Može li Hrvatska, kao uvoznica, profitirati od snažnog pada cijene nafte? Pitali smo analitičare
Najviše će, logično, stradati proizvođači i zemlje izvoznice, no zanimalo nas je mišljenje stručnjaka za države koje ovise o uvozu
Pandemija koronavirusa blokirala je dobar dio globalne ekonomije. Mnoge zemlje uvele su mjere ograničenja kretanja, obustavljen je rad brojnih djelatnosti, avionski putnički promet potpuno je zaustavljen, a došlo je i do pada cestovnog prijevoza i sve to rezultiralo je snažnim padom potražnje i cijene nafte. Futures ugovori za WTI naftu spustili su se u ponedjeljak ispod nule, te je cijena u jednom trenutku pala na -37,6 dolara za barel.
Nije teško zaključiti da će jeftina nafta teško pogoditi zemlje izvoznice poput Rusije, Saudijske Arabije ili Venezuele, te naftnu industriju u SAD-u, pogotovo proizvođače nafte iz škriljevca, s obzirom na to da je njihova proizvodnja najskuplja. No zanimalo nas je mišljenje analitičara, hoće li zemlje koje ovise o uvozu nafte od ovakvog razvoja situacije profitirati.
Ako ljudi ne voze aute, niže cijene goriva im ne znače puno
Krešo Vugrinčić, fond manager iz društva za upravljanje fondovima InterCapital Asset Management kaže da cijena nafte najčešće koristi zemljama koje su neto uvoznice nafte kroz niže cijene goriva, jer niža cijena znači manje troškove za kompanije te veći raspoloživi dohodak kućanstava, ali i upozorava da taj mehanizam ima i nedostataka.
“Naime, pad cijene nafte se ne reflektira nužno u potpunosti u pad cijene goriva jer naftne prerađevine imaju svoje tržište gdje dinamika ponude, potražnje i zaliha može u kratkom roku biti drugačija. Na to mogu primjerice utjecati razlike u potražnji za dizelom i benzinom u odnosu na strukturu rafinerijskih kapaciteta, stupanj iskorištenosti rafinerijskih kapaciteta, stupanj iskorištenosti skladišnih kapaciteta, sezonalnost itd. Osim toga, u cijene goriva uključene su trošarine koje se mogu smanjivati i povećavati i to može djelovati ciklično ili protuciklično na cijene. Također, u nekim zemljama je formiranje cijena goriva regulirano te u kratkom roku ne reflektira tržišna kretanja.”
Međutim, u ovoj situaciji kao najvažniji faktor koji utječe na taj mehanizam Vugrinčić ističe nedostatak potražnje. “Ako tvornice ne proizvode i ljudi ne voze automobile, niže cijene goriva im ne znače previše.”
Lanac koji može dovesti do novog vala nezaposlenosti
S druge strane, negativan utjecaj niskih cijena nafte prilično je lako identificirati. Najviše će stradati proizvođači nafte, kao i zemlje izvoznice nafte, pogotovo one čije javne financije u većoj mjeri ovise o njenom izvozu, poput Rusije i Venezuele.
“Proizvođači nafte koji nemaju izuzetno snažne bilance – veliki broj proizvođača iz škriljavca u SAD-u – nalaze se u problemu sa servisiranjem duga. Nemogućnost plaćanja dugova može dovesti do lanca bankrota koji zatim dovode do novog vala rasta nezaposlenosti i pritiska na vjerovnike i dobavljače. S obzirom na to da je proizvodnja nafte unatoč trendu elektrifikacije još uvijek značajan sektor globalnog gospodarstva, negativan efekt se može prelijevati i na druge sektore. Osim samih kompanija proizvođača, istim se problemima mogu suočiti zemlje čija gospodarstva dominantno ovise o izvozu nafte – mahom slabije razvijene zemlje”, kaže Vugrinčić.
Stabilizacija ovisi o brzini oporavka globalne industrije
Kod nafte, kaže Vugrinčić, postoji sekularni trend elektrifikacije koji utječe na dugoročnu potražnju i time na neki način ograničava cijenu nafte, no u kratkom roku snažniji utjecaj ima trenutna dinamika potražnje, razine proizvodnje i visine zaliha. Kaže da bi do stabilizacije cijena moglo doći kada dođe do otvaranja gospodarstava.
“Strana ponude se dogovorom o smanjenju proizvodnje na prošlom sastanku OPEC+ značajno korigirala, no skladišta su puna, a potražnje gotovo da nema uslijed implementiranih mjera sprječavanja širenja virusa COVID-19. Takvo okruženje upućuje da bi do stabilizacije moglo doći kada se otvore globalna gospodarstva i potrošnja nafte dosegne barem dio količina realiziranih prije izbijanja epidemije. Cijena na kojoj će doći do stabilizacije ovisi o brzini oporavka globalne industrije i stupnju pridržavanja dogovorenih ograničenja proizvodnje, a to je zasad prerano za prognoziranje s obzirom na neizvjesnost oko razvoja epidemije.”
Pad cijene barela od 20-ak dolara znači uštedu pola milijarde
Mate Jelić, analitičar iz Ureda za makroekonomska istraživanja Erste banke, kaže da se Hrvatskoj, kao neto uvoznici nafte, pad cijena reflektira na platnu bilancu te da ima deflatorni učinak i povećava raspoloživi dohodak kućanstava.
“Na osnovu zadnjih dostupnih podataka za 2018., uz pretpostavku slične potrošnje od otprilike 23,9 milijuna barela nafte, pad cijene barela od 20-ak dolara značilo bi godišnju uštedu od otprilike 0,5 milijarde dolara. Naravno, ta brojka je bazična kalkulacija koja ne uzima u obzir činjenicu da se za dio uvoza cijena fiksira ranije putem raznih ugovora na financijskim tržištima”, kaže Jelić.
Važni su i odnosi među državama izvoznicama
Što se tiče budućeg kretanja Jelić kaže da će cijene ponajprije ovisiti o oporavku globalne ekonomije, ali i o odnosima među zemljama izvoznicama. “Onoga trenutka kada postane jasnije kada točno možemo očekivati održivi oporavak svjetskih ekonomija, kao i intenzitet tog oporavka, možemo očekivati i oporavak cijena nafte. Drugi dio uzroka pada cijena nafte možemo potražiti i u zategnutim geopolitičkim odnosima između pojedinih zemalja proizvođača nafte.
Naime, unatoč sada već izvjesnom padu potražnje, dnevna proizvodnja nafte nije adekvatno smanjena, što dovodi do donedavno nezamislivih problema s fizičkim skladištenjem nafte. U tom kontekstu, granica profitabilnosti proizvodnje nafte razlikuje se među proizvođačima, ovisno o samom pristupu koji koriste. Duži period niskih cijena nafte bi mogao dovesti do trajnog zatvaranja određenih proizvođača kojima je proizvodnja pri niskim cijenama neisplativa.”