još do nedavno te su kompanije bile iznimno atraktivne za investitore i banke.

Pad poreznih prihoda

U izvještaju Rystad Energyja, nezavisne analitičke agencije, u kojem se analiziraju industrijski podaci odvjetničke tvrtke Haynes i Boone, predviđa se da će se dugovi američke naftne industrije do kraja godine popeti na 100 milijardi dolara. Premda su i velikim kompanijama profiti drastično pali, još uvijek mogu raditi, doduše, s minimalnom zaradom, no u problemima su se našle države u kojima djeluju.

Naime, državni proračuni pune se puno sporije zbog pada prihoda naftnih kompanija. Pa tako, primjerice, Aramco posluje još uvijek profitabilno, ali Saudijska Arabija je u sve većim problemima jer su pali porezni prihodi od najveće svjetske naftne kompanije. Slična je situacija u Rusiji s njihovom državnom kompanijom Rosneft. Članice OPEC-a i Rusija mogu preživjeti s cijenom od 40 do 50 dolara po barelu, ali to je daleko premalo za njihove državne proračune.

Manje rafinerije već se zatvaraju

Unutar energetskog sektora najteža je situacija pak s rafinerijskim biznisom. Zbog preniskih cijena nafte njihovi se gubici gomilaju, pa će preživjeti, predviđaju stručnjaci, samo velike rafinerije koje mogu godišnje preraditi najmanje 7 do 8 milijuna tona nafte. One manje teško će izdržati pogotovu ako nisu na vrijeme modernizirale svoju proizvodnju te ne mogu proizvoditi kvalitetnije gorivo s minimalnom količinom sumpora.

Dio manjih rafinerija po svijetu već se počeo zatvarati, a dio se konzervira te čeka bolja vremena, odnosno veće cijene nafte. Zbog toga, prije svega, Kina i Indija, već grade rafinerije kapaciteta od 20 milijuna tona što će dodatno poremetiti odnose na tržištu. Čak će se i zemljama koje imaju svoje rafinerije, više isplatiti kupovati energente iz tih velikih rafinerija jer će oni biti osjetno jeftiniji od benzina ili dizela proizvedenog kod kuće.

Ponovno je također oživljena potražnja za velikim tankerima, posebice onima od 60.000 tona, jer se pretpostavlja da će uskoro Europa početi kupovati jeftini benzin i dizel iz velikih azijskih rafinerija. Tako će zbog tih tektonskih poremećaja na tržištu najprije, primjerice, profitirati zemlje poput Švicarske ili Slovenije koje nemaju svoje rafinerije pa se neće trebati mučiti s njihovim gubicima.

Europske tvrtke ulažu u obnovljive izvore

Velike europske naftne tvrtke, uvažavajući kritike na račun fosilnih goriva te upozorenja zbog dramatičnih klimatskih promjena, već su počele mijenjati orijentaciju. Tako je British Petroleum, BP, najavio da će tijekom sljedećeg desetljeća smanjiti proizvodnju nafte i plina za 40 posto te uložiti 5 milijardi dolara u obnovljive izvore energije.

Sve to zbog svijesti da će tehnološki napredak, električna vozila kao i akumulatori za pohranu energije koju proizvode vjetroturbine i solarni paneli, dovesti do sve manje potrošnje nafte i plina. Za razliku od BP i Royal Dutch Shell koji najavljuju smanjenje ulaganja u istraživanje fosilnih goriva, američki Exxon unatoč svega planira uložiti 210 milijardi dolara u istraživanja nalazišta nafte i plina. No, možda je baš takva strategija dovela do toga da Exxon više ne dominira američkim energetskim sektorom.

Ovih dana kompanija NextEra Energy Inc. sa sjedištem na Floridi, odjednom je preskočila Exxon i Chevron te je postala najvrednija američka energetska kompanija. Njena tržišna kapitalizacija iznosi 147,61 milijarde dolara, dok Exxon vrijedi 144,69 milijardi dolara, a Chevron 141,32 milijarde dolara.

Američke banke odbijaju kreditirati naftne kompanije

NextEra Energy trenutno je najveći svjetski proizvođač energije koja se dobiva iz vjetra i sunca, s 45.900 megavata proizvodnih kapaciteta. Kompanija namjerava instalirati više od 30 milijuna solarnih panela ili približno 10.000 megavata dodatnih solarnih kapaciteta na Floridi, svjetskom lideru u proizvodnji sunčeve energije.

Zbog svega toga američke banke više ne žele kreditirati naftne i plinske kompanije, umjesto toga sredstva preusmjeravaju prema zelenoj energiji. Banka JP Morgan obvezala se da će pomoći klijentima da usklade svoje poslovanje s ciljevima emisije iz Pariškog sporazuma, a financijski gigant HSBC najavio je financiranje zelene energije u iznosu od milijarde dolara.

Istodobno Europska unija raspodjelu svog fonda za oporavak od pandemije od 750 milijardi eura povezala je sa zahtjevom da se najmanje 37 posto novca koristi za projekte zelene energije