Kuharu dvije tisuće eura, a konobaru tisuću i nitko ne želi raditi, naslov je koji se ovih dana pojavio u skoro svim medijima. Kao i svake godine u ovo doba, kako se približava turistička sezona, kreće kuknjava zbog manjka radnika
No, prvo pitanje koje bi svakome tko ne može pronaći (sezonske) radnike, trebalo bi biti: A gdje su oni koji su radili prošle sezone?
Promijenila se situacija na tržištu rada
Situacija na tržištu rada proteklih se nekoliko godina drastično izmijenila. Dok je ranije bila vrlo velika ponuda radne snage, a poslova malo, sada je obrnuto. Sve je teže popuniti radna mjesta. Taj problem osobito je izražen u građevini i turizmu.
Nova je to okolnost na koju se hrvatski poslodavci trebaju naviknuti, nakon dugog niza godina u kojima je vladala visoka nezaposlenost. To im je davalo vrlo veliku pregovaračku moć koja se koncentrirala u rečenici “Ako nećeš ti, ima tko hoće”.
Sve veći nedostatak radne snage
Kao što znamo, u posljednjih desetak godina veliki broj ljudi iselio je iz zemlje, većinom prema Zapadu, Njemačkoj, Austriji, Irskoj i drugim zemljama. Uglavnom se radi o ljudima u najboljim godinama koji su nakon šestogodišnje recesije odlučili spakirati kofere i organizirati si život u nekom povoljnijem okruženju, s većim plaćama i općenito boljim uvjetima za život i rad.
Osim toga, u tih desetak godina došlo je i do razvoja određenih sektora, pogotovo turizma, koji je danas na znatno višoj razini neko prije desetak godina. Broj turista je u konstantnom porastu, a i turistički kapaciteti su se proširili pa su i potrebe za radnom snagom veće.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Veća pregovaračka moć radnika
Dugo vremena Hrvatska je po stopi nezaposlenosti bila pri vrhu ljestvice zemalja Europske unije. Redovno smo imali dvoznamenkastu stopu nezaposlenih – 10, 12 i više posto. Sada je nezaposlenost negdje oko 6 posto, što je otprilike u prosjeku EU, možda čak i malo ispod prosjeka.
Takva situacija, naravno, daje veću pregovaračku moć radnicima pa traže veće plaće i bolje uvjete rada. Često smo, na primjer, od radnika koji rade u inozemstvu mogli slušati kako se vani poslodavci puno bolje odnose prema svojim radnicima i to se pripisivalo boljoj zakonskoj regulativi, boljim propisima i sličnome.
No, zapravo se radi o tome da su poslodavci u zemljama poput Njemačke ili Austrije navikli raditi u okolnostima velike potražnje za radnom snagom, gdje je niska nezaposlenost od 4 ili 5 posto normalna, pa su tome morali prilagoditi svoje poslovanje i ponašanje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nije plaća jedino što zadržava radnike
Poslodavci u Hrvatskoj, za sada, još uvijek ne mogu konkurirati strancima po pitanju plaća, tako da će oni radnici kojima je iznos plaće na prvom mjestu i dalje odlaziti u inozemstvo, ako za to imaju uvjete – jer zašto bi netko kuhao na Jadranu za dvije tisuće eura, ako može u Austriji za tri tisuće.
No, često su se od sezonaca u Hrvatskoj mogle čuti priče o tome da poslodavci izigraju dogovor, ne plaćaju prekovremene sate, smještaj nije onakav kakav je dogovoren… I naravno da se radnik s takvim iskustvom sljedeće godine neće vratiti kod istog poslodavca.
Stoga će svi koji traže radnike, ako već ne mogu konkurirati plaćama, morati biti korektni u svemu ostalome, ako žele da im netko dođe raditi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pitanje koje treba postaviti svima koji ne mogu pronaći sezonske radnike: gdje su im oni od prošle godine?
Hrvatski poslodavci moraju shvatiti da, ako već ne mogu konkurirati inozemnim plaćama, moraju biti korektni u svemu ostalome
Poslodavci u zemljama poput Njemačke ili Austrije navikli su raditi u okolnostima velike potražnje za radnom snagom, gdje je niska nezaposlenost od 4 ili 5 posto normalna, pa su tome morali prilagoditi svoje poslovanje i ponašanje
Kuharu dvije tisuće eura, a konobaru tisuću i nitko ne želi raditi, naslov je koji se ovih dana pojavio u skoro svim medijima. Kao i svake godine u ovo doba, kako se približava turistička sezona, kreće kuknjava zbog manjka radnika
No, prvo pitanje koje bi svakome tko ne može pronaći (sezonske) radnike, trebalo bi biti: A gdje su oni koji su radili prošle sezone?
Promijenila se situacija na tržištu rada
Situacija na tržištu rada proteklih se nekoliko godina drastično izmijenila. Dok je ranije bila vrlo velika ponuda radne snage, a poslova malo, sada je obrnuto. Sve je teže popuniti radna mjesta. Taj problem osobito je izražen u građevini i turizmu.
Nova je to okolnost na koju se hrvatski poslodavci trebaju naviknuti, nakon dugog niza godina u kojima je vladala visoka nezaposlenost. To im je davalo vrlo veliku pregovaračku moć koja se koncentrirala u rečenici “Ako nećeš ti, ima tko hoće”.
Sve veći nedostatak radne snage
Kao što znamo, u posljednjih desetak godina veliki broj ljudi iselio je iz zemlje, većinom prema Zapadu, Njemačkoj, Austriji, Irskoj i drugim zemljama. Uglavnom se radi o ljudima u najboljim godinama koji su nakon šestogodišnje recesije odlučili spakirati kofere i organizirati si život u nekom povoljnijem okruženju, s većim plaćama i općenito boljim uvjetima za život i rad.
Osim toga, u tih desetak godina došlo je i do razvoja određenih sektora, pogotovo turizma, koji je danas na znatno višoj razini neko prije desetak godina. Broj turista je u konstantnom porastu, a i turistički kapaciteti su se proširili pa su i potrebe za radnom snagom veće.
Veća pregovaračka moć radnika
Dugo vremena Hrvatska je po stopi nezaposlenosti bila pri vrhu ljestvice zemalja Europske unije. Redovno smo imali dvoznamenkastu stopu nezaposlenih – 10, 12 i više posto. Sada je nezaposlenost negdje oko 6 posto, što je otprilike u prosjeku EU, možda čak i malo ispod prosjeka.
Takva situacija, naravno, daje veću pregovaračku moć radnicima pa traže veće plaće i bolje uvjete rada. Često smo, na primjer, od radnika koji rade u inozemstvu mogli slušati kako se vani poslodavci puno bolje odnose prema svojim radnicima i to se pripisivalo boljoj zakonskoj regulativi, boljim propisima i sličnome.
No, zapravo se radi o tome da su poslodavci u zemljama poput Njemačke ili Austrije navikli raditi u okolnostima velike potražnje za radnom snagom, gdje je niska nezaposlenost od 4 ili 5 posto normalna, pa su tome morali prilagoditi svoje poslovanje i ponašanje.
Nije plaća jedino što zadržava radnike
Poslodavci u Hrvatskoj, za sada, još uvijek ne mogu konkurirati strancima po pitanju plaća, tako da će oni radnici kojima je iznos plaće na prvom mjestu i dalje odlaziti u inozemstvo, ako za to imaju uvjete – jer zašto bi netko kuhao na Jadranu za dvije tisuće eura, ako može u Austriji za tri tisuće.
No, često su se od sezonaca u Hrvatskoj mogle čuti priče o tome da poslodavci izigraju dogovor, ne plaćaju prekovremene sate, smještaj nije onakav kakav je dogovoren… I naravno da se radnik s takvim iskustvom sljedeće godine neće vratiti kod istog poslodavca.
Stoga će svi koji traže radnike, ako već ne mogu konkurirati plaćama, morati biti korektni u svemu ostalome, ako žele da im netko dođe raditi.