Nekad je nužno odabrati stranu

S autorom knjige The European Startup Revolution pričali smo o svemu što se događa na europskoj startup sceni

Ivo Špigel izdao je knjigu intervjua s osnivačima SoundClouda, Deezera, LastFm-a...

Suosnivača IT tvrtke Perpetum Mobile i ZIP Inkubatora Ivu Špigela uhvatili smo u gužvi, nekoliko dana prije izlaska knjige intervjua The European Startup Revolution. Knjiga je danas izašla iz tiskare, a mi smo autora ispitali sve o tome kako je knjiga nastala, zašto je drugačija od ostalih te tematike i kakvi su startup ekosustavi u Hrvatskoj i Europi.

Ivo Špigel je počeo pisati prije šest-sedam godina, prateći ono što za zanima, uspješne poduzetničke priče iz segmenta digitalnih tehnologija. Napravio je niz intervjua s osnivačima najzanimljivijih startup projekata od kojih su samo neki SoundCloud, Prezi, Last.fm i Deezer, a intevjui su objavljivani u različitim publikacijama, od domaćeg Forbesa pa sve do internetskog magazina Tech.eu u kojemu je Špigel suosnivač i jedan od autora.

Kako je nastala The European Startup Revolution?

Negdje tijekom rada, zaključio sam da bi bilo zanimljivo objediniti prikupljeni materijal u jednu knjigu. Krajem prošle godine čvrsto sam je odlučio konačno završiti, no i tada se to odužilo, prvenstveno zato što je materijal nastavio rasti. Knjiga je kolekcija intervjua, a s obzirom da se projekt odužio, odlučio sam napraviti svojevrstan follow up. Javio sam se svim ljudima s kojima sam tada razgovarao da vidim gdje su i što danas rade.

Knjige intervjua obično su snapshot u vremenu. Međutim, u The European Startup Revolution prikazano je što se s startup projektima događalo prije četiri-pet godina i gdje su te kompanije danas. Neke od tih tvrtki su jako uspješne, i jako mi je drago što većina priča ima sretan završetak, no ima i nekoliko projekta koji nisu uspjeli, a ti su se ljudi prebacili na nešto drugo.

Tako da će knjiga u tom pogledu biti nešto drugačija od većine knjige intervjua, imat će vremensku distancu koja je pogotovo interesantna u industriji kao što je tehnologija, gdje se u vrlo kratkom vremenu mnogo toga događa i mijenja. U usporedbi s nekim drugim industrijama, pet godina je za high tech industriju cijela vječnost.

The European Startup Revolution

Kome je knjiga namijenjena?

Namijenjena je prvenstveno ljudima koji čine dio tog ekosustava, poduzetnicima koji počinju nekakav vlastiti biznis i investitorima, no ova je tema danas zanimljiva mnogo ljudi bez obzira bave li se time ili ne, tako da se nadam da će knjiga biti zanimljiva ljudima koje zanima tehnologija, poslovne teme i kako je to u Europi.

Kako biste opisali startup scenu u Europi? Koliko Hrvatska zaostaje?

Cijela startup scena u Europi je u posljednjih pet šest godina prošla dinamičan period promjene. Čak je i ne tako davne 2007. godine Velika Britanija bila pustinja što se tiče projekata, broja investicija i raspoloživog kapitala.

Međutim, situacija se ipak u posljednjih pet godina u Europi, pa i u Hrvatskoj, drastično promijenila. Bellabeat, Nanobit, Farmeron, Repsly, Mate Rimac sada su već prepoznatljiva imena. Najbolji projekti danas izazivaju znatno više pažnje i mnogo lakše dolaze do investicija.

Osim toga, novac za ZIP Inkubator prikupljali smo crowdfoundingom, novac za izdavanje knjige The European Startup Revolution također sam prikupio putem kampanje na platformi Indiegogo… Sve to je prije nekoliko godina bilo nezamislivo.

Što izdvajate kao najveći problem startup projektima u Hrvatskoj?

Financiranja su i dalje najveći problem. ZIP Inkubator ima partnerski ugovor s venture fondom Speedinvest i organizacijom Pioneers, pa timovima i startupovima iz naših programa te onima koje smatramo zanimljivima, pomažemo da uopće dođu u situaciju da se prezentiraju investitorima iz venture fondova.

Razlikuje li se situacija s financiranjem domaćih startupova od onih iz ostatka Europe?

Svi se susreću sa sličnim problemima, svi oni govore istim jezikom i koriste terminologiju koja je drugima nepoznata… Kao i svaka sekta. Ono što je specifično kod nas jest nedostatak financijske infrastrukture, gdje stvari tek u posljednje vrijeme ide nabolje. Primjerice, u svim državama imate poslovne anđele, koji podržavaju projekte u najranijim fazama.

Projekt koji se pokaže perspektivnim preuzimaju i financiraju venture fondovi. To je prilika za poslovnog anđela da ostane u svojstvu suvlasnika uz zadržavanje manjeg udjela ili da se naplati. Nerijetko venture fondovi koji ulaze u projekt ne žele imati nekoliko suvlasnika i u tom slučaju isplaćuju anđela, što ovisno o projektu može biti dobra zarada i višestruki povrat uloženih sredstava.

Kakva je situacija s venture ulaganjima u Hrvatskoj?

Hrvatska se tu nalazi u pomalo paradoksalnoj situaciji zbog slabog prisutstva venture fondova u regiji. U situaciji gdje anđeli imaju manje prilika za izlaz kao kod nas, automatski su oprezniji s investicijama i manje su skloni financirati projekte koji su visokorizični, a upravo najrizičniji projekti oni koji koji donose najveću zaradu.

