Prodali su uspješnu igru za desetak tisuća dolara

Prije deset godina Vladimir Košćica, Vjekoslav Krajačić, Tomislav Podhraški i Boris Barbir bili su studenti na TVZ-u, a u polovici garaže Vjekinih roditelja u Samoboru krenuli su raditi videoigre. Nazvali su se Just Pine Games iako su u startu znali da nitko neće shvatiti da su doslovno preveli ime Samobora na engleski. “Bila je to naša interna zezancija, pa smo ipak nekoliko godina kasnije odlučili promijeniti ime studija u Pine”, prisjeća se Boris.

Krenuli su, nastavlja Boris, s razvojem jedne velike igre koja je na kraju propala, pa su se okrenuli mini room escape igrama koje su prodavali velikim kompanijama. “To su bile malene flash igre, a na jednoj bismo radili manje od dva mjeseca i krenuli na novu. Ukupno smo ih napravili preko četrdeset, ali nigdje na njima nije pisalo naše ime jer smo tako dogovorili s izdavačima”, govori Boris i dodaje da su neke od tih igara bile jako popularne, pa je recimo igra Can You Escape Tower kroz godine dosegnula oko 50 milijuna skidanja.

“Tu smo igru, sjećam se, prodali za desetak tisuća dolara i to su zapravo bile smiješne brojke, no nama je to bilo OK. Doživjeli smo to tada kao veliki uspjeh i bilo nam je bitno da barem nešto zaradimo. No, nakon nekog vremena sklopili smo ugovor samo s jednom od tih većih kompanija i dogovorili da ćemo svaka dva mjeseca imati gotovu igru, a uspjeli smo i podići cijenu za tri puta”, prisjeća se Boris. To im je, kaže, bio prvi skok u poslovanju i tada su odlučili paralelno u slobodno vrijeme raditi svoju igru. Bila je to njihova prva PC igra SEUM: SpeedRunners from Hell.

Okrenuli su se većim igrama i napravili hit

Sklopili su ugovor s njemačkim izdavačem Headup Games, zaposlili još ljudi i podijelili se u dva tima. “Jedan tim je nastavio raditi mini escape room igre kako bi financirao drugi tim koji je radio na velikoj igri. Htjeli smo se mentalno odmoriti od tih flash igara, pa smo za promjenu napravili nešto ludo. SEUM je igra čija se radnja događa u paklu, a cilj je skupiti sve pive koje ti je Vrag ukrao. Priča je potpuno blesava, no igra je doživjela prilično dobar uspjeh i na neki način je postala kultna. I danas, šest godina kasnije, ekipa je i dalje igra, a i nama je to jedna od naših najdražih igara”, govori 32-godišnji developer.

U međuvremenu su napravili još jedan iskorak. Kada im se obratio jedan investitor iz Švedske koji je odlučio uložiti u industriju video igara odlučili su da neće više prodavati mini room escape igre. “Mi smo mu bili prvi studio s kojim je surađivao i u dogovoru s njim počeli smo raditi igru Faraway: Puzzle Escape”, govori Boris.

Faraway je postao popriličan hit. “Igra je dizajnirana kao moderna verzija Myst igre, prilagođena za mobilne uređaje. Napravili smo još tri dodatna nastavaka i igra je skinuta u 17 milijuna primjeraka tako da je izdavačka kuće Snapbreak Games pokrenula biznis baš na toj našoj igri”, prepričava developer i objašnjava kako im je to bio veliki skok jer su postali prepoznatljivi na tržištu, ali nisu previše zaradili jer je veći dio od prodaje pripao izdavaču.

Surađivali su i s Appleovim inženjerima

Negdje u to vrijeme potpisuju ugovor s izdavačem MobiGrow s kojim su surađivali na prvim igrama i kreću raditi svoju treću igru The Birdcage koja je doživjela još veći uspjeh od prethodne igre. “Imali smo i dalje dva tima, tako da smo uvijek radili paralelno barem dva projekta”, govori.

U to su vrijeme počeli surađivati i s Appleovim inženjerima, pa su odlazili i na njihove zatvorene radionice u Amsterdam i radili s tehnologijama koje još nisu bile dostupne za javnost. Birdcage smo prilagodili za nove iOS uređaje, pa je igra bila instalirana na svim iPhonima u Apple trgovina u cijelom svijetu i to nam je bio veliki skok jer smo dodavali tehnologije koje su tada bile rijetke u videoigrama. Primjerice, imali smo Face Recognition System što znači da si neke puzzle rješavao treptanjem ili podizanjem obrva. Među prvima smo koristili te tehnologije i to nas je gurnulo naprijed”, objašnjava Barbir. Na kraju je to ispala njihova najjača mobilna igra koja i danas, nakon četiri godine, još uvijek dobro kotira.

Vrlo brzo dobili su od više izdavača još dvije ponude za velike igre koje su prihvatili. “U pola godine zaposlili smo deset ljudi i proširili tim na više od dvadeset zaposlenih. No, sve skupa to se nije pokazalo dobrim potezom. Napravili smo tri igre za redom koje nisu doživjele financijski uspjeh. Radili smo u suradnji s izdavačem, pa nam je to bio ne samo veliki financijski nego i psihički udarac. Bilo je to teško razdoblje, pa smo odlučili smanjiti tim, presložiti cijeli studio i krenuti dalje bez izdavača kako bismo mogli raditi projekte koje želimo i tempom koji nam odgovora”, prisjeća se Boris.

Escape Simulator prva je takva igra u svijetu

Zadržali su četrnaest ljudi i ponovno se podijelili u dva tima. Nastavili su raditi kao nekad; jedan tim je odrađivao stare projekte poput Faraway 4, 5, 6 i neke varijante Birdcagea i financirao drugi tim koji je radio na razvijanju manje igre Cats in Time i puno većeg projekta Escape Simulator za kojeg su dobili ideju šest godina ranije. “To je jako velika igra za naš studio i kada smo došli na tu ideju nismo imali financija za razvoj, ali smo doslovno isti tren zakupili domenu escapesimulator.com i godinama je plaćali”, govori Barbir.

Odlučili su cijelu igru napraviti u 3D-u i proširiti je s elementima koje do sada nisu postojale u takvim žanrovima. “Nekada su to bile point and click avanture, a mi smo je odlučili napraviti doslovce kao da si u stvarnom svijetu. I kao simulator to je prva takva igra na svijetu jer igrač hoda tim prostorom, može uzimati predmete, primjerice vazu, okretati je sa svih strana, razbiti je ili uzeti papirić i zapaliti ga u kaminu. Također smo odlučili napraviti i multiplayer, pa se u istu prostoriju može spojiti i do deset ljudi”, opisuje developer.

U igru su samostalno uložili dva i pol milijuna kuna

U igru su sami uložili skoro 2 i pol milijuna kuna, pa su se u jednom trenutku ipak obratili izdavačima. “Malo nas je uhvatila panika jer nam je bio veliki rizik izgubiti taj novac i svi izdavači su pitali hoćemo li u igru ubaciti room editor, odnosno mogućnost dizajniranja svoje sobe unutar igre, pa smo odlučili ubaciti i taj element”, govori Barbir i dodaje da svaki igrač može svoju sobu napraviti vrlo jednostavnim alatima.

“I te su sobe vidljive i drugim igračima, a do sada ih je napravljeno preko tisuću. I to je, recimo, jedna stvar koja je specifična u našoj igri”, objašnjava Barbir dodaje da nisu očekivali toliko dobro osmišljenih soba. “Ima zaista preludih ideja kakvih se ni mi nismo sjetili. Napravili su, recimo, sobu kao ogromnu pustinju po kojoj moraš hodati, tražiti i kopati, pa onda sobu Edgara Allana Poea sa strašnim pticama koje lete oko tebe. Tako da je ovdje nastalo zbilja nevjerojatnih ideja”, govori.

Sobe su radili u suradnji sa svjetskim dizajnerima

Inače, Escape Simulator originalno ima dvadeset i jednu tematiziranu sobu, a razdvojili su ih na četiri teme. “Jedna je avanturistička i izgleda kao neki egipatski hram i piramida, zatim imamo staru viktorijansku vilu s baršunastim zidovima, prašnjavim knjižnicama i četvrtu zgradu, kao nekakvu ogromnu korporaciju s uredima, lobijem i krovom u kojoj se događa priča”, opisuje Boris.

Zanimljivo je da su sobe u videoigri radili u suradnji s dizajnerima fizičkih soba za bijeg. “Kontaktirali smo nekoliko naših i nekoliko svjetskih dizajnera koji su nam na neki način bili konzultanti. Ta nam je suradnja bila jako fora, a i puno nam je pomogla”, govori Boris i dodaje da su i kao tim često odlazili u escape roomove i igrali za svoj gušt.

Na kraju nisu uspjeli naći dobrog izdavača i odlučili su riskirati i sami izdati igru. Bili su, kaže Boris, odlučni jer su shvatili smo da imaju dobru igru, pa su zadnjih nekoliko mjeseci odustali od traženja izdavača. “Kasnije nam se velika većina izdavača javila i čestitala, a bilo je i zezancije direktora da će dobiti otkaz onaj tko nas je odbio”, smije se Barbir.

Nisu očekivali tako veliki uspjeh

Igra je, govori, izašla krajem listopada prošle godine i već u prvih tjedan dana igralo ju je oko 50 tisuća igrača. “ Mi smo imali projekcije da ćemo tek nakon prvog mjeseca imati nešto manju brojku što bi značilo da nam se igra isplatila i da smo pokriveni. No, mjesec dana poslije prodaja se značajno zahuktala. Imali smo rasprodaju na Steamu, napravili smo jedan veliki update, a isti taj dan pohvalio nas je i jedan veliki YouTuber kojeg je gledalo 70 tisuća ljudi”; govori Boris i dodaje da se tada igra počela masovno prodavati i da je zaradila 4 milijuna dolara.

Objašnjava da su imali i sreće da su im se te tri stvari poklopile, te da su do danas prešli 800 tisuća skidanja, a brojka od 4 milijuna dolara popela se na 60 milijuna kuna.” Moram priznati da to nismo očekivali u prva tri mjeseca prodaje, a ta brojka i dalje raste. Još uvijek imamo super ocjene na Steamu, a što se tiče financija sada se možemo potpuno osamostaliti što nam je bio i cilj, pa ćemo iduće tri godine od te zarade nastaviti širiti Escape Simulator svijet i raditi igre koje poželimo”, kaže za kraj Boris.