Kako su J. Koreja, Singapur i Tajvan, umjesto općim karantenama, koronu napale tehnologijom

Korištenje naprednih digitalnih alata za monitornog otvara niz pitanja o privatnosti

FOTO: Telegram ilustracija

Svijet se trenutno bori protiv koronavirusa, a čini se da bi se pristupi država mogli svrstati u dvije glavne kategorije – države koju odmah reagirale i koristile nove tehnologije, i države koje zakasnile i zato bile prisiljene odabrati nešto primitivnije načine borbe poput karantene. Prema dosadašnjim podacima, preventivno-tehnološki pristup ima vrlo dobre rezultate, što se najbolje vidi na primjerima Singapura, Tajvana i Južne Koreje.

U tim državama, građane se digitalno prati na način koji bi zapadnim zemljama bio krajnje ruban po pitanju dosadašnjeg poimanja privatnosti, no dnevni život gotovo da nije narušen. Tvrde mjere restrikcije uglavnom se primjenjuju samo na zaražene i njihove bliske kontakte, uz veliku dozu prevencije.

Južnokorejski pristup

Južna Koreja se vjerojatno do sada najbolje borila protiv pandemije koronavirusa. U početku, imali su ogroman broj i porast zaraženih, koji je u drugim državama bilo nemoguće zaustaviti. Umjesto zatvaranja cijelih gradova poput Kine, Južna Koreja se oslonila na tehnologiju i masovna testiranja. U početku su pratili tko je zaražen, pa su kontakti zaražene osobe pronađeni, te im je automatski ponuđena mogućnost testiranja na COVID-19.

Zaraženoj osobi pregledavana su prethodna dva tjedna kretanja i kontakata, ne policijskim ispitivanjem, nego digitalnim alatima: analizom kupnji koje je napravila kreditnom karticom, snimkama sigurnosnih kamera i praćenjem lokacije mobitela. Ljudi su od vlade dobivali poruke ako bi se u njihovom užem području pojavila neka zaražena osoba, ističe The Conversation.

Tajvan je gotovo trenutno reagirao na vijesti iz Kine

Unatoč svojoj geografskoj blizini Kini, Tajvan se izvrsno bori s koronavirusom. S današnjim danom zabilježeno je 339 slučajeva zaraze, 50 ozdravljenih i samo pet smrti, a broj zaraženih na milijun ljudi iznosi samo 14,21. Tajvan koristi niz proaktivnih mjera, ali i tehnologiju poput analiziranja big data i korištenja raznih online platformi. Cijeli tajvanski pristup je također u potpunosti transparentan, što je snažan kontrast spram kineskog pristupa koji se u jednom dijelu oslanjao na prisilne mjere i cenzuru.

Kada su se probile prve vijesti o pojavi tada misterioznog virusa u Wuhanu, Tajvan je hitno reagirao s obzirom na česte letove između Kine i Tajvana. S provjerom putnika iz Wuhana počeli su još 31. prosinca prošle godine, a stanovnicima iz pokrajine Wuhan su zabranili ulazak 23. siječnja. Turistička putovanja u Kinu su ukinuli 25. siječnja, a svim Kinezima zabranili putovanje u Tajvan 6. veljače. Brzo oformljeni krizni stožer počeo je pratiti zaražene ljude i mapirati gdje se nalaze potencijalni izvori zaraze. Javnost je brzo informirana o rizicima zaraze, te su brzo i preporučene preventivne mjere zaštite.

Big data analizom, javnost je brzo informirana gdje se mogu kupiti maske, te gdje su se nalazile zaražene osobe. Baze podataka osiguravajućih društava spojene su s podacima graničnih službi, pa je stvorena i povijest putovanja i kretanja ljudi u prijašnjih 14 dana. Tim podacima su mogle pristupiti bolnice, ljekarne i klinike, kako bi bile bolje informirane o pacijentima. Ljudi u karanteni su bili u čestom kontaktu s dužnosnicima, a njihovim mobitelima je praćena i lokacija kako bi se ustanovilo krše li izolaciju, piše Foreign Policy.

Kina je počela s tehnološkim pristupom

U Kini se u početku protiv širenja koronavirusa borilo golemim restrikcijama kretanja, no kako se širenje virusa postepeno smanjivalo, tehnološki pristup je počeo mijenjati primitivnije metode. Alibabina aplikacija bi korisnicima dodijelila jednu od tri boje, analizom njihove lokacije, osnovnih zdravstvenih informacija i prijašnjih putovanja.

Korisnici koji bi dobili zelenu boju mogu se slobodno kretati, dok žuta i crvena boja određuju stupanj restrikcija koje ljudi imaju ili ako moraju otići u karantenu. Primjerice, nemoguće je posjetiti restoran ili kupiti kartu za vlak ako osobi nije dodijeljena zelena boja.

Baidu je nedavno objavio i algoritam koji može ustanovili nose li ljudi u prenapučenim područjima maske. Model ima točnost od 97,27 posto, no ironično je što nošenjem maski kineski sustav prepoznavanja lica postaje beskoristan. Dronovi nadlijeću ulice i traže ljude koji ne nose maske, a mogu i mjeriti tjelesnu temperaturu, te policiji dojaviti ako pronađu osobu za koju sumnjaju da ima povišenju tjelesnu temperaturu. Naime, povišena tjelesna temperatura je jedan od glavnih simptoma zaraze Covid-19.

Singapurski pristup je nešto blaži

Kineski pristup možda se doima previše drastičnim, stoga se singapurski doima nešto blažim i demokratskijim. Singapurska vlada je lansirala aplikaciju koja može pratiti kontakte u mobitelu korisnika, bez ugrožavanja privatnosti korisnika i njegovih kontakata, dok istovremeno povećava efektivnost u borbi protiv koronavirusa, piše Reuters.

Aplikacija koristi Bluetooth signale kako bi prepoznala druge korisnike aplikacije, te automatski bilježi susrete korisnika aplikacije. Ako jedan korisnik aplikacije ode na medicinski pregled, on može podijeliti svoje podatke s aplikacijom. Ključna stvar je što aplikacija ne pohranjuje lokaciju korisnika, ne pristupa kontaktima, te ne uploada nikakve podatke na državne servere.

U slučaju Singapura, do 2. travnja imali su 1000 zaraženih i četiri smrti. Oko 40 posto tih ljudi je prve indikacije o svojoj potencijalnoj zaraženosti dobilo SMS porukom od ministarstva zdravstva, koje im je naložilo testiranje i samoizolaciju.

Svijet će moći birati između ekonomske propasti i virtualnog poslovanja

Uz detaljniju borbu protiv koronavirusa, tehnologija može stabilizirati društvenu i ekonomsku aktivnost. Prebacivanjem sve više aktivnosti koje su do sada zahtijevale ljudsku interakciju u digitalnu sferu, minimizira se mogućnost širenja zaraze.

Tako se primjerice u nekim kineskim gradovima koriste dostavni roboti, na koje se nekoć gledalo s podsmjehom. Bilježi se sve veći porast rada na daljinu i medicinskih pregleda preko interneta, a najveći porast se bilježi i o području online edukacija. Virtualne platforme za zabavu, poput streaming i gaming servisa, sasvim logično, također su u snažnom porastu.

Čak i prije pandemije koronavirusa, sve su jasnije postajale prednosti rada na daljinu i ekonomski potencijal nekih internetskih platformi. Te prednosti bi sada mogle postati sve očitije. Primjerice u Americi, mogla bi se dogoditi podjela na fizičko poslovanje s golemim ekonomskim problemima, te na snažnu i živahnu virtualnu ekonomiju koja je organizirana na daljinu, locirana u cloudu i u kojoj bi ljudska kreativnost bila u prvom planu.

EU strahuje od narušavanja privatnosti

Europska unija sramežljivo je priznala da njena strategija korištenja podataka i umjetne inteligencije nije baš najbolja, te da bi možda trebala proći reviziju. Razmatra se ukidanje nekih najrigoroznijih pravila, poput onog koje propisuje da se europski algoritmi moraju testirati na europskim podacima, piše city-journal.org. Dužnosnici EU počinju polako shvaćati da će im trebati pristup globalnim podacima ako žele razviti efikasne tretmane i cjepiva protiv koronavirusa, a do istog zaključka bi možda mogli doći kada je u pitanju zaštita podataka.

U budućnosti, algoritmi bi mogli pratiti vijesti, društvene medije i službene podatke zdravstvenih organizacija diljem svijeta, kako bi mogli ranije prepoznati potencijalna žarišta zaraza, kao i njihov smjer širenja. Takvim preventivnim alatima mogli bi se motriti podaci avio kompanija i podaci o korištenju kreditnih kartica. Slične algoritme razvija nekoliko kompanija u SAD-u, a oni već sada skeniraju objave na Facebooku u Twitteru, pa ih uspoređuju sa službenim opisima raznih bolesti.

Razvojem i korištenjem takvih sličnih algoritama za praćenje zaraza mogao bi se snažnije smanjiti broj sekundarnih zaraza. Južna Koreja, Singapur i Tajvan su prepoznali prednosti i rizike takvog praćenja ljudi usred pandemije, dok su u SAD-u i Europi slične mjere, barem dosad, smatrane kao potencijalno problematične, iz kuta ljudskih prava i prava na privatnost.

Sumirali smo pristupe zemalja

Južna Koreja:

  • Praćenje lokacije zaraženih
  • Automatska ponuda testiranja na COVID-19 ako je netko u kontaktu sa zaraženim
  • Praćenje kretanja analizom kupnji kreditnom karticom i snimkama sigurnosnih kamera
  • Poruke vlasti ako se pojavi zaraza u njihovom području

Tajvan:

  • Analiza big data
  • Korištenje online platformi
  • Potpuna transparentnost akcija
  • Otkazivanje letova između Tajvana i Kine te zabrana ulaska ljudima iz Wuhana
  • Krizni stožer mapira potencijalne izvore zaraze
  • Brzo informiranje javnosti i preporuka preventivnih mjera zaštita

Kina:

  • Propusnice za slobodno kretanje manje rizičnim osobama
  • Algoritam koji prepoznaje nose li ljudi maske u prenapučenim područjima
  • Dronovi nadziru ulice i prate nose li ljudi maske uz to što im mjere tjelesnu temperaturu

Singapur:

  • Aplikacija za praćenje zaraženih bez ugrožavanja njihove privatnosti
  • Indikacije o potencijalnoj zaraženosti stižu SMS-om