Portal za društvena i kulturna pitanja. I svijet koji dolazi.

Biznis & tech

Poreznici progone paušalce, a sami nemaju pojma što je prikriveni rad. Nije ni čudo da informatičari bježe iz zemlje

Tisuće paušalnih obrtnika posljednjih mjeseci strepi do toga hoće li ih Porezna uprava proglasiti prikriveno zaposlenima, što u praksi znači da će morati platiti poreze i doprinose na godišnje prihode, kao da se radi o plaći. Nerijetko se radi o iznosima od oko 100 tisuća kuna, što je svota koji bi mnoge od njih – s obzirom na to da se radi o mlađim ljudima, programerima, dizajnerima, koji su konkurenti na međunarodnom tržištu – mogla natjerati na odlazak u inozemstvo.

Iako će se svi vjerojatno složiti da izbjegavanje plaćanja poreza, onima koji to čine, daje nepoštenu prednost na tržištu u odnosu na sve ostale, u ovom slučaju ponašanje Porezne uprave sporno je s više aspekata. Kao prvo, paušalni obrt je sasvim legalan oblik poslovanja, kojima je u konačnici država i poticala kroz razne programe samozapošljavanja.

Također, kriteriji temeljem kojih se neke proglašava prikriveno zaposlenima vrlo su upitni, jer su ih očito sastavljali ljudi koji nisu upoznati s realnošću poslovanja na tržištu. Osim toga, umjesto da se unaprijed upozorilo ljude što je prihvatljivo a što nije, danas 2022. godine, ljudi strepe da će im se obračunati porezi i doprinosi za 2020. godinu.

U godini radio za 10 klijenata, Porezna kaže da je prikriveno zaposlen

Telegram je već ranije izvještavao o slučaju jednog paušalnog obrtnika, koji je nakon provedene kontrole dobio zapisnik Porezne uprave, prema kojem je dužan preko 90 tisuća kuna. Radi se o mladom čovjeku, koji radi u kreativnoj industriji, uglavnom za strane klijente kojih je u spornoj godini imao desetak. Bez obzira na to što je iz njegove dokumentacije, koju smo dobili na uvid, jasno da se ne radi o prikrivenom zapošljavanju – ne možete biti prikriveno zaposleni kod deset klijenata u godinu dana – neki činovnik iz Porezne zaključio je da je imao previše prihoda od samo jednog klijenta i proglasio ga krivim. Jasno je da će taj čovjek vrlo vjerojatno otići u inozemstvo.

I međuvremenu se formirala “Inicijativa paušalaca” čiji predstavnici su nedavno sudjelovali i na sastanku u Ministarstvu financija na kojima su se pokušali razjasniti problemi paušalnih obrtnika. Prema podacima Porezne uprave, nadzorom je obuhvaćeno nešto više od tri tisuća paušalnih obrtnika, od kojih je za oko 400, za sada, utvrđen nesamostalni rad. No, postupci su još uvijek u tijeku, sve skupa traje od četiri do šest mjeseci, a ljudi žive u neizvjesnosti. Stotinjak tisuća kuna, koje će eventualno morati platiti, za nikoga od njih

nije mali iznos.

Ljudi mjesecima čekaju ‘presudu’

“Ljudi doslovce po pola godine strepe što će biti s njihovom sudbinom. Ako su krivi, nabili su si još 60 tisuća kuna troška – oko 10 tisuća mjesečno. Ako su nevini, odbijali su u međuvremenu nove poslove, razvoj poslovanja, zapošljavanje dodatnih ljudi jer treba štedjeti za moguću kaznu”, kaže nam jedan od članova Inicijative paušalaca koji je želio ostati anoniman zbog straha da ga Porezna ne uzme “na zub” kao što se to ponekad znalo događati.

Smatraju da je njihov status, kao paušalnih obrtnika, neusporediv s radnim odnosnom, iz niza razloga

“Nemamo nikakva prava kao radnici. Dapače, ne možemo se s našim ugovorima o poslovnoj suradnji prijaviti na Mirovinsko – poslali smo upit – ali moramo platiti doprinose. Nemamo pravo na bolovanje, nemamo pravo na otpremninu… Ministarstvo rada i mirovinskog sustava je izričito izjavilo da obrtnici kojima porezna utvrdi nesamostalan rad nisu radnici sukladno odredbama Zakona o radu. Potreban je ugovor o radu, koji nam, naravno, naš poslovni partner nikada neće dati, jer se radi o klasičnoj poslovnoj suradnji. Oni trebaju stručnjaka, napraviš posao, oni plate. Točka”, kaže.

Priprema se ustavna tužba i prijava OLAF-u

Pripremaju ustavnu tužbu. Već je održan pripremni sastanak s jednim odvjetničkim društvom, ali i prijavu Europskom uredu za suzbijanje prijevara (OLAF) koji nadzire trošenje novca iz EU fondova, s obzirom na to da je Hrvatska poticala samozapošljavanje kroz otvaranje paušalnih obrta upravo iz tih izvora.

“Hrvatska je dobila značajna novčana sredstva kroz EU fondove za poticanje samozapošljavanja preko Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Ljudi su poticani da otvore paušalne obrte, dobili od EU fondova preko države značajna sredstva, a sad im ista ta država sjeda na kičmu s nedefiniranim pravilima koja svaki inspektor posebno tumači.

Često je poslovni plan temeljen na poslovnoj suradnji, koji je odobren od strane HZZ-a i za njega isplaćena sredstva, sad osporen od strane Porezne koja takvu suradnju sada smatra radnim odnosom i efektivno sredstva koja je EU dala obrtniku da otvori obrt, sada završava nazad u proračunu u formi doprinosa i poreza”, pojašnjava jedan od članova Inicijative, koji je također želio ostati anoniman.

Referent me gledao kao govedo. Ni sami nisu znali što je ‘prikriveni rad’

Jedan od paušalaca s kojim smo razgovarali, a koji je paušalni obrt otvorio još 2018. godine, kaže da donedavno, krajem prošle i početkom ove godine, ni sami poreznici nisu znali koja je točno definicija nesamostalnog rada. “Mene je moj referent gledao kao govedo i slijegao ramenima pričajući alibi priče o seminaru na kojeg tek moraju ići zbog uputa o postupanju. Ako poreznici nisu znali što je ‘nesamostalan rad’, u siječnju 2022., kako se očekuje od obrtnika da to znaju 2020. i 2021. godine”, kaže i dodaje:

“Kada sam u ljeto 2018. otvorio obrt, priča o ‘prikrivenom radnom odnosu’ se svodila na to da ne smijem raditi na lokaciji klijenta, na njegovoj opremi, da mi klijent ne smije plaćati licence za softver, diktirati radno vrijeme, plaćati edukacije i godišnje odmore. Danas je priča drugačija. Ako imaš klijenta koji ti prelazi 50 posto godišnjih prihoda, sumnjiv si i ideš u daljnju provjeru. Ako od strane tog klijenta imaš približno jednake uplate, uplaćene u približno jednakim vremenskim intervalima, kriv si jer je zadovoljen ‘kriterij financijske kontrole’.

Ako komuniciraš s klijentom i izvještavaš ga o statusu dogovorenih poslova, kriv si jer je zadovoljen ‘kriterij kontrole ponašanja’. Jednake uplate s mjesečnom dinamikom plaćanja su u ‘business to business’ suradnji potpuno normalna stvar, naročito kad imamo “malog” podizvođača koji pruža uslugu većem sustavu. Nevjerojatno je da u 2022. država na neki način kriminalizira ‘business to business’ suradnja jer zapravo – radi upravo to.”

Problem je ako svaki mjesec izdajete račune, što morate po zakonu

Slična iskustva imaju i u Inicijativi paušalaca. Kažu da prema zapisnicima i rješenjima koje su do sada vidjeli, Porezna uprava traži minimalno tri kriterija od njih 18 kako bi proglasili neki poslovni odnos prikrivenim radnim odnosom.

“Primjerice, po zakonu ste dužni izdati račun za obavljene usluge do 15. u sljedećem mjesecu. Porezna uprava kada utvrđuje radi li se o prikrivenom zapošljavanju, redovite mjesečne isplate smatra dokazom. A isplate su redovite, na mjesečnoj bazi, jer vas zakon tjera da mjesečno naplaćujete. Također, mjesečne paušalne uplate su normalna praksa u poslovnim odnosima, tako npr. klijenti mjesečno plaćaju računovodstvene usluge, odvjetničke usluge, održavanje softvera i slično. No za Poreznu upravu to je jedan od kriterija nesamostalnog rada”, kažu iz Inicijative.

Osim toga, kako kažu, izvještaj koji paušalac na kraju posla pošalje svom partneru o izvedenim radovima se vrlo često tretira kao rad po uputama poslodavca. Što je opet kriterij Porezne za prikriveno zapošljavanje, s čime se u Inicijativi nikako ne slažu.

Apsurdni kriteriji

“Vrhunac apsurda jest da Porezna smatra ispunjenim jedan od elemenata radnog odnosa ako klijent i obrtnik imaju istu djelatnost. Ali isto tako smatra elementom radnog odnosa ako u ugovoru o poslovnoj suradnji postoji zabrana prenošenja posla s obrtnika na treću osobu. Tako dolazimo do apsurda da ako klijent i obrtnik rade istu djelatnost, to je problem, ali isto tako je i problem ako obrtnik ne može prepustiti posao drugom obrtniku, koji po samom smislu onda mora imati istu djelatnost kao on. Drugim riječima, klijent obrtniku ne smije prepustiti dio svog poslovanja, ali obrtnik mora moći prepustiti taj posao trećoj osobi”, kažu iz Inicijative.

Mnogi informatički stručnjaci ostali su u zemlji upravo zahvaljujući mogućnosti freelancerskog rada preko paušalnih obrta. Osoba živi u Hrvatskoj, ali joj je paušalni obrt omogućavao da legalno radi za klijente iz zemlje i inozemstva, no sada su došli u situaciju velike pravne nesigurnosti, što će mnoge, sasvim sigurno, potaknuti da ili fizički odseli, ili pronađe model rada preko pravne osobe u inozemstvu.

“Bojimo se da će nakon ovakve hajke, progona, nejasnih i nedorečenih propisa te pravne nesigurnosti ponovo potaknuti bijeg mnogih iz zemlje. Zar tražimo mnogo za ostati živjeti i raditi u Hrvatskoj? Suvisle i jasne kriterije i propise, pravnu sigurnost te savjetodavnu, a ne represivnu ulogu Porezne uprave”, poručuju iz Inicijative paušalaca.