S osnivačem hostela Golly & Bossy pričali smo o revoluciji financijske industrije i misterijima turizma

Ante Kotarac s partnerima razvija uspješan alternativni sustav naplate

Za Antu Kotarca prvi sam put čuo u Splitu, po onoj tipičnoj liniji “a šta će sin bogatog oca”. On je mladi uspješni poduzetnik koji je sa svojim timom uspio proći kroz šupljine bankarskog sustava, pokrenuti hostel Golly & Bossy, nagrađen kao drugi najbolji dizajn-hostel na svijetu, i brinuti se o klubu Judino drvo, koji je imidžem i programom prodrmao splitsku svakodnevicu.

Ante je rođeni Splićanin, diplomirao je računarstvo na FESB-u i otišao na postdiplomski na London Business School. Kad ga pitate kako se izvukao iz očeve sjene – Antin otac je moćni splitski građevinar i nekadašnji Kerumov partner Zvonko Kotarac – kaže da se nije ni trebao izvlačiti. “Srećom, ima dovoljno sunca da svi guštamo u njemu”, kaže. Ostale teme bile su puno zanimljivije, posebno startup AgentCASH.

Ante je AgentCASH pokrenuo sa Sašom Šarunićem iz Pet minuta, riječ je o cloud sustavu koji svaki mobilni uređaj pretvara u POS aparat za naplatu gotovinom ili karticama. Ideja je pojeftiniti i pojednostaviti transakcije toliko da i najmanji poduzetnik može početi primati sve vrste plaćanja. AgentCASH proširio se na Sloveniju, koriste ga na splitskom Festivalu mediteranskog filma, a u svibnju su s turističkom agencijom adriatic.hr i njemačkom Wirecard bankom surađivali na razvoju jedinstvenog sustava za online naplatu.

Što je, najjednostavnije rečeno, AgentCASH i kako remeti naš stari financijski sustav?

AgentCASH je integrirana platforma prodaje koja omogućuje bilo kome da u nekoliko minuta počne prodavati svoje usluge i proizvode u svojoj trgovini ili putem web shopa. Cijela usluga je integrirana tako da su jednom dodani artikli dostupni putem automatski generiranog web shopa, a mogu se i naplatiti na licu mjesta, gotovinom ili karticom, pomoću besplatne fiskalne blagajne.
Stari sustav banaka se i predugo održao zahvaljući hermetičnosti koju su stvorili zakonima i propisima. S jedne strane, svakako želim da banka pažljivo čuva moj novac, ali s druge strane ne bih da sve usluge i tehnologije koje koriste budu iz ere prije slijetanja na Mjesec.

Zatvorenost bankarskog sustava su primjetili i u Europskoj uniji, zabrinjavajuće je koliki se udio BDP-a troši samo na bankarske usluge. Zato uvode propise koji manjim startup tvrtkama omogućavaju da preuzmu dio posla od banaka i suvremene banke počele su se prilagođavati.

Sve se više bave samo svojim temeljnim biznisom, depozitima i zajmovima, a za ostale usluge traže suradnju manjih tvrtki jer su one bliže krajnjem korisniku, brže uvode nove tehnologije i adaptiraju se na zahtjeve tržišta.

Ponekad koristiš izraz “novi kapitalizam”? Što ti to točno znači?

Za mene je novi kapitalizam onaj koji ruši barijere ulaska na tržišta. Usluge koje izravno spajaju korisnike i pružatelje usluga su hit.

Cijeli startup trend, kao koncept brzog stvaranja i umiranja projekata, dio je novog kapitalizma. Otprilike osam od deset startupa propadne u prvih godinu dana, jedan od deset uspije vratiti uloženo u prve dvije godine, a tek jedan od deset postigne značajan uspjeh.

Nikad u povijesti nismo imali ekonomski sustav koji podržava tako brze i agresivne cikluse. Takav razvoj omogućava eksperimentiranje i pomalo ekstremnu kreativnost.

Kakav je startup svijet?

Nemilosrdan i nimalo šarmantan. Puno mladih je zavedeno Zuckerberg efektom, brzom zaradom milijardi dolara, ali su u stvarnosti šanse za uspjeh izuzetno male.

Koja ti je najveća razlika u radu u Hrvatskoj i inozemstvu?

Količina prilika i konkurencija. Kod nas ima puno prilika jer je konkurencija manja, ali se i sporije raste nego na velikim tržištima, sporije se prihvaćaju nova rješenja. S druge strane, u Hrvatskoj je za pokretanje posla dovoljno puno manje početno ulaganje jer su troškovi života manji i lakše je doći do kvalitetnih ljudi.

Voliš raditi s manjom grupom ljudi?

Manja grupa sposobnih i inteligentnih ljudi za mene je puno vrednija nego velika grupa nezanimljivih. Doduše, ti hrabri često i ne uspiju pa to bude škola drugima, ali bez njihovih pokušaja ne bi bilo ni pomaka. Oni su nosioci poduzetničke i životne evolucije. Glavna prednost većine uspješnih projekata koje sam istraživao bila je da su imali talentiranije ljude od konkurencije. Nema lijeka protiv neuspjeha, pravila su ista tisuću godina. Nužno je ulagati u znanje, informacije i suradnju, a ni to nije dovoljno bez sreće.

Uspješni strani ulagači puno više vrednuju tim ljudi koji predstavlja projekt nego buduće projekcije. Budućnost je toliko nepredvidljiva da su se biznis planovi pokazali kao promašaj.

Što je onda dobar tim?

Onaj koji prepoznaje promjene oko sebe, prihvaća ih i pronalazi rješenja. Zato ja volim raditi s manje kvalitetnih ljudi. Vjerujem da zajedno možemo postići puno više nego kao dio velikih sustava koji misle da upravljaju budućnošću, a ne ona njima.

Kako će digitalizacija utjecati na društvo? Hoće li materijalne stvari poput barke, knjige ili parfema postati tek neka vrsta luksuza, predmeti za uzemljavanje pred najezdom gadgeta?

Teško je prognozirati jer se stvari mijenjaju jako brzo. Digitalizacija i analogizacija svijeta odvijaju se usporedno. Istodobno imamo jak trend digitalizacije medija i nagli porast prodaje vinila. Osobno vidim kako ćemo s najnovijim gadgetima jedriti na drvenim brodovima oko svijeta. Volio bih da svijet izgleda tako.
Otvorili ste dizajn-hostel Golly & Bossy. S kakvim se izazovima susrećete sad kad ga treba razvijati?

Spremaš li nove projekte?

Pokušavam se što više fokusirati na ove koje radim i dovesti ih u fazu zrelosti u kojoj više neće biti na klimavim nogama. Nadam se da moji projekