Cijeli dan svi imaju statuse samo o Pikettyju, a niste čitali knjigu? Nije kasno da pogledate naš brzi vodič
Tema je ekonomska nejednakost, a o njoj sigurno imate puno za reći
Francuski ekonomist Thomas Piketty napisao je, prema mnogima, najvažniju knjigu desteljeća. Knjiga “Kapital u 21. stoljeću” rezultat je desetljetnog Pikettyjeva istraživanja o nejednakosti u raspodjeli bogatstva u Europi i Americi od 18. stoljeća do danas.
Nakon što je knjiga u travnju 2014. objavljena u Americi Piketty je postao globalna senzacija. Prva naklada knjige “Kapital u 21. stoljeću” (Profil, 2014.) u prijevodu Nataše Desnica-Žerjavić u Hrvatskoj je rasprodana u nekoliko tjedana i postala najprodavanija publicistička knjiga. Piketty će je u četvrtak 9. travnja osobno predstaviti u Zagrebu, u Filozofskom teatru HNK. Pripremili smo vam jednostavni vodič za komentiranje Pikettyjeva gostovanja na kavama.
Zašto svi pričaju o Pikettyju?
Zato što se u svom kapitalnom djelu “Kapital u 21. stoljeću” bavi temom nejednakosti u raspodjeli prihoda i bogatstva, a to se izravno tiče 99 posto svjetskog stanovništva zapelog s “ove” strane te jednadžbe. I zato što ju je 8 mjeseci nakon što je objavljena na francuskom, Harvard University Press u prijevodu Arthura Goldhammera objavio na engleskom.
Je li to knjiga za nas koji nismo ekonomisti?
Definitivno, ako nemate baš puno drugog posla. “Kapital u 21. stoljeću”, naime, ima oko 700 stranica ali riječ je o jedinstvenoj knjizi. Piketty je više od 10 godina istraživanja i više od 200 godina ekonomske povijesti ispisao na jasan, razumljiv i izuzetno zanimljiv način a da nije žrtvovao ni znanstvenu preciznost ni složenost koncepata o kojima piše.
Što Piketty piše?
Piketty tvrdi da se više od 100 godina u kapitalizmu više zarađuje od kapitala nego od rasta, dakle od onoga što se ima nego od onoga što se stvori. To znači da će naslijeđeno bogatstvo uvijek rasti brže od zarađenoga i da će oni koji rade imati sve manje a oni koji ne rade sve više. Bogata djeca s lakoćom napreduju do diploma, dobro plaćenih poslova u bankama, ministarstvima i korporacijama svojih roditelja, dok siromašna djeca ne dobivaju ni šansu da sudjeluju u rastu i profitiraju od njega. To što su bogati osuđeni na ekonomski napredak a siromašni na rad za šankovima i blagajnama, tvrdi Piketty, nije prolazna kriza. To je sistem.
Zašto se Piketty bavi baš nejednakošću?
Zato što smatra da pojam “1 posto” nije samo zgodan medijski izraz za malu grupu ljudi koja akumulira sve veći dio svjetskog bogatstva. Najbogatiji sakupljaju toliko veliko bogatstvo da se to više ne može pomiriti s načelima demokracije, a kamoli sa socijalnom pravdom. Kapitalizam tako zatvara krug koji održava nejednakost i povećava je do razine u kojoj cjelokupni sustav postaje neodrživ.
Ili kako je sam rekao u intervjuu Associated Pressu: ” Za mene je glavni problem propisno funkcioniranje naših demokratskih institucija. Ono je jednostavno nesklapno s ekstremnom vrstom oligarhije u kooj 90 posto bogatstva drži sićušna grupa ljudi. Demokratski ideal uvijek je bio vezan za umjerenu razinu nejednakosti. Mislim da je ravnomjernija distribucija bogatstva u Americi jedan od glavnih razloga zašto je tamo demokracija u 19. stoljeću cvjetala jače nego u Europi.”
Zašto toliko stručnjaka kritizira Pikettyja?
Možda je bolje reći da strastveno raspravljaju o njemu. Jednostavno objašnjenje za reakcije ekonomista na Pikettyjevu knjigu u Guardianu je svojedobno dao poznati britanski ekonomski komentator Paul Mason. Da bismo razumjeli zašto Pikettyjeve tvrdnje toliko smetaju mainstream, piše Mason, moramo se podsjetiti da se nejednakost – pristojnije zvana “distribucija” – u ekonomskoj znanosti smatrala riješenim pitanjem.
Veliki američki ekonomist Simon Kuznets 1950ih je na temelju dostupnih podataka postavio teoriju da nejednakost raste u prvim fazama industrijalizacije društava ali da onda, kako se ekonomija razvija, iste tržišne sile koje su je povećavale tu nejednakost u zrelijima fazama smanjuju.
“Kuznetsovu krivulju” desetljećima je prihvaćao velik broj ekonomista a Piketty je izložio dokaze za potpuno oprečnu teoriju, da se nejednakost sazrijevanjem kapitalizma povećava, kako raste jaz između prihoda od kapitala i rasta. Niz ekonomista otada osporava Pikettyjevu teoriju.
Mnogo kritika Piketty je dobio zbog mjera za smanjenje nejednakosti koje predlaže, poput globalnog sustava progresivnog oporezivanja, dekontekstualizirane su i zamišljene više kao ideje za raspravu nego kao prijedlozi konkretnih politika.
Je Piketty marksist?
Piketty je vjerojatno dalje od Marxa nego vi i ja, ta je teza površna reakcija javnosti na naziv knjige i temu kojom se Piketty bavi. On sam odlučno demantira Marxov utjecaj na svoje formiranje. Praktički ga proglašava pseudoznanstvenikom i naglašava razliku njegova i svoga modela akumulacije kapitala. Piketty jako naglašava da je pripadnik generacije koja je iskusila real-socijalizam i gledala pad Berlinskog zida, pa ga nervira današnji opći antikapitalistički stav koji “zaboravlja taj bitni povijesni neuspjeh.”