Ako gledate politiku ulaganja najjačih venture fondova na svijetu, oni izričito traže najrizičnije projekte – gledaju koji je to projekt koji je toliko inovativan, neobičan, i koji nitko neće razumjeti – drugim riječima – disruptivan, kako bi prvi u njega prvi uložili. Lako je uložiti u projekt za koji je svima jasno da će uspjeti.

Primjerice, kada gradite hotel u Dubrovniku, znate koliko hotela već postoji, koliko ljudi dolazi u Dubrovnik i slično, i na temelju toga možete sastaviti poslovni plan koji može razumjeti svaki investitor. S druge strane, kada je Twitter startao, nitko nije razumio zašto bi ga itko koristio. Nekoliko njih uložilo je u samom početku i oni su sada velike face. To je iskonski strah svakog pravog venture investitora – strah da će im od stotina projekata koji im dolaze na stol promaknuti idući Facebook.

Kakva je logika venture ulaganja, postoje li zacrtani kriteriji?

Pojednostavljeno rečeno, logika venture ulaganja je takva da će od investiranja u deset projekata, od tih deset tri ili četiri će sigurno propasti, tri ili četiri neće biti bogznašto i ako ima mnogo sreće, jedan će biti megauspješan i zaraditi dovoljno da pokrije gubitke ovih koji su propali i sve što nisu zaradili ovi koji nisu ispali bogznašto.

Postoje early stage pa middle stage investitori koji prodaju svoje udjele ovima koji ulažu u kasnijim fazama razvoja i tako dalje, pa sve do javne ponude dionica. No logika fond managera je nabosti dovoljnu količinu hit projekata da njihov povrat prema ulagačima bude vanserijski jer i oni uzimaju postotak. Ako je cijeli portfelj uspješan, menadžeri dobivaju bonuse.

Kriteriji prema kojima se vode investitori – svi gledaju inovativne disruptivne projekte, kvalitetu i iskustvo tima. Vani postoji mnogo serijski poduzetnici dva tri puta uspješno podignuli projekt, skalirali ga, prodali, mnogo zaradili i ponovno krenuli ispočetka. Takvi poduzetnici, iako su već dovoljno zaradili, svejedno će za novi projekt prikupljati investicije od drugih investitora, ne nužno zato što im trebaju sredstva, nego zato što im trebaju investitori.

Zašto traže investicije drugih?

Poduzetnici kada ulaze u nove projekte traže investitore zbog poslovnih prilika, otvaranja vrata i kredibiliteta. Dobar primjer je TransferWise, projekt razvoja servisa za međunarodni tranfer novca. Osnivači TransferWisea Taavet Hinrikus i Kristo Käärmann (također intervjuirani u knjizi) iako su imali svoja sredstva za ulaganje, krenuli u prikupljanje sredstava kao da im je TrasferWise prvi projekt, prvenstveno zbog kredibiliteta.

Najvažnije im je bilo da iza njih stanu investitori koji će im osigurati vjerodostojnost da kao anonimci mogu na tržištu ponuditi pouzdano financijsko poslovanje.

Kakve projekte traže venture fondovi? Što je presudno u odluci što će ulagati, a što ne?

Svi traže disruptivne projekte, vrhunske timove, i ako imate osnivača koji je imao dva tri uspješna – pa čak i jedan neuspješan projekt, na dobrom ste putu. Iako se kod nas na neuspjeh gleda podozrivo, vani je i to potvrda – ako si prošao slom, onda znaš što trebaš raditi da se to ne ponovi.

Traži se što bolji tim i što brži rast. Nekad ste mogli pristupiti investitorima s jako dobrom idejom i dobrim timom. Danas je vrlo teško krenuti u prikupljanje sredstava ako već nemate nekakve rezultate. Najčešće, osim ako je nešto iznimno u pitanju, očekuje se da vas prva skupina korisnika prati i raste i da ste dokazali da svaki dolar koji uložite u marketing i razvoj možete dobiti tri, četiri dolara natrag.

Tek tada možete reći investitoru – moj model radi, ja sam to dokazao i sad mi treba još sredstava da bih ubrzao cijeli proces. Ipak, nema pravila. I to je možda jedna od najvažnijih stvari koje će se vidjeti i u mojoj knjizi, gotovo svaki od tih projekata je napravio nešto “krivo”, odnosno mimo pravila.

Najzanimljiviji startup osnivač kojeg ste uvrstili u knjigu?

Joj, teško mi se odlučiti. Svaki je zanimljiv i poseban na svoj način. Možda Danac Morten Lund – ali samo zato što je najopičeniji. Lund je među prvim ulagačima u Skype na čemu je zaradio ogromnu lovu. Lund je pružio utočište Niklasu Zennströmu i Janusu Friisu, dvojici programera koje su proganjali odvjetnici glazbenih kompanija zbog njihovog torent servisa Kazaa.

Sype su programirali kod Lunda doma. Lund je kao jedan od prvih ulagača na Skypu zaradio oko 30-40 milijuna dolara i zatim ih sve spržio na nekom propalom projektu i proglasio osobni bankrot. Sada je krenuo iznova i već ima nekoliko novih vlastitih projekata koje je pokrenuo.

Može li se startup scena u Europi usporediti s SAD-om?

Europa na tom području generalno gledajući još dosta zaostaje, međutim dva segmenta gdje apsolutno prednjačimo – gaming i music streaming sadržaji. Iako je Apple zavladao downloadima putem iTunesima i preko iPoda, a u streamingu su vodstvo preuzeli europski projekti Spotify, Sound Cloud, LastFM i drugi, to su dva područja gdje su europske kompanije vrlo jake.