Ovako se bori protiv HGK. Vlasnik tvrtke iz Zagreba priča zašto je odbio Zlatnu kunu
Lucijan Carić, suvlasnik IT kompanije DefenseCode, na Telegramu komentira rad Hrvatske gospodarske komore
Lucijan Carić je stručnjak za informatičku sigurnost i uz Leona Juranića, vodećeg “bijelog hakera”, suvlasnik DefenseCodea kompanije za izradu softvera koji se najjednostavnije može opisati kao cyber oružje za borbu protiv hakera. U 2019. godini bili su nominirani za nagradu Hrvatske gospodarske komore ‘Zlatna kuna”’ Nominaciju su odbili, a Carić u tekstu za Telegram objašnjava taj njihov potez.
Odbijanje nominacije za Zlatnu kunu u kategoriji najboljeg post startupa prvenstveno je moralan čin, jer ni na koji način ne želimo davati legitimitet prisilno financiranoj parazitskoj instituciji kojoj je briga za interese poduzetništva zadnja rupa na svirali. Da, odbili smo nominaciju za Zlatnu kunu i nismo to smatrali ničim posebnim, već samo još jednim iskazivanjem našeg poznatog vrijednosnog suda o društvu u kojem živimo i njegovim institucijama.
Hrvatska gospodarska komora je prisilno financirana institucija koja postoji samo milošću vlasti i posebnog zakonskog propisa. Njeno postojanje nema baš nikakvo uporište u rezultatima rada, te volji ili zadovoljstvu njenih „članova“. Pored toga Komoru smatramo netransparentnom i nedemokratskom institucijom koja je prvenstveno namijenjena uhljebljivanju političkih podobnika i poslušnika.
Malo tko zapravo zna što Komora radi
Malo tko zapravo stvarno zna što Komora radi (ili ne radi), tako se nedavno i sama Vlada u obrani prisilnog financiranja pomalo izblamirala navodeći funkcije Komore koje je ista u međuvremenu ukinula. U tom smislu odbijanje nominacije za Zlatnu kunu u kategoriji najboljeg post startupa prvenstveno je moralan čin.
Nismo od onih poduzetnika koji će ujutro kritizirati državu, njene institucije i parainstitucije poput Komore, a popodne ili navečer se uz kanapeiće i Freixenet slikati s političarima, „managerima“ iz javnog sektora ili predsjednikom HGK Lukom Burilovićem.
Nas se ne može kupiti nagradama
Jednostavno, nas se ne može kupiti nagradama i domjencima kojima je prvenstvena svrha služiti za promociju i pokriće „djelovanja“ raznih parazitskih, politički upravljanih institucija ili političara. Iskreno, zbog našeg jasnog kritičnog stava o društvu u kojem živimo i njegovim institucijama nikakve nominacije, nagrade ili odlikovanja nismo ni očekivali.
U široj slici Komora je samo jedna u moru prisilno financiranih komorskih institucija koje redom posluju na granici transparentnosti, upitne su demokracije jer članstvo često ni o čemu ne odlučuje, a njihova vodstva de facto nikom ne odgovaraju. Djelovanje mnogih je na samoj granici zakonitosti, ako ne i preko te granice, treba se samo sjetiti peripetija sa zakonom bivšeg velebnog šefa HGK Nadana Vidoševića, za koje je sve izvjesnije da će gluho proći. Indikativno je da njegovi problemi koincidiraju s predsjedničkom kandidaturom kojom je razbio biračko tijelo HDZ-a.
Tu su još i bezbrojne druge institucije koje postoje milošću politike, Turističke zajednice kojima smo i mi iz IT sektora donedavno plaćali „članarinu“, Hrvatske šume čijem neradu, netransparentnosti i neefikasnosti uredno „doprinosimo“, te čuvena FINA, neokrunjena kraljica svih prisilnih bahatih sisača javnog i privatnog novca.
Prisilno financiranje komorskog parasustava treba ukinuti
Prisilno financiranje komorskog parasustava treba hitno ukinuti, kao i prisilno financiranje institucija koje bi u stvarnosti trebali financirati oni koji od njih imaju korist, ili bi se same trebale financirati djelatnošću kojom se nazivno bave. Ovako, jedini smisao njihovog postojanja je stvaranje široke mreže privilegiranih institucija i pojedinaca koji svoje postojanje zasnivaju isključivo na novcu otetom poduzetništvu i građanima.
U tom kontekstu jasno je zašto se predsjednik HGK Luka Burilović, poput mnogih drugih sličnih šefova, pred novinarima sakrio u mišju rupu. Oni u svoju obranu i obranu svojih institucija nemaju što reći – i toga su vjerojatno i sami bolno svjesni.