Kako su meksički narkokarteli razvili najmračniji biznis model na svijetu
Novinar Ioan Grillo objavio je dosad najbolju knjigu o ratu vojske i kartela
Svijet od 2006. zgroženo gleda što se događa u Meksiku. Šefovi policije ubijeni na dane svojih imenovanja, 40.000 mrtvih, masovne grobnice, ritualna ubojstva novinara na Twitteru, unakažena tijela na ulicama, djeca-ubojice s tetoviranim očima…U Meksiku najmanje 10 godina bjesni rat vojske i narko kartela.
Nijedna međunarodna institucija ne može sa sigurnošću utvrditi je li Meksiko samotsalna utvrda za snabdjevanje SAD-a drogom ili je kaos u toj zemlji simptom nečeg većeg, globalne crne ekonomije koju se više ne može suzbiti. Amerika je u rješavanje problema u Meksiku uložila milijarde, angažirala marince i DEA-u ali u tajnosti državni aparat zna da nije ni blizu kontroli situacije. Tko su misteriozne figure koje su stvorile El Narco, međunarodnu organizaciju za distribuciju droge bez presedana?
Novinar Ioan Grillo došao je najdalje od svih, s obje strane rata u Meksiku u njegovoj knjizi i “El Narco: Inside Mexico’s Criminal Insurgency” govore korumpirani generali, zapovjednici koji vode pravi građanski rat, policajci, dileri, bossovi i žrtve. Grillo otkriva kako se meksički narkobiznis počeo razvijati na zapadnoj obali u Sinaloi gdje su kineski useljenici počeli uzgajati opijumski mak i marihuanu, kako su im Meksikanci nasilno oteli taj biznis i 60tih ga počeli razvijati uslijed rastuće potražnje u SAD-u. Opisujući rast meksičkih narkokartela i njihove promjenjive odnose s Kolumbijcima, Grillo otkriva povijest meksičkog narkobiznisa, njegov društveni i politički utjecaj i nadasve poslovni model razvijen još 90tih koji je doveo do današnje krize.
Iako su Kolumbijci glavni proizvođači kokaina, Meksikanci su brutalnom vojnom taktikom, efikasnom organizacijom transporta i razvojem komplicirane i slojevite prodajne mreže u Centralnoj Americi i Sjedinjenim Državama uspjeli razviti distribuciju s kojom u idućoj fazi žele uspostaviti vertikalu i Kolumbijcima određivati uvjete proizvodnje kako bi kontrolirali globalno tržište. Evo što Grillo otkriva o poslovnom modelu meksičkih kartela
Kolumbijski seljak za koku s 1 hektara dobije 80$
Kolumbijski seljak s 1 hektarom plantaže koke urod može prodati za 80 dolara. Plantaže su pod kontrolom Kolumbijaca ali i Meksikanci pokušavaju nametnuti uvjete uzgoja.
Nakon prve prerade kilogram paste vrijedi 800$
Kad koka prođe prvu kemijsku preradu i postane “chagra,” prerađuje se u pastu koja se u kolumbijskim zabitima prodaje za 800 dolara po kilogramu. Pastu otkupljuju laboratoriji za proizvodnju kokaina. Tamo prolazi proces kristalizacije i prerađuju je u cigle od kilograma čistog kokaina koje se transportiraju na sabirna mjesta. Kolumbijska mafija prebacuje ih u glavne luke za transport u Meksiko.
Cigla čistog kokaina u Kolumbiji vrijedi 2.147 dolara
Prema podacima UN-a, jedna takva cigla 2009. se u kolumbijskim lukama prodavala za 2.147 dolara. Glavna luka za ukrcaj kokaina je Buenaventura, najopasniji grad u Kolumbiji koji kontroliraju Urabeños, pravojske narko mafije sa sjevera zemlje.
Na američkoj granici cijena skače 17 puta
Onoga trenutka kad narkokarteli uspiju prebaciti pošiljke kokaina preko granice SAD-a, njihov biznis ispunjava plan profitabilnosti, Cigla čistog kokaina koju su platili 2000 dolara postiže cijenu od 34.700 dolara po komadu.
U New Yorku cigla kokaina vrijedi već 120.000 dolara
U New Yorku, cijena iste cigle skače na nevjerojatnih 120.000 dolara jer se u epicentru prodaje kokain prerađuje, razrjeđuje i odmah ide u maloprodaju, bez dodatnih troškova i rizika transporta.
Od kartela do kupca vrijednost se uveća 6 puta
U Americi se droga prebacuje cijelom lancu ljudi koji se brinu za transport, skladišta, kamione i dilersku mrežu. Iako svi uzimaju dio zarade, ne znaju tko su distributeri. Da bi zakomplicirali posao policiji i osigurali manevarski prostor, Meksikanci namjerno organiziraju višestruku preprodaju i lance posrednika koji se preklapaju. Istražiteljima je gotovo nemoguće identificirati točan trag pošiljki.
Kokain kartelima donosi 150.000 posto profita
Promet i distribucija kokaina koju nadziru meksičkim kriminalcima od njihove ruke do kupca donese 6000 posto profita. Od plantaže do kupca, s uračunatim svim troškovima, kokain donosi 150.000 posto profita, po svoj je prilici riječ o najprofitabilnijem biznisu na planeti.
Kolumbijci nadziru proizvodnju i dostavu u Meksiko
Meksički karteli upravljaju narudžbama kokaina u Kolumbiji preko svojih izaslanika. Kolumbijci im i dostavljaju drogu u Meksiko, Panamu i Honduras. Budući da kontroliraju proizvodnju, Kolumbijci mogu regulirati cijenu droge na globalnoj tržištu slično kao što OPEC može kontrolirati cijenu nafte. Tako utječu na profit meksičkih narkokartela.
Biznis meksičkih kartela ima strateški problem
Najveći problem meksičkog narkobiznisa je stalna borba s Kolumbijcima za kontrolu ponude i potražnje. Meksikanci kao distributeri pokušavaju kontrolirati i proizvodnju, a Kolumbijci kao proizvođači pokušavaju nametati uvjete po kojima će i gdje Meksikanci prodavati drogu. Krvavi obračuni sve su češći.
Karteli moraju održavati nesmetan promet kokaina
Meksikanci moraju pokrivati golemo tržište i efikasno transportirati kokain gdje Kolumbijci žele, kako bi dobivali bolje nabavne cijene i održavali monopol na distribuciju.
Prevoze ga brodovima, podmornicama i avionima
Meksički karteli kokain iz Centralne Amerike prebacuju brodovima, podmornicama i manjim avionima, uglavnom Cesnama koje u SAD-u kupuju za 50.000 dolara.
Meksička vojska je zaplijenila više od 200 Cessni
Kad im je meksička policija prvi put zaplijenila Cessne, gangsteri su provalili u hangare i uzeli ih natrag, pa zaplijenjene avione sada čuva vojska. U zadnje dvije godine vojska je zaplijenila 200 takvih aviona. Karteli ih imaju puno više.
Karteli ratuju za utvrde na granici SAD-a
Iako je meksička organizacija transporta droge komplicirana i dinamična, ima čvrsta uporišta. Utvrde ili “plazas” su spartanske, vojničke pozicije na strateškim točkama na granici preko kojih droga ulazi u SAD. Takav sustav istražitelji nisu vidjeli nigdje na svijetu.
Kolumbijcima, Afganistancima i Marokancima takvo shvaćanje teritorija je nepoznato i DEA smatra da su plazas jedan od glavnih razloga zašto je meksički narko rat tako krvav. Točke na planinskim vrhovima Arizone karteli koriste iz a špijuniranje američke vojske zadužene za hvatanje pošiljki na granici.
Los Zetas, Sinaloa i Gulf imaju istu taktiku kao ISIS
Tri najopasnija zaraćena kartela, Sinaloa, Los Zetas i Gulf razvili su taktiku terora koja paralizira zemlju. Ritualna ubojstva, unakažena tijela ostavljena na glavnim ulicama gradova da ih svi vide, posebno razvijena propaganda užasa na društvenim mrežama, kalkulirani su potezi kojima danas svi karteli održavaju vlast i teritorijalnu dominaciju u Meksiku, natječući se u brutalnosti.
Radna snaga dolazi iz svih slojeva društva
Golemi profit trgovine kokainom privlači sve vrste ljudi u lanac prepordaje. Meksičkim kartelima nikad ne nedostaje radne snage. Od seljaka koji uzgajaju koku do biznismena, bogate djece do siročadi iz favela, u trgovinu drogom uključuju se svi profili ljudi. Iako se smatra pravilom da se u narkobiznis iz očaja ulaze najsiromašniji slojevi, Meksiko je specifičan po srednjoj klasi koja preprodaju kokaina i marihuane smatra naprosto isplativim poslom ili dobrom dodatnom zaradom.