Nekad je nužno odabrati stranu

Kako se čini, država će u Podravku stvarno staviti Dalić ili notornog Burilovića. Mirovinski fondovi, koji su vlasnici, šute

Mirovinski fondovi, umjesto da novac plasiraju u vrhunske dionice i obveznice na međunarodnim tržištima, kupuju hrvatske državne obveznice

Luka Burilović, sadašnji šef Hrvatske gospodarske komore i Martina Dalić, bivša ministrica gospodarstva, kako sada stvari stoje, najizgledniji su kandidati za novog direktora Podravke.

Politika, očito, i dalje želi pod svojom kontrolom zadržati jednu od najvećih prehrambenih kompanija, usprkos tome što u vlasničkoj strukturi dominiraju mirovinski fondovi.

Kada se pogleda vlasnička struktura Podravke, odnosno top 10 dioničara, na prva dva mjesta su mirovinski fondovi – PBZ CO koji ima 15,42 posto i AZ s 12,89 posto dionica. Među prvih 10 dioničara, uz navedene, su još tri mirovinca. Na četvrtom mjestu nalazi se Erste Plavi koji ima nešto više od 10 posto Podravke. Iza njega, na petom mjestu, je Raiffeisen OMF s 8,78 posto, dok je na desetom mjestu AZ profit u čijem je vlasništvu 1,43 posto dionica Podravke.

Mirovinci dominiraju, ali šute

Što se tiče države, ona je vlasnik na više različitih pozicija. Najviše dionica ima Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, koji je s 10,22 posto na trećem mjestu među najvećim dioničarima. Direktno u vlasništvu RH jest ukupno 8,19 posto dionica, dok preko Kapitalnog fonda država kontrolira daljnjih 5,71 posto.

Dakle, država, prema onome što se vidi iz liste najvećih deset dioničara, ukupno ima 24,12 posto dionica Podravke, a mirovinci gotovo 49 posto.

Usprkos takvom odnosu snaga među dioničarima, država i dalje u praksi ima dominantnu ulogu u Podravci. Zapravo, percipira je se kao državnu kompaniju, pa ne čudi da će nova čelna osoba, prije preuzimanja funkcije trebati blagoslov premijera.

Dobar posao s državom

Mirovinskim fondovima već se dulje vrijeme zamjera pasivnost oko kontrole upravljanja Podravkom. No, da bi shvatili zbog čega ne žele narušiti dobre odnose s državom, treba se vratiti dvadesetak godina unazad, kada je mirovinskom reformom uveden tzv. drugi stup, odnosno sadašnji mirovinski fondovi. Drugi stup uveden je 2002. godine, a ideja je bila da se budućim umirovljenicima omogući da izdvajanjem dijela plaće formiraju vlastitu mirovinsku štednju, izvan postojećeg solidarnog sustava.

Naime, Hrvatska, kao i druge europske zemlje ima lošem demografske trendove. Kod nas je situacija još lošija, jer se broj radnika i umirovljenika počeo izjednačavati i trebalo je nešto učiniti kako bi se ljudima omogućilo da barem dio novca uplaćuju na individualni račun, kako ne bi, jednom kad odu u mirovinu, u potpunosti ovisili o uplatama budućih radnika.

Kad se dobra ideja pretvori u nešto drugo

Zato su formirani mirovinski fondovi u koje radnik izdvaja 5 posto plaće, a taj je novac isključivo njegova imovina, koja bi upravljana od strane stručnjaka trebala, osim uplatama, rasti i od povrata na investicije.

No kako to kod nas često biva, početna, dobra ideja, pretvori se u nešto sasvim drugo. Naime, kako se zbog preusmjeravanja dijela uplata u drugi stup smanjio priljev novca u državni mirovinski fond, a državi je, naravno, i dalje trebao novac, ona ga je – kroz izdavanje obveznica – počela posuđivati od mirovinaca.

Ako Plenković odabere Burilovića, mirovinci će šutjeti

Mirovinski fondovi, umjesto da novac plasiraju u vrhunske dionice i obveznice na međunarodnim tržištima, kao što to čini, na primjer, norveški naftni fond, oni su počeli kupovati hrvatske državne obveznice.

Hrvatska je tako, zapravo odglumila mirovinsku reformu u kojoj građani nisu dobili ništa, ali su zato banke, odnosno mirovinski fondovi, dobili dobru priliku za zaradu.

Već dva desetljeća upravljaju milijardama, za to naplaćuju naknadu, a veći dio posla posljednjih dvadesetak godina svodio im se na kupnju državnih obveznica RH. I to je zapravo pozadina priče o idiličnim odnosima mirovinaca i države. Zato, ako Plenković odluči da će Burilović ili Dalić voditi Podravku, mirovinci se tome neće usprotiviti.