Nekad je nužno odabrati stranu

Ovo je Hrvatska danas: Zagreb je tri i pol puta bogatiji od najsiromašnije županije, a bit će još i gore

Zašto Hrvatska ima toliko ogromne razlike u razvijenosti? Pričali smo s profesorom Nebojšom Stojčićem

Hrvatska nije velika zemlja, ali su velike razlike u razvijenosti pojedinih njenih krajeva. Grad Zagreb tako je gotovo tri i pol puta bogatiji od najsiromašnije, Virovitičko-podravske županije.

Državni zavod za statistiku nedavno je objavio podatke o kretanju BDP-a na razini županija u razdoblju od 2013. do 2018. godine iz kojih je vidljivo da neke od inače najbogatijih županija ostvaruju i najveće stope rasta, čime se povećava jaz između siromašnijih i bogatijih dijelova zemlje.

Najrazvijeniji Grad Zagreb, Istra, Primorje i Dubrovnik

BDP po stanovniku uvjerljivo je najviši u Gradu Zagrebu, te je 2018. godine iznosio 22.695 eura, dok je s druge strane najsiromašnija Virovitičko podravska županija s BDP-om po glavi stanovnika od svega 6.525 eura. Kada se pogleda rast BDP-a po stanovniku u promatranom razdoblju, od 2013. do 2018. godine, u Gradu Zagrebu on je imao povećanje od 21,17 posto, dok je Virovitičko-podravska županija imala porast od 9,14 posto, što znači da se razlike povećavaju.

Osim Grada Zagreba, na vrhu ljestvice nalaze se Istarska i Primorsko-goranska županija s BDP-om po stanovniku od oko 15 tisuća eura, a slijedi Dubrovačko-neretvanska s nešto više od 13 tisuća eura. S druge strane, čak tri slavonske županije, kako je vidljivo iz tablice, imaju BDP niži od 7 tisuća eura.

Središnji i istočni dio zemlje ostao je na periferiji ekonomskih tokova

Dr.sc. Nebojša Stojčić sa Sveučilišta u Dubrovniku kaže da se većina srednjoeuropskih zemalja u prvim godinama tranzicije suočila s propašću dotadašnje ekonomske strukture, ali da je Hrvatska, iz više razloga u tome lošije prošla, što je dovelo do nazadovanja.

“U pojedinim područjima priljev inozemnih investicija je otvorio put restrukturiranju i nastanku nove zdravije strukture temeljene prvenstveno na proizvodnim djelatnostima dok je u drugim propast dotadašnje strukture značio i početak nazadovanja. Kad je Hrvatska u pitanju, cijeli proces je bio dodatno pojačan i ratnim događanjima, kasnom integracijom u regionalne i europske ekonomske tijekove, nedostatkom strateškog pristupa ekonomskoj politici i praktično odsustvom sektorske politike. U uvjetima otežanog ili onemogućenog pristupa tradicionalnim tržištima, izostanku investitora koji bi donijeli novu tehnologiju, znanje i kontakte niz je područja, uglavnom u središnjem i istočnom dijelu zemlje koja su ostala na periferiji ekonomskih tijekova i praktično bez nekadašnjih lokomotiva lokalnog gospodarstva”, kaže Stojčić.

Neke od najrazvijenijih regija su ekonomski monokulturne

Što se tiče razvijenijih dijelova zemlja, kaže da su negativni trendovi zaustavljeni uglavnom zahvaljujući rastu turizma i uslužnog sektora.

“Ako pogledamo koje su to najrazvijenije regije danas radi se o Zagrebu i obalnim županijama. U prvom slučaju radi se o klasičnom primjeru aglomeracije i s njom povezanog razvoja dok se u ovom drugom slučaju neke od naših najrazvijenijih regija slobodno mogu nazvati ekonomski monokulturnim jer u njihovoj strukturi prevladava turizam i na njega naslonjene aktivnosti. Izuzetak od toga je donekle Istra i sjever zemlje koji svoju razinu razvijenosti može zahvaliti prvenstveno industrijskoj bazi koja je integrirana u proizvodne mreže. Pitanje je, međutim, koliko su prisutne razvojne razlike i unutar nekih od najrazvijenijih regija odnosno produbljuje li turizam ili smanjuje razvojne razlike unutar pojedinih županija”, kaže Stojčić.

Političari često kao jedno od važnih pitanja već godinama ističu ravnomjeran razvoj zemlje, ali podaci pokazuju da nerazvijeni dijelovi uglavnom sve više zaostaju. No, stanje u koje smo se doveli, kaže Stojčić, nije došlo preko noći pa nema ni brzih rješenja za njega.

Odgovornost za razvoj je i na lokalnoj razini

“Kratkoročno, Hrvatskoj trebaju proizvodne investicije koje će naše gospodarstvo uvezati u regionalne i europske proizvodne mreže, smanjiti ovisnost o turizmu i omogućiti da barem zadržimo postojeće odstojanje od ostatka središnje Europe. Takve investicije bi osobito bile pogodne područjima koja danas zaostaju u središnjem dijelu i na istoku zemlje gdje još uvijek možemo biti troškovno konkurentni”, smatra.

Upozorava da odgovornost nije samo na središnjoj razini vlasti, nego i na lokalnoj.

“Ne smije se događati da nekom investitoru po nekoliko mjeseci nitko ni ne odgovori na dopis što u nas nije rijetkost. Eventualno skraćivanje proizvodnih lanaca iz Azije prema Europi u post-Covid razdoblju tu može biti prilika, ako je budemo znali iskoristiti. Srednjoročno, naš uspjeh u ublažavanju nejednakosti odredit će i pitanja demografske, obrazovne i imigracijske politike, jer netko u svim tim pogonima treba i raditi, ali i uspjeh u traženju prozora tehnoloških prilika. Nama treba više priča poput one gaming inkubatora u Novskoj, Infobipa i sl. koji će iz malih sredina razvijati svoje poslovanje u nastajućim sektorima, privlačiti domaće i inozemne poduzetnike i radnu snagu i mijenjati lokalni ekonomski krajobraz”, zaključuje Stojčić.