Ni uvođenje eura, koje je Vlada RH godinama isticala kao jedan od glavnih ciljeva nije moglo proći bez ispada ludila birokracije, pa su tako sve tvrtke dužne u Sudski registar upisati novu valutu. Kao da se ne zna da od 1. siječnja 2023. godine ulazimo u eurozonu i euro postaje službena valuta. I kao da se ne zna po kojem tečaju će se vršiti konverzija.
Ovakva odluka za sobom povlači dodatne troškove, ali i kazne za eventualne prekršitelje – sve one koji na vrijeme ne upišu da su prešli na euro. Kao da je to njihova osobna odluka.
Preko 130 tisuća tvrtki mora upisati euro
U Hrvatskoj posluje oko 130 tisuća tvrtki i sve će one morati proći proceduru upisa nove valute u Sudski registar, što znači novu papirologiju, angažman javnih bilježnika i više tisuća kuna troškova.
Prema procjenama udruge Glas poduzetnika, taj trošak će za društvo s ograničenom odgovornošću iznositi oko 2500 kuna. Ako se radi o većim kompanijama, u priču će biti uključeni i odvjetnici, solemnizacija se plaća prema visini kapitala, pa će taj trošak biti i veći.
Jasno je da se to sve moglo odraditi automatizmom, da su trgovački sudovi pretvaranje u euro mogli odraditi po službenoj dužnosti, no tada se ne bi stvorila gomila bespotrebnog posla za administraciju, ali i bespotrebni troškovi za tvrtke, a izgleda da je to cilj zakonodavca.
Pa svi znamo da mijenjamo valutu
Problematične su i vrlo visoke kazne za “neprijavljivanje” uvođenja eura. Za društvo s ograničenom odgovornošću predviđen je rok prijave od tri godine, a u slučaju neprijavljivanja kazna za pravnu osobu iznosi 6630 eura, a za direktora firme 920 eura.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Upitno je i koliko su ove odredbe u duhu Zakona o uvođenju eura. Naime, ideja je bila da uvođenje zajedničke europske valute prođe što bezbolnije, pa su predviđeni prilično dugački rokovi prije i nakon samog uvođenja, tijekom kojih će se potrošači, ali i trgovci, privikavati na novu valutu.
Osim toga, svi ugovori koji imaju pravne učinke, kako je predviđeno Zakonom o uvođenju eura, nastavljaju važiti i nakon 1. siječnja 2023. kada i službeno preuzimamo zajedničku europsku valutu. Svi iznosi koji se navode u ugovorima, koji su izraženi u kunama, smatraju se iznosima u eurima, po fiksnom tečaju konverzije za koji se zna koji je – 7,53450 kuna za 1 euro. Upravo zato da se ne bi morao mijenjati cijeli niz ugovora i dokumenata.
Zašto se sve ne bi odradilo automatizmom?
U tom kontekstu, nejasno je zašto bi sada tvrtke, njih više 130 tisuća, trebale mijenjati svoju dokumentaciju i upisivati u Sudski registar promjene, odnosno činjenicu da su prešli na euro kao službenu valutu. Ne bi li bilo logično da se to pitanje riješi automatizmom?
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, kada je u pitanju hrvatska administracija, ovakve stvari, zapravo, ne trebaju čuditi. Treba napraviti posla službenicima na sudu, ali i javnim bilježnicima i ostalima, koji će sudjelovati u ovom besmislenom procesu upisa eura u sudski registar.
Imamo bezbroj primjera u kojima hrvatska administracija svoj posao prebacuje na građane ili, u ovom slučaju tvrtke, pa tako ni uvođenje eura nije prošlo bez te prakse. Iako su se poduzetničke udruge pobunile protiv toga da se njih više od 100 tisuća optereti novi troškovima, te im se još i oduzima vrijeme, mala je vjerojatnost da će ih netko iz državne administracije zaista poslušati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Novo birokratsko ludilo: tvrtke koje u registar ne upišu da prelaze na euro čekaju brutalne kazne
Hrvatska administracija svoj posao prebacuje na tvrtke
Nejasno je zašto bi sada tvrtke, njih više 130 tisuća, trebale mijenjati svoju dokumentaciju i u Sudski registar upisivati promjene, odnosno činjenicu da su prešli na euro kao službenu valutu. Ne bi li bilo logično da se to pitanje riješi automatizmom?
Ni uvođenje eura, koje je Vlada RH godinama isticala kao jedan od glavnih ciljeva nije moglo proći bez ispada ludila birokracije, pa su tako sve tvrtke dužne u Sudski registar upisati novu valutu. Kao da se ne zna da od 1. siječnja 2023. godine ulazimo u eurozonu i euro postaje službena valuta. I kao da se ne zna po kojem tečaju će se vršiti konverzija.
Ovakva odluka za sobom povlači dodatne troškove, ali i kazne za eventualne prekršitelje – sve one koji na vrijeme ne upišu da su prešli na euro. Kao da je to njihova osobna odluka.
Preko 130 tisuća tvrtki mora upisati euro
U Hrvatskoj posluje oko 130 tisuća tvrtki i sve će one morati proći proceduru upisa nove valute u Sudski registar, što znači novu papirologiju, angažman javnih bilježnika i više tisuća kuna troškova.
Prema procjenama udruge Glas poduzetnika, taj trošak će za društvo s ograničenom odgovornošću iznositi oko 2500 kuna. Ako se radi o većim kompanijama, u priču će biti uključeni i odvjetnici, solemnizacija se plaća prema visini kapitala, pa će taj trošak biti i veći.
Jasno je da se to sve moglo odraditi automatizmom, da su trgovački sudovi pretvaranje u euro mogli odraditi po službenoj dužnosti, no tada se ne bi stvorila gomila bespotrebnog posla za administraciju, ali i bespotrebni troškovi za tvrtke, a izgleda da je to cilj zakonodavca.
Pa svi znamo da mijenjamo valutu
Problematične su i vrlo visoke kazne za “neprijavljivanje” uvođenja eura. Za društvo s ograničenom odgovornošću predviđen je rok prijave od tri godine, a u slučaju neprijavljivanja kazna za pravnu osobu iznosi 6630 eura, a za direktora firme 920 eura.
Upitno je i koliko su ove odredbe u duhu Zakona o uvođenju eura. Naime, ideja je bila da uvođenje zajedničke europske valute prođe što bezbolnije, pa su predviđeni prilično dugački rokovi prije i nakon samog uvođenja, tijekom kojih će se potrošači, ali i trgovci, privikavati na novu valutu.
Osim toga, svi ugovori koji imaju pravne učinke, kako je predviđeno Zakonom o uvođenju eura, nastavljaju važiti i nakon 1. siječnja 2023. kada i službeno preuzimamo zajedničku europsku valutu. Svi iznosi koji se navode u ugovorima, koji su izraženi u kunama, smatraju se iznosima u eurima, po fiksnom tečaju konverzije za koji se zna koji je – 7,53450 kuna za 1 euro. Upravo zato da se ne bi morao mijenjati cijeli niz ugovora i dokumenata.
Zašto se sve ne bi odradilo automatizmom?
U tom kontekstu, nejasno je zašto bi sada tvrtke, njih više 130 tisuća, trebale mijenjati svoju dokumentaciju i upisivati u Sudski registar promjene, odnosno činjenicu da su prešli na euro kao službenu valutu. Ne bi li bilo logično da se to pitanje riješi automatizmom?
No, kada je u pitanju hrvatska administracija, ovakve stvari, zapravo, ne trebaju čuditi. Treba napraviti posla službenicima na sudu, ali i javnim bilježnicima i ostalima, koji će sudjelovati u ovom besmislenom procesu upisa eura u sudski registar.
Imamo bezbroj primjera u kojima hrvatska administracija svoj posao prebacuje na građane ili, u ovom slučaju tvrtke, pa tako ni uvođenje eura nije prošlo bez te prakse. Iako su se poduzetničke udruge pobunile protiv toga da se njih više od 100 tisuća optereti novi troškovima, te im se još i oduzima vrijeme, mala je vjerojatnost da će ih netko iz državne administracije zaista poslušati.