Prije točno 25 godina izašao je prvi Bug; ako niste baš ekstremno mladi, znate koliko je to važno
S glavnim urednikom Buga pričali smo o tome kako je nastao i opstao legendarni magazin
Kultni informatički magazin Bug danas je imao nemalu obljetnicu. Na današnji datum prije 25 godine predstavljen je prvi broj časopisa. Glavni urednik Buga Miro Rosandić za Telegram kaže kako je ideja o pokretanju informatičkog časopisa krenula od Tončija Carića i skupine studenata tadašnjeg ETF-a.
“Uslijed ratnih zbivanja, u Hrvatskoj smo ostali bez informatičkih časopisa, koji su izdavani u Srbiji i Sloveniji. Tako je nastao svojevrsni vakuum, a u to doba su specijalizirani časopisi i knjige bili jedini izvori informacija za one koji su se bavili računalima u bilo kojem obliku”, priča Rosandić.
U američkoj ambasadi su mislili da se radi o časopisu o tajnim službama
Kaže da je u vrijeme pokretanja postojao časopis InfoTrend, ali je bio, kako kaže, dosta konzervativan i bez osobitog utjecaja. “Mnogima, ne samo Tončiju i njegovoj ekipi, palo je na pamet kako bi bilo dobro pokrenuti neki domaći IT časopis. Tako se i dogodilo da je mjesec dana prije Buga, u vrijeme Info sajma, predstavljen Byte, lokalizirano izdanje uglednog američkog časopisa. Urednik je bio cijenjeni profesor Nenad Prelog, koji je poslije bio i veleposlanik, a sada predaje na novinarstvu u Zagrebu. Znači, već u startu smo imali ozbiljnu konkurenciju, a to je tek bio početak”, priča.
Redakcija je, nastavlja Rosandić, nastala spontano. Kaže kako se među studentima širio glas da se radi informatički časopis, pa su svi u redakciju dovodili prijatelje. “Nisam imao pojma tko su svi ti ljudi koje dolaze i dolaze”, priča. Iz tog je vremena dosta anegdota. Na primjer, Rosandić priča kako je nakon izlaska prvog broja sreo profesora sa svog fakulteta, Frana Višnara koji mu je ispričao zanimljivu crticu. Inače, Rosandić je studirao na Filozofskom fakultetu.
“Višnar mi je tada ispričao kako su iz američke ambasade kupili tri, četiri primjerka prvog Buga jer su zaključili kako se radi o izdanju koje je namijenjeno specijalnim službama. Njima je naziv Bug bila asocijacija na uređaje za prisluškivanje, buging je bio termin koji je značio „prisluškivati nekoga“. To mi je bilo toliko zabavno da sam od Višnara naručio tekst za drugi broj Buga o temi – elektronsko prisluškivanje”, kaže Rosandić.
Prvi broj je imao remitendu od samo jedan posto
Rosandić kaže da su u to vrijeme pratili rad stranih časopisa, od PC magazina, PC Worlda, Macworlda Bytea do njemačkog Chipa. “Svi ETF-ovci su brijali na teške teme, programiranje, fraktale, raspoznavanje uzoraka… Ali ja sam od početka inzistirao na tome da radimo časopis koji je ugodan za čitanje – uz podučavanje i informiranje morali smo biti i zabavni, poput bilo kojeg časopisa opće tematike.
Prije Buga radio sam kao urednik Auto klubu, gdje mi je glavni urednik bio Uroš Šoškić, poznat po svojoj uspješnosti u stvaranju visokotiražnih izdanja. Prije njega radio sam s Vladimirom Drobnjakom dok je bio urednik Nedjeljnog Vjesnika, a osnovama me učio Marjan Knez u gradskoj rubrici Vjesnika. Sve su to bili temelji koji su mi omogućili da nekako dovedem u red brojnu ekipu, prepunu entuzijazma, ali bez imalo praktičnog znanja o najelementarnijim detaljima pri stvaranju časopisa”, kaže.
Prvi broj Buga imao je nakladu od 10.000 primjeraka i remitendu od samo jedan posto. Već s drugim brojem nakladu su digli za 100 posto. “Tijekom vremena odbijali smo sve ponude za spajanja ili preuzimanja, uspjeli smo ostati potpuno samostalni. Dugoročno se to pokazalo dobrim jer je pogodovalo zadržavanju kvalitetnih ljudi, imali smo vrlo malu kadrovsku fluktuaciju. Radili smo dosta izdavačkih eksperimenata, ali nikada nismo ništa forsirali na silu, samo s ciljem da narastemo po svaku cijenu ili da zadovoljimo neke trendove. Recimo, poput naglašene ideje krajem devedesetih kako se trebamo širiti na istočna tržišta, u što se nismo upustili, i dobro da nismo”, kaže Rosandić.
‘Informatički smo opismenili generacije’
Bug je još 1995. godine pokrenuo danas vrlo popularnu vlastitu web stranicu. “Ona nam je omogućila digitalnu transformaciju i promjenu do sada dominantnog načina rada, fokusiranog na tiskano izdanje”, kaže Rosandić. Tijekom prošlih 25 godina, priča, pojavilo se puno konkurentskih izdanja.
“Neki su nas išli doslovno kopirati. Sve smo to izdržali, čak nam je davalo dodatni elan i motivaciju. U pravilu, uvijek smo imali duplo veću nakladu nego li je bio zbroj naklade svih ostalih konkurentskih izdanja zajedno. Uspjeli smo specijalizirano izdanje pretvoriti u opće prihvaćeni časopis. Informatički smo opismenili niz generacija i najaviše nas veseli kada nam netko zahvali jer smo ga nešto naučili”, kaže Rosandić.