Naftne kompanije puno su više zaradile nego što su izgubile zbog ruskih sankcija. Banke su pravi gubitnici

Njih određuju proizvođači i kupci koji su spremni plaćati tako visoke cijene. Čim je cijena nafte iznad 100 dolara po barelu, raste profit naftnih kompanija.

Povijesno visoki profiti naftnih kompanija

Naftaši su se odmah pobunili objašnjavajući da im države nisu uskočile u pomoć kad su u posljednjih 10 godina tri puta, 2014., 2015. i 2020., pretrpjele velike gubitke. Šest najvećih kompanija, ExxonMobil, BP, Shell, Chevron, Eni i TotalEnergies izgubile su 2020. ukupno 76 milijardi dolara.

Također su upozorile da će svi oni koji su poslovali s Rusijom i kupovali njenu naftu pretrpjeti goleme gubitke. Što je istina, ali ih ipak ne treba pretjerano žaliti. Premda su izgubile milijarde dolara zbog povlačenja iz Rusije, radi visokih cijena energenata ostvaruju povijesno visoke profite.

Gubici zbog obustave poslovanja u Rusiji

Tako će, primjerice, kompanija Shell zbog obustave poslovanja u Rusiji samo u prvom tromjesečju ove godine izgubiti 5 milijardi dolara. Shell je također odustao od zajedničkih ulaganja s ruskom državnom plinskom tvrtkom Gazprom i završio svoje sudjelovanje u projektu plinovoda Sjeverni tok 2.

British Petroleum upravo prodaje 20 posto svojih udjela u ruskom naftnom gigantu Rosneft, ali će unatoč tome njegovi gubici, zbog povlačenja s ruskog tržišta, prijeći iznos od 25 milijardi dolara.

Američki energetski div Exxon Mobil također se povukao s ruskog tržišta i pri tome izgubio oko 4 milijarde dolara, dok norveški naftni i plinski div Equinor ostaje bez 1,2 milijarde dolara. Unatoč tim golemim gubicima, tromjesečna bilanca velikih, ali i malih naftnih kompanija, bit će više nego odlična zahvaljujući rastućim cijenama nafte i plina.

Naftna industrija Srbije je iznimka

Od početka godine vrijednost energetskog sektora na burzama porasla je za gotovo 40 posto. Samo prošli tjedan vrijednost je skočila za nevjerojatnih 10,2 posto. Pri tome su dionice BP-a narasle za više od 11 posto, Shella za 26 posto, ExxonMobila za 37 posto i norveškog Equinora za 46 posto.

Iznimka je samo Naftna industrija Srbije, NIS, jer je predsjednik Aleksandar Vučić naredio prošli tjedan da se cijene goriva na benzinskim pumpama moraju sniziti, a ne povećati. Objasnio je to prevelikim maržama koje NIS ostvaruje.

Uz kompanije, najveći su dobitnici rata u Ukrajini europske rafinerije nafte. Zbog pandemije koronavirusa i pada potražnje za naftom, posljednjih godina one su zadavale velike glavobolje svojim vlasnicima jer su gomilale enormne gubitke. Zbog toga su mnoge rafinerije prekinule rad, no nakon početka agresije na Ukrajinu doslovce preko noći postale su tvornice novca.

Moguća ograničenja potrošnje dizela

Primjerice, marže za preradu dizela učetverostručile su se od početka godine, što je najviša cijena u posljednja tri desetljeća. Francuski TotalEnergies objavio je da je nakon godine i pol dana pokrenuo rad svoje rafinerije Donges koja prerađuje 222.000 barela nafte. Patrick Pouyanné, izvršni direktor TotalEnergiesa, objasnio je da će zbog velike zarade rafinerije od sada raditi punim kapacitetom.

No, to neće biti dovoljno da se izbjegne globalna kriza tržišta naftnih derivata. Čelnici najvećih svjetskih trgovinskih kompanija procjenjuju da će u Europi biti sve manje dizel goriva, a kako vrijeme prolazi situacija će se sve više pogoršavati, što bi moglo dovesti čak i do ograničenja potrošnje dizela.

Zalihe dizela na globalnoj razini već su bile niske, čak i prije ruske invazije na Ukrajinu, a sada se situacija dramatično pogoršava zbog smanjenog uvoza dizela iz Rusije.

‘Teška’ i ‘laka’ nafta

Problem je što je većina europskih rafinerija programirana za preradu takozvane teške ruske i iračke nafte. No, zbog zabrane uvoza ruske nafte, kompanije su prisiljene kupovati takozvanu laku naftu, koju europske rafinerije ne mogu prerađivati ako nemaju vakumsko plinsko ulje, VGO, mješavinu ugljikovodika proizvedenu tijekom ekstrakcije sirove nafte.

VGO je bio relativno beskoristan sve do nedavno, kad je utvrđeno da se laka nafta može s tim dodatkom prerađivati u rafinerijama koje su konstruirane za tešku rusku naftu. Vakuumska destilacija omogućuje da se mješavina ugljikovodika razbije na manje i korisnije proizvode – poput benzina, propana i dizela. Tijekom posljednjih nekoliko godina upotreba VGO-a zbog toga je naglo porasla.

Problem je, međutim, u tome što se VGO najviše proizvodi u Rusiji. A embargo na uvoz roba iz Rusije obuhvaća i VGO. Zbog toga je sada u Europi započela panična utrka za nabavkom VGO-a, a da se pri tome ne pita za cijenu.

Nisu naftne kompanije krive za inflaciju

Zbog svega toga, naftne kompanije traže od političara da objasne zašto ne pitaju tvrtku Apple – koja nije izgubila novac niti jednom u posljednjem desetljeću – kako je moguće da njihov iPhone košta 800 dolara i time ostvaruje enormne prihode. Ili kako je moguće da dionica Applea košta 162 dolara te zašto je Apple tvrtka vrijedna 2,7 tisuća milijardi dolara. Istodobno, prozivaju naftne kompanije zato što plaćaju barel nafte više od 100 dolara što je cijena koja postoji na svjetskom tržištu.

Inače, čak ni OPEC i Rusija ne kontroliraju do kraja cijene nafte, iako imaju ogroman utjecaj u odnosu na naftne kompanije. Ako su one odlučile proizvoditi manje nafte kako bi povisile cijene goriva, OPEC i Rusija to mogu lako nadoknaditi povećanjem proizvodnje. Ali ako OPEC i Rusija odluče proizvoditi manje nafte, ostatak svijeta ne može puno učiniti da to nadoknadi.

Visoke cijene nafte dovele su do velikih profita naftnih kompanija, a ne obrnuto. Ne mogu se naftne kompanije kriviti za inflaciju, kao što je to napravio srpski predsjednik Aleksandar Vučić, tvrdeći da su visoki profiti uzrokovali veliku inflaciju u Srbiji. Inflaciju su potaknule visoke cijene nafte, a ne profiti kompanija. Visoki profiti su posljedica, a ne uzrok problema.

Bankarski sektor platit će puno višu cijenu

Zbog međunarodnih sankcija koje su uvedene protiv Rusije, svjetski bankarski sektor platit će puno višu cijenu od naftne industrije. Zapadne banke, koje u Rusiji imaju 40.000 zaposlenih, zajedno imaju 86 milijardi dolara izloženosti u toj zemlji pa su već izdvojile više od 10 milijardi dolara u očekivanju gubitaka u svojim ruskim poslovima.

Talijanska banka UniCredit ovog je tjedna izdvojila 1,3 milijarde eura za pokriće potencijalnih gubitaka, no ako u potpunosti prestane poslovati s Rusijom, izgubit će više od 5,3 milijarde eura. Banka koja je u Rusiji već 17 godina ima u toj zemlji 4000 zaposlenih i 2 milijuna klijenata u zemlji. Société Générale, koji je ušao u Rusiju prije 150 godina, izdvojio je 561 milijun eura rezervi samo za prvo tromjesečje.

Banka je prodala za 3,1 milijardu eura svoju podružnicu Rosbank investicijskoj tvrtki koju je osnovao Putinov oligarh Vladimir Potanin. Société Générale u Rusiji ima 12.000 zaposlenih, 3,1 milijun klijenata, ali mu prijeti gubitak od čak 18 milijardi eura.

U najvećoj opasnosti austrijska Raiffeisen banka

Francuska banka Crédit Agricole rezervirala je 389 milijuna eura zbog izloženosti u Rusiji te je već otpisala 195 milijuna eura. U najvećoj je opasnosti austrijska Raiffeisen banka, koja u Rusiji ima 4,2 milijuna klijenata i 9400 zaposlenih te imovinu u vrijednosti od 22,9 milijardi eura. Za sada je rezervirala 319 milijuna eura za pokriće gubitaka samo u prvom tromjesečju. Credit Suisse je u prva 3 mjeseca izgubio zbog rata u Ukrajini 211 milijuna dolara, a švicarska banka UBS smanjila je svoju izloženost za 400 milijuna dolara od početka godine.

Američki bankarski div Citigroup objavio je da su potencijalni gubici zbog poslovanja s Rusijom veći od 3 milijarde dolara pa je prošlog mjeseca izdvojila milijardu dolara za svoju izloženost Rusiji. JPMorgan Chase osigurao je 300 milijuna dolara za pokrivanje gubitaka u Rusiji, premda se očekuje da će izgubiti do milijardu dolara.

Goldman Sachs je u ožujku imao 260 milijuna dolara kreditne izloženosti, u odnosu na 650 milijuna dolara u prosincu. Banka je priopćila da je imala neto gubitak od oko 300 milijuna dolara na ulaganjima koja se odnose na Rusiju i Ukrajinu.