Hunter S. Thompson napisao je 1958. najgenijalniju molbu za posao. Nije nam jasno zašto ga nije dobio

U listopadu 1958. nakon izlaska iz američkih zračnih snaga, poznati pisac i novinar Hunter S. Thompson, (Strah i prijezir u las Vegasu, Hell’s Angles), napisao je molbu za posao u novinama Vancouver Sun. Molba, kako danas stručnjaci tvrde, trebala bi, osim općih informacija, pokazati i nešto čovjekove osobnosti. Ova, koja je upravo iskopana iz nekog zaboravljenog arhiva, pokazala je tonu Thompsonove osobnosti.

Urnebesno iskren

U molbi Hunter gorljivo traži poslovnu priliku pišući kako može, ako treba, raditi 25 sati. Objašnjava da je pisao o sportu, ali bez problema može pisati o bilo čemu, od propagandnih članaka koji huškaju na rat pa do recenzija knjiga.

Ipak, najbolji je dio u kojem Hunter, odmah u startu, daje potencijalnom poslodavcu do znanja da je spreman izvrijeđati ga, odmah sada ako treba, kako ne bi morao kasnije – kao s prijašnjim poslodavcem: “Bilo je kao da je Marquise De Sade odjednom shvatio da radi za Billya Grahama. Sramotno je što potencijalno i dinamično zanimanje poput novinarstva postaje pretrpano bedacima i propalicama koji se vode apatijom i ugodom, a generalno su zapeli u kaljuži stagnirajućeg prosjeka”, napisao je mrtvo ozbiljno.

Humor i šarm nisu upalili

Molba je puna humora, šarma i iskrenosti koja peče. Očito se nije dojmila urednika u Vancouver Sunu, jer Thompson nikada nije preselio u Vancouver niti tamo počeo raditi, no nama se čini prilično genijalna.

Thompsonova molba u cijelosti:

Vancouver Sun

Za Jacka Scotta, Vancouver Sunday

1. listopada, 1958.

Perryeva ulica 57, New York

Gospodine,

dobro sam se zabavio čitajući dio o tome što su novine Time napravile The Sunu. Uz to što vam želim zaželjeti svu sreću, htio bih vam ponuditi svoje usluge.

Kako nisam vidio primjerak novog izdanja novina Sun, moram napraviti ovu probnu ponudu. Zapeo sam u rupi izmeta zadnji puta kada sam uzeo posao u novinama o kojima nisam znao ništa (pogledajte pobliže isječke iz novina) i nisam siguran da želim jurcati u još jednu slijepu ulicu.

Dok do vas stigne ovo pismo, ja ću već u rukama držati neka recentna izdanja novina Sun. Osim ako se ne pokažu potpuno bezvrjednima, pustit ću svoju ponudu da vam stoji na raspolaganju. Nemojte misliti da je moja arogancija nenamjerna: radije bih vas uvrijedio sada nego nakon što počnem raditi.

Nisam se izjasnio zadnjem čovjeku za kojega sam radio sve dok nisam prihvatio posao. Bilo je kao da Marquise De Sade odjednom shvati da radi za Billya Grahama. Čovjek me je naravno prezirao, i nisam imao ništa osim prezira prema njemu i prema svemu za što se zalagao. Ako pitate njega, on će vam reći kako ja nisam “najsimpatičnija osoba”, kako “mrzim ljude”, kako “samo hoću da me se pusti na miru”, i kako se “osjećam superiornim za druženje s običnom osobom”. (Ovo su precizni citati dopisa koji je moj urednik poslao izdavaču.)

Ništa ne vrijedi kao dobre reference.

Ali, naravno, ako pitate nekoga od drugih kolega s kojima sam radio, dobit ćete drugačije odgovore. Ako ste dovoljno zainteresirani da mi odgovorite na ovo pismo, bit će mi zadovoljstvo dobaviti vam listu referenci – ulkjučujući onu čovjeka za kojega sad radim.

Isječci iz novina bi vam trebali dati okvirnu ideju tko sam. Stari su godinu dana doduše, a i ja sam se malo promijenio otkako su oni pisani. U slobodno vrijeme sam pohađao smjer pisanja u Kolumbiji, naučio sam vraški puno o novinskom poslu, i razvio zdrav prezir prema novinarstvu kao profesiji.

Što se mene tiče, sramotno je što potencijalno i dinamično zanimanje poput novinarstva postaje pretrpano bedacima i propalicama koji se vode apatijom i ugodom, a generalno su zapeli u kaljuži stagnirajućeg prosjeka. Ako je ovo navedeno nešto što pokušavate nepoistovjećivati sa Sunom, onda mislim da bih volio raditi za vas.

Svoje iskustvo sam stjecao pisanjem o sportu, no mogu pisati o bilo čemu, od propagandnih članka koji huškaju na rat, pa do recenzije knjiga. Mogu raditi 25 sati dnevno ako je potrebno, živjeti na razumnoj plaći, i ne obazirati se na poslovnu sigurnost, politiku ureda ili nepovoljne javne odnose. Rađe bih bio na milostinji nego radio za novine kojih se sramim. Dalek je put odavde do britanske Kolumbije, no mislim da bih uživao u putovanju.

Ako mislite da bih vam koristio, kontaktirajte me. Ako ne, svejedno nek vam je sa srećom.

S poštovanjem,

Hunter S. Thompson