Nekad je nužno odabrati stranu

Plenković kao da želi uništiti male tvrtke, temelj svake ekonomije

Ovakvo gaženje malih poduzetnika u suprotnosti je i s politikom Europske unije

FOTO: Pixsell

Veliki je to problem za hrvatsku ekonomiju s obzirom na to da mala i srednja poduzeća ostvaruju oko 60 posto ukupnih prihoda, zapošljavaju oko 75 posto zaposlenih i ostvaruju oko polovice izvoza

Hrvatska nikada nije bila naročito povoljno okruženje za poslovanje. Uzroci takvog stanja su uglavnom poznati. Imamo prilično nefunkcionalno pravosuđe u kojem se sporovi rješavaju godinama i s vrlo neizvjesnim ishodom. Regulatorni okvir za poslovanje je kompliciran, zakoni su nerijetko proturječni. Ništa jednostavniji nije ni porezni sustav. Sve to oduzima previše vremena (i novca) kojeg onda manje ostaje za bavljenje osnovnim poslovanjem zbog čega se mnogi ni ne odlučuju na pokretanje posla, a strani investitori nas prečesto zaobilaze.

U takvom okruženju posebno je teško poslovati malim poduzetnicima, jer nemaju ni financijske ni ljudske kapacitete ispuniti sve što se od njih traži. Dok, na primjer, velika kompanija može platiti odvjetnike, konzultante i slične profesionalce, kako bi im razriješili odnose s državnom administracijom i pomogli oko zadovoljavanja regulatornih zahtjeva, male tvrtke – sa svoga nekoliko zaposlenih – takve si stvari ne mogu priuštiti.

Godinama ratuje s malim poduzetnicima

Osim toga, Plenkovićeva vlada kao da je zaratila s malim poduzetnicima. Kao da ih želi istrijebiti, pa svako malo imamo nekakve nove regulative koje im dodatno otežavaju poslovanje; donose se nova pravila, zakoni, proganjaju ih porezne i druge inspekcijske službe. Sve u svemu, stječe se dojam da se situacija pogoršava, odnosno da je pritisak sve jači.

Samo u posljednje dvije, tri godine imali smo nekoliko primjera uvođenja pravila koja otežavaju poslovanje malim poduzetnicima. Prvo je uvedena minimalna “direktorska” plaća, koja je znatno poskupjela poslovanje (malih) poduzeća.

Točnije, uvedena je osnovica temeljem koje svi, koji se vode kao direktori tvrtki, moraju plaćati poreze i doprinose, a koja je veća od zakonom propisane minimalne plaće. Ta obveza posebno je problematična za poduzetnike početnike, koji su na samom početku poslovanja, još uvijek nemaju prihode ili su oni vrlo neizvjesni i plaćanje poreza i doprinosa na “direktorsku” osnovicu predstavlja im veliku prepreku u početku poslovanja.

Veliko financijsko opterećenje početnika

Na primjer, s jedne strane država omogućuje da se osnuje tvrtka s 10 kuna temeljnog kapitala, da bi kao olakšali ulazak u poduzetništvo, a onda istovremeno od poduzetnika početnika traže da već u prvoj godini plati nekoliko desetaka tisuća kuna poreza i doprinosa.

Nakon toga, sjećamo se kako je Porezna prije godinu dana krenula u obračun s paušalnim obrtnicima. Odjednom su se sjetili da bi trebali prekontrolirati poslovanje paušalnih obrtnika, kako bi utvrdili radi li se zaista o samostalnom radu, ili se taj oblik rada koristi za prikriveno zapošljavanje.

Novi nameti za građevinske tvrtke

Posebno je problematično što kriteriji za utvrđivanje nesamostalnog rada nisu bili sasvim jasno određeni, pa to hoće li netko morati platiti zaostatke poreza i doprinosa ili neće prvenstveno ovisi o procjeni inspektora. Ljudima se ukupni prihod uzimao kao osnovica za obračun poreza i doprinosa, pa su neki za samo jednu godinu dobili rješenja da moraju platiti i više od 100 tisuća kuna. Radi se o vrlo velikim iznosima, zbog koji će osoba koja dobije takav račun svakako ozbiljno razmisliti o odlasku u inozemstvo, pogotovo jer se uglavnom radi o programerima i sličnim zanimanjima koja su konkurentna na globalnom tržištu.

Posljednji u nizu primjera jest Kolektivni ugovor za graditeljstvo u kojem su propisane osnovice plaća i za direktore građevinskih tvrtki. Kolektivnim ugovorom propisano je da direktori moraju plaćati poreze i doprinose na bazi bruto plaće od čak 15 tisuća kuna, što iznosi oko 7400 kuna mjesečno, a odnosi se na sve tvrtke registrirane ua građevinarstvo.

Takva odluka, naravno, izazvala je nezadovoljstvo malih poduzetnika, jer se radi o trošku od oko 90 tisuća kuna mjesečno. Mnogi, dapače, smatraju da je ovo samo probni balon, i da bi se nešto slično, u budućnosti, moglo proširiti i na sve tvrtke. S obzirom na dosadašnju praksu ponašanja prema malim poduzetnicima, njihovi strahovi i nisu toliko nerealni.

Ponašanje u suprotnosti s politikom Europske unije

Ovakvo gaženje malih poduzetnika u suprotnosti je i s politikom Europske unije, koja je još 2008. godine prepoznala važnosti malih i srednjih poduzeća i donijela Akt o malom poduzetništvu. Cilj je bio da se mali poduzetnici zaštite od pretjeranih regulatornih opterećenja, i da se prepozna da nisu u istoj poziciji kao i velike kompanije.

No, Hrvatska u implementaciji toga loše stoji, što je pokazalo i istraživanje iz 2019. godine, a kao posebno kritična točka istaknuta je, naravno, administracija. Veliki je to problem za hrvatsku ekonomiju s obzirom na to da mala i srednja poduzeća ostvaruju oko 60 posto ukupnih prihoda, zapošljavaju oko 75 posto zaposlenih i ostvaruju oko polovice izvoza.