Nekad je nužno odabrati stranu

Od 2023. stranci će moći kupovati poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj. To je nešto najbolje što nam se može dogoditi

Jedina opasnost, nakon isteka moratorija, jest da nitko u EU ne bude zainteresiran za hrvatsko poljoprivredno zemljište

FOTO: TOMISLAV METELKO/PIXSELL

“Ode nam djedovina”, “počinje rasprodaja naše jeftine zemlje”, neki su od problema koji muče dio građana, a za koje postoji prilično jednostavno rješenje: Ako ne želite da stranci kupuju poljoprivredno zemljište, nemojte im ga prodati.

S početkom sljedeće godine istječe moratorij na prodaju poljoprivrednog zemljišta strancima, odnosno građanima drugih članica Europske unije, što je izazvalo priličnu paniku kod mnogog običnog malog hrvatskog čovjeka.

“Ode nam djedovina”, “počinje rasprodaja naše jeftine zemlje”, neki su od problema koji muče dio građana, a za koje postoji prilično jednostavno rješenje: Ako ne želite da stranci kupuju poljoprivredno zemljište, onda im ga nemojte prodati.

Zašto stranci ne bi kupovali poljoprivredno zemljište?

Neshvatljivo je da ljudi vide problem u tome što bi netko iz inozemstva mogao biti zainteresiran za kupnju poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj. Kao prvo, vlasnici zemljišta, koji ne znaju što će s njim, mogli bi dobiti novac. S druge strane, kupac, ako je spreman uložiti novac u poljoprivredno zemljište, očito želi pokrenuti poljoprivrednu proizvodnju. I, u čemu je onda problem?

Ulazak stranaca, pogotovo Nizozemaca, koji su jedni od najuspješnijih poljoprivrednih proizvođača na svijetu, a koji se spominju kao potencijalni kupci, bio bi zapravo spas za hrvatsku poljoprivredu koja već godinama, uz obilne poticaje, propada. Što su poticaji veći, to je poljoprivredna proizvodnja manja, tako da nema drugog izlaza nego da se poljoprivredom napokon počnu baviti oni koji žele i znaju kako se to radi.

Poljoprivreda uz sve veće poticaje stoji na mjestu

Hrvatska je, u prvih osam godina od ulaska u Europsku uniju isplatila ukupno oko 33 milijarde kuna potpora, a vrijednost poljoprivredne proizvodnje je otprilike na razini na kojoj je bila 2012. godine – oko 20 milijardi kuna.

Jasno je da s hrvatskom poljoprivredom nešto ne štima – a jasno je i što. Poljoprivrednici koriste zastarjelu tehnologiju. Također, postoje problemi s infrastrukturom, poput navodnjavanja i skladišta.

Prilično je velik otpor i prema udruživanju, a svaki za sebe premali su za ozbiljan nastup na tržištu. Parcele su premale i rascjepkane pa se stvaraju gubici obradom zemlje na više lokacija. Osim toga, ni sustav poticaja nije baš poticajan za rast poljoprivredne proizvodnje, jer se novac dobiva i za pašnjake bez stoke ili zemlju koja se ne obrađuje.

Jedina opasnost jest da nitko ne bude zainteresiran za kupnju zemlje u Hrvatskoj

Jedina stvarna opasnost koja prijeti poljoprivredi, nakon isteka moratorija, jest da nitko ne bude zainteresiran za hrvatsko poljoprivredno zemljište. Naime, ozbiljne poljoprivrednike zanimaju veće površine, a kao što smo već spomenuli, u Hrvatskoj su parcele vrlo usitnjene – nikoga ne zanima kupnja nekoliko hektara.

Osim toga, ozbiljni kupci žele da zemljište ima “čiste papire”, a znamo kakvo je stanje u zemljišnim knjigama, gdje se nerijetko nekretnine vode na nekoliko desetaka vlasnika, od kojih mnogi možda nisu ni živi, ili žive u inozemstvu. Nitko ozbiljan se ne želi izlagati riziku da plati zemljište, pa nakon toga potroši godine da se upiše kao vlasnik.

Uglavnom, ulazak stranaca u hrvatsku poljoprivredu bilo bi nešto najbolje što nam se može dogoditi, ali to se najvjerojatnije neće dogoditi, iz ranije navedenih razloga, pa ćemo u miru i dalje moći kukati kako nam poljoprivreda propada, a zemljište ništa ne vrijedi.