Novi zakon neće promijeniti ništa. HGK će ostati simbol korupcije, klijentelizma i državnog reketa

Nezadovoljstvo poduzetnika sasvim je opravdano

Na primjeru HGK vidimo i koliki su stvarni reformski kapaciteti Plenkovićeve vlade. Ako nisu u stanju dubinski reformirati jednu takvu relativno bezveznu instituciju poput HGK, s par stotina zaposlenih, kako bi se onda mogli upustiti u reformu javnog sektora s 250 tisuća ljudi, ili velikih državnih poduzeća koje također zapošljavaju desetke tisuća ljudi i gdje su interesi i otpori daleko snažniji?

Vlada je nakon samo pet dana prekinula javno savjetovanje o nacrtu prijedloga Zakona o Hrvatskoj gospodarskoj komori, koji bi se sutra trebao naći na raspravi u Saboru. Petodnevno savjetovanje o ovako važnom zakonu nije ni u skladu sa Zakonom o pravu na pristup informacijama, koji kaže da bi savjetovanje trebalo trajati 30 dana.

Također, poduzetnici su i dalje nezadovoljni izmjenama koje će donijeti novi zakon, jer nije predviđeno potpuno ukidanje obveznog članstva, a ni pošteni izbori budućeg vodstva, odnosno predsjednika, po modelu jedan član jedan glas, već se on i dalje bira posredno, kako bi bio pod kontrolom politike.

Bilo je jasno da Vlada ne planira stvarne promjene

Od samog početka, kada su najavljene izmjene Zakona o Hrvatskoj gospodarskoj komori, bilo je jasno da Vlada nema namjeru ništa bitno primijeniti. Doduše, postoji mogućnost ukidanja članarine za male poduzetnike, no to je u Zakonu definirano na prilično čudan način.

Naime, novim zakonom predviđene su tri skupine članova. U prvu skupinu svrstani su mali poduzetnici koji ne prelaze dva od sljedeća tri kriterija: da imaju aktivu do 7,5 milijuna kuna, prihode do 15 milijuna kuna i do 50 zaposlenih. Kriteriji za drugu skupinu su aktiva do 30 milijuna, prihodi do 60 milijuna i 250 zaposlenih. U trećoj skupini su oni koji prelaze dva od tri kriterija iz druge skupine.

Poduzetnici se moraju izjasniti da ne žele plaćati članarinu

U članku 31. piše da “Visinu članarine za svaku pojedinu skupinu članova Komore… određuje svake godine Skupština Komore odlukom”. U članku 32. pak piše da članovi iz prve skupine nemaju obvezu plaćanja članarine po odluci koju Skupština HGK donosi svake godina. A u članku 38. da su se članovi iz prve skupine, koji koriste mogućnost članstva bez plaćanja članarine, dužni o tome izjasniti u roku od trideset dana od dana stupanja Zakona na snagu.

To bi značilo da, ako se poduzetnici ne izjasne o plaćanju članarine, neće biti oslobođeni njezinog plaćanja. Treba reći da se (prisilni) članovi HGK nikada nigdje nisu mogli izjasniti žele li ili ne žele biti članovi, pa je nejasno zašto ih se sada automatski ne oslobodi plaćanja članarine, već se o tome moraju posebno izjašnjavati. Stječe se dojam da je to namjerno tako napravljeno, da bi što više poduzetnika – koji propuste rok za izjašnjavanje – i dalje bilo prisiljeno plaćati članarinu.

HGK će i dalje funkcionirati na isti način

Ovim izmjenama Zakona o HGK zapravo se neće dogoditi ništa značajno. Komora, koja je već dugo vremena simbol korupcije, klijentelizma i državnog reketarenja i dalje će raditi na isti način kao i do sada. Financirat će se prisilnim članarinama, jedino će iz tog državnog reketa biti izostavljen dio manjih firmi koje će zatražiti oslobađanje članarine.

Svakoj Vladi, pa tako i Plenkovićevoj, HGK je korisna institucija, jer osim za uhljebljivanje propalih političara i njihovih prijatelja, treba im i kako bi glumili predstavnike privatnog sektora u komunikaciji oko donošenja novih zakona, mjera i sličnog.

Na primjeru HGK vidimo i koliki su stvarni reformski kapaciteti Plenkovićeve vlade. Ako nisu u stanju dubinski reformirati jednu takvu relativno bezveznu instituciju poput HGK, s par stotina zaposlenih, kako bi se onda mogli upustiti u reformu javnog sektora s 250 tisuća ljudi, ili velikih državnih poduzeća koje također zapošljavaju desetke tisuća ljudi i gdje su interesi i otpori daleko snažniji?