Ovaj ingeniozni nastavnik iz Samobora bio je prvi mentor Mate Rimca. I priprema novi val inovatora
Nastavnik Ivan Vlainić jedan je od zanimljivih ljudi u Hrvatskoj
Ivan Vlainić nastavnik je elektrotehničke grupe predmeta u Srednjoj strukovnoj školi Samobor, a od 2000. godine, kada je pokrenuo Udrugu inovatora Samobor, radi s učenicima koje u redovnoj nastavi prepozna kao nadarene. Od 2004. godine sa svojim učenicima odlazi na državna i međunarodna natjecanja.
Vlainić je, najznačajnije, bio prvi mentor inovatora i poduzetnika Mate Rimca, ali i mnogih drugih hrvatskih inovatora o kojima je Telegram pisao čije vrijeme tek dolazi. Iskazao se i u realizaciji brojnih EU projekata te izradi kurikuluma za novi nastavni predmet Pametne kuće. Od ove jeseni počeo se u samoborskoj školi predavati predmet Pametne kuće u novim prostorima. Prošle godine izabran je za predsjednika Hrvatske zajednice tehničke kulture.
Telegram: Kako su izgledali počeci Mate Rimca, kod vas, na nastavi?
Pokazivao je vrlo originalne ideje i rješenja za neke probleme, od svakodnevnih rutina do kompleksnih problema. Uvriježena je fama da inovatori moraju biti geekovi koji se zaključavaju u sobu, ne komuniciraju i imaju petice iz svih predmeta. Mate je upravo najsvjetliji primjer koji razbija takve stereotipe. Zgodan dečko, pomalo fakin, nije se htio uklopiti u standardne stereotipe.
Nisam bio jedan od onih koji gledaju lijevu stranu imenika, jer i sam Mate kaže da je bio prosječan učenik. Zanimalo me njegovo napredovanje u mom predmetu. Imali smo 80 posto prakse i 20 posto teoretskih sadržaja. Neki su moji kolege komentirali da gubim vrijeme s njim jer je bio skroz prosječan iz predmeta koje su mu predavali. Upravo suprotno, Matino napredovanje je bilo briljantno iz dana u dan. U razvoju njegove prve inovacije, pokazao je takav inventivni duh i originalnost, kakav se rijetko viđa.
Telegram: Kakvim vam se danas čini njegov rad? Jeste li ostali u kontaktu?
Pogled cijele Hrvatske, ali i svijeta uprt je u Matine uspjehe tu ubrajam i samu realizaciju njegovih izuma, ali i komercijalizaciju. Ne smijemo zaboraviti da zapošljava oko 150 radnika, s intencijom da se u kratkom roku taj broj udvostruči. Slobodno mogu reći da je najpoželjniji poslodavac i jedan od 10 najutjecajnijih ljudi u Hrvatskoj. Mate i ja smo povremeno u kontaktu, koliko nam dopuštaju obaveze. Dogovoren je posjet njegovoj tvrtci koju ću obići sa pedesetak učenika – maturanata. Kada smo prije godinu dana posjetili Rimac automobile učenici su doživljaje prepričavali mjesecima.
Telegram: Kako to da ste uopće počeli raditi s nadarenim učenicima?
Isprva sam radio na povremenim zamjenama kolega, a kako sam se 1996. dosta bavio istraživačkim radom, primijetio sam da moje priče o tome jako interesiraju učenike. Započeli smo s raznim eksperimentima u moje slobodno vrijeme i na taj način stvorili zametak rada sa nadarenim učenicima. Od 2000. sam stalno zaposlen u Srednjoj školi Samobor.
Telegram: OK, a kako je to izgledalo na početku?
Krenuli smo u vrlo skromnim uvjetima, ali sam preko poznanstava s mnogim samoborskim obrtnicima prikupio dosta opreme i materijala. Tako smo 2002. sklepali prvi novi praktikum, koji je služio za redovnu nastavu i za rad sa nadarenim učenicima. Vjerojatno su nas skromni uvjeti koje smo imali u odnosu na većinu drugih škola dodatno motivirali.
Telegram: Koje ste projekte uveli u školu i izvan škole?
Postoji više od 40 projekata pa bih izdvojio samo prvi. Bio je to projekt SMS control, odnosno upravljanje centralnim grijanjem putem SMS poruke. Sada to već nude sve ozbiljnije tvrtke, ali prije dvadesetak godina mi smo bili prvi. Nismo zaštitili inovaciju i svi su je počeli proizvoditi. To nam je bila pouka za daljnje inovacije i zaštitu intelektualnog vlasništva.
Telegram: Glupo pitanje. Kako prepoznajete nadarenog učenika?
Školska natjecanja “Mladi tehničar” jedan su od načina na koji prepoznajemo talentiranu djecu. Uz to nastavnici entuzijasti u osnovnim školama, koji također rano prepoznaju darovitu djecu. I ta djeca već kao osnovnoškolci posjećuju moj laboratorij tu usavršavaju znanje sa starijim kolegama. Šaljemo ih u i Ljetnu školu tehničkih aktivnosti u Kraljevici. Oni koji upišu moju strukovnu školu tek u trećem razredu dolaze na predmet koji ja predajem. No većina tijekom prve dvije godine, konstantno dolaze poslije nastave na aktivnosti koje organiziram. Tu spada i izrada prvih inovacija za koje učenici redovito dobivaju i međunarodne nagrade.
Uspjeli ste uvesti novi predmet u kurikulum – Pametna kuća. Možete li reći nešto o njemu?
Na moju inicijativu, zbog modernizacije školskog kurikuluma, škola je aplicirala za sredstva EU, te smo nakon uspješno odrađenog projekta napisali kurikulum za predmet Pametne kuće i opremili najmoderniji laboratorij za izvođenje nastave u koji je ugrađena oprema u vrijednosti oko pola milijuna kuna. Trenutno je naša škola jedina u Hrvatskoj gdje učenici uče taj predmet.
No, nismo mirovali nakon uspješnog projekta nego smo zajedno sa Srednjom strukovnom školom Velika Gorica, Tehničkom školom Ruđer Bošković, Tehničkom školom Faust Vrančić i Fakultetom strojarstva i brodogradnje pri kraju izrade još jednog novog kurikuluma. Riječ je o Aditivnim tehnologijama – poznatiji kao 3D printeri. S predavanjem i primjenom u školama krećemo u rujnu ove godine.
Telegram: Što vam je najveća nagrada u vašem radu, zašto to radite?
Nema veće nagrade od toga kad sretnem bivše učenike s osmjehom na licu, sada uspješne inženjere ili tehničare, koji samostalno rade. Isto tako kada sretnem neke poslodavce, koji me pohvale kako smo im odškolovali kvalitetne radnike. Možda sam ipak najsretniji kada vidim da se jedan dio tih učenika vratio u školu nakon završenog fakulteta i sada rade kao moji kolege. Uz to najponosniji sam na konstantno ostvarenje svih mojih vizija. Najveća je bila dogradnja škole, za koju je projekt Pametne kuće bio platforma. To je rezultiralo najmodernijim i najopremljenijim laboratorijem u regiji.