Igor Dužević, Combisov potpredsjednik i direktor Sektora usluga za cloud i podatkovne centre, u ICT tvrtku je stigao paralelno uz pohađanje studija primijenjenog računarstva u Dubrovniku, prije gotovo 19 godina. Za svoj dolazak u Combis kaže da je više rezultat frustracije, budući da nije mogao pronaći kvalitetan IT posao u Dubrovniku, premda je sam Combis osnovan upravo ondje prije više od 30 godina.

“Znao sam da moram otići u Zagreb. Combis, dubrovačka firma, tada je imala svu svoju inženjersku snagu u Zagrebu. Javio sam se na prvi natječaj. Došao, riješio zadatak, dobio ponudu i prihvatio je. Sve je išlo brzo. Tada je postojao deficit radne snage u IT-ju, kao i danas, kao i uvijek”, prisjeća se Dužević.

Računala su ga uvijek zanimala, pa se Dužević sjeća i prvog Commodorea 64 koji su njegovi roditelji kupili 1986. godine. Kroz osnovnu i srednju školu, a i kroz fakultet, uvijek je bio fasciniran arhitekturom računala, njihovim mogućnostima, primjenom i rješavanjem problema.

Bazične tehnologije

Tehnologije koje su se koristile te 2004. godine Dužević iz današnjeg gledišta opisuje kao prilično rudimentarne.

“U poslovnom svijetu, najčešće je postojao neki imenični servis na koji se organizacija može prijaviti kako bi svi korisnici imali svoj račun. Imali ste mail sustav, file servis, možda nekakav document store i poslovne aplikacije za core business. Napredni su nekad imali i CRM, premda je to tada bila rijetkost. Koristili su se bazični antivirusni sustavi i to je bilo to”, prisjeća se.

Privatno su se koristili mobiteli, dodaje, kojima smo mogli pozivati i slati SMS poruke te kupiti neku melodiju za desetak kuna.

Odmah je bio bačen u vatru

Kada je Dužević te 2004. godine došao u Combis, počeo je raditi kao junior sistem inženjer, što opisuje kao klasičnu inženjersku poziciju. Radio je zadatke iz najšireg portfelja.

“To je značilo da sam radio sve ono što nitko drugi nije htio. Kada si najmlađi i najnoviji, onda dobivaš takve zadatke. Prošao sam klasičan razvojni put, radio na velikim projektima i s velikim korisnicima koji su trebali neka zanimljiva tehnološka rješenja”, priča nam.

Combis je tada radio na projektu IT outsourcinga jednog iznimno velikog korisnika iz državnog sektora pa je Dužević odmah bio bačen u vatru.

“To me jako impresioniralo. Kada dođeš s faksa, imaš uglavnom neko osnovno teoretsko znanje. Tu sam ga morao primijeniti. Naravno, nismo imali dovoljno ljudi, pa sam nekad imao osjećaj da sam bačen u duboko more, po principu ‘maši ručicama i plivaj'”, našalio se Dužević, pa ispričao kako ga je taj prvi veliki projekt izdefinirao.

Zalazak ere fizičkog data centra

U tom periodu smo, kaže naš sugovornik, živjeli u jednom fizičkom svijetu. Data centri koji su bili potrebni za poslovanje bili su “fizički, rigidni i kruti”.

“Oni su bili jako kompleksni za održavanje i implementaciju. Otprilike tada je počela nekakva tranzicija prema cloud tehnologijama. Kamen temeljac za nju bila je virtualizacija. To je meni bilo vrlo interesantno, pa sam se odmah opredijelio za taj smjer”, govori.

Nastavlja kako je do pojave virtualizacije vrijedilo pravilo da ako netko ima jedan servis, poput e-maila ili pohrane podataka, za to mora imati jedan fizički server. I tako se skaliralo. Kada se trebao dodati neki novi servis, morao se dodati novi fizički server.

“To je ubrzo postalo neodrživo i skupo. Da se održao takav fizički svijet, troškovi električne energije bili bi enormni. Cloud nas je spasio katastrofe”, smatra Dužević.

Neiskorišten potencijal opreme

Prije dolaska virtualizacije, klasičan pristup kupovanju opreme bio bi prvo kroz procijenu kakve su poslovne potrebe u sljedećih, primjerice, pet godina. Potom bi se raspisao natječaj kroz koji bi se kupili hardver i softver.

“Zbog takvog pristupa, oprema bi barem tri ili četiri godine bila neiskorištena i samo bi ‘zujala’, i kako mi to volimo reći, ispuhivala bi topli zrak. Kako bi vaš biznis napredovao, tek tada biste počeli koristiti potencijal te opreme. Praktički je do tada samo trošila struju”, objašnjava Dužević.

Prebacivanje na dijeljeni server

Tranzicija je pak bila poseban pothvat jer je prvo sve trebalo virtualizirati. Najjednostavnije rečeno, virtualizacija je prebacivanje više data servisa ili usluga, koje su do tada morale svaka imati svoj server, na jedan dijeljeni server.

„Administraciju takvog sustava često je vodio tim s premalo ljudi. Najčešće bi bila riječ o jednom administratoru, koji je u prosjeku radio na 30 fizičkih servera. Dolaskom virtualizacije, proces administracije sustava postao je znatno efikasniji, pa jedna osoba danas može voditi između 100 i 200 jedinica“, kaže.

Teško je bilo procijeniti kako će se cloud razvijati

Današnja slika clouda je, sasvim očekivano, puno drugačija od onog kako je izgledala u početku.

Stoga, kao i kod svih tehnologija, u tim ranim godinama njegove karijere, vrlo se teško moglo pretpostaviti što će donijeti budućnost.

“Ne znam je li itko prije godinu dana znao koji je potencijal Chat GPT-a. Ja nisam, a vjerujem da nije nitko. Danas je on tu, a postoje procjene kako će Chat GPT za pet godina stvoriti radna mjesta koja danas uopće ne postoje, pri čemu će i „stradati“ neka današnja koja će postati redudantna. Predviđanje tehnološke budućnosti je nemoguće”, ističe.

Kao kod svega, Hrvatska prati cloud trendove s odmakom

Razvoj clouda u Hrvatskoj bio je poput svakog drugog tehnološkog trenda – pratili su ga, ali nisu predvodili. Problem je u veličini, odnosno segmentaciji hrvatskog tržišta koje se ne može mjeriti s veličinom i segmentacijom većih tržišta poput američkog. Ono što je Amerikancima medium, u Hrvatskoj je vrlo velika kompanija.

“Upravo se zbog toga na tržištima poput američkog, cloud brže probijao i razvijao. Kompanije poput Netflixa, kojoj broj korisnika i poslovanje mogu eksplodirati dolaskom nove hit serije, jednostavno ne mogu unaprijed predvidjeti svoje potrebe kao što male hrvatske firme mogu. Stoga je njima vrlo bitna automatizacija i orkestracija”, govori.

No, naglašava da nismo zaostali za svijetom. Sve cloud tehnologije koje postoje vani adoptiraju se kod nas kroz šest do dvanaest mjeseci.

Hibridna rješenja clouda

Većina cloud rješenja, prema Duževićevom mišljenju, ima jedan veliki nedostatak: ne mogu zadovoljiti potrebe svih tipova korisnika.

“I danas ćete teško pronaći organizaciju koja je preselila svoje kompletno poslovanje u cloud. Razlozi za to mogu biti sigurnosni ili pak postoji nešto u poslovnom modelu zbog čega cloud nije prikladno rješenje. Zbog toga su se počela javljati hibridna rješenja, poput private clouda gdje korisnici koriste sve prednosti javnog clouda, no s vlastitom opremom”, objašnjava Combisov potpredsjednik.

Koliko je cloud zapravo siguran?

Što se tiče sigurnosti clouda, naš sugovornik smatra kako često postoje predrasude, koje nisu točne.

“Većina malih korisnika smatra da su im podaci sigurni ako im je računalo pod stolom. Misle da je sigurno bez obzira na to što, primjerice, imaju velika staklena vrata, što im je ured u prizemlju i, recimo, na Kajzerici. Vrlo jednostavno: dizanjem vodostaja Save može se dogoditi da ured poplavi i računalo se uništi. No, ipak, oni nekako misle da su sigurni.”

Nastavlja kako se količina novca i resursa koju je jedan cloud provider spreman uložiti u sigurnosni aspekt svog poslovanja, ne može mjeriti s investicijama običnih korisnika, budući da njemu cijeli imidž ovisi o sigurnosti.

“Ako ste vi držali računalo pod stolom, a pukne vam cijev, poplavi se ured i vi izgubite sve podatke, proizvođač računala i softvera neće imati nikakvu štetu. Sve je na vama kao korisniku. No, ako ste vi vaše podatke povjerili cloud usluzi jedne kompanije, pa se dogodi poplava ili nešto drugo, njezin imidž, a time i biznis, nepovratno je uništen. Stoga možemo reći da su u pravilu podaci sigurniji u cloudu“, ističe.

Prvi veliki projekt bio je za HT

Cloud je postao ozbiljniji biznis za Combis 2010., iste godine kada su počeli raditi na jednom ambicioznom rješenju za Hrvatski Telekom.

“Htjeli smo biti prvi, a to je imalo prednosti i nedostatke. S jedne strane je sve bilo uzbudljivo i novo, a s druge smo imali problem zato što se nismo mogli uspoređivati ni sa kim drugim. Krenuli smo s bazičnim prednostima – kako korisnika rasteretiti kapitalnog troška, a kasnije smo uvidjeli da možemo razvijati svoje produkte”, kaže Dužević.

Telekomi su u to doba počeli shvaćati da im je temeljni biznis ušao u jednu fazu stagnacije te da prihoda trebaju dodatne streamove koji će generirati novi promet. “Ako u državi imaš četiri milijuna stanovnika, ne možeš očekivati da ćeš imati 16 milijuna priključaka i mobitela. Stoga je bilo logično da se telekomi počnu baviti i ICT segmentom, budući da im je to prirodno”, kaže.

Ni Microsoft tada nije bio toliko u cloud projektima

Cloud je, dodaje, tada bio nešto novo. Ni Microsoft, koji je danas jedan od tržišnih lidera u cloudu, nije bio toliko u tom segmentu.” U tom trenu zaista se činilo kako će telekomi biti glavni provideri cloud usluga u svijetu”, prisjeća se.

Tako je HT odobrio investiciju za veliki projekt. Combis je bio izvođač, pa su krenuli s razvojem nekoliko usluga. Prva je bila virtualni privatni server, koja je i danas među najpopularnijim uslugama, a druga je bila virtualni desktop, odnosno virtualno računalo koje se pokreće u cloudu, umjesto na računalu korisnika.

“Između 2010. i 2013. godine uspješno smo ‘cloudificirali’ dva velika i kritična sustava za funkcioniranje države, a time i nas građana. Moja uloga bila je arhitekturalna. Dakle, dizajnirao sam samo rješenje, ali sam bio i uključen u projekt realizacije i implementacije. Evo, sada su već u trećem ciklusu obnavljanja opreme za njihova cloud rješenja”, tumači.

Cloud je sve veći dio Combisovog poslovanja

Cloud je za Combis, po Duževićevom mišljenju, dodatna vrijednost i prilika koju koriste za pozicioniranje na tržištu.

“Oformili smo i brend – Cloud No.9 kako bismo lako pozicionirali naše brojne cloud proizvode na tržište. Jedan od proizvoda koje danas nudimo je Managed IaaS, odnosno usluga kroz koju korisnicima odgovaramo na njihove zahtjeve. Ostvaruju svoj privatni oblak, koji je po izgledu i funkciji poput javnog. Nudimo jedinstvenu tailor made uslugu krojenja Cloud infrastrukture po mjeri i željama korisnika”, objašnjava.

Naš sugovornik kaže kako su se takva rješenja smatrala neekonomičnima jer bi cloud po svojoj prirodi trebao biti velik sa širokom bazom korisnika.

“Ako imate velik broj korisnika, imat ćete veći povrat i zaradu. Mi smo zaključili da radimo na malom tržištu i da nam nije toliko bitna ekonomija skaliranja. Htjeli smo u jedan proizvod ugraditi što više dodatnih servisa koje će naši korisnici prepoznati kao nešto u što će investirati radije nego u, primjerice, Amazon”, zaključuje Dužević.

---

Sadržaj nastao u suradnji s tvrtkom Combis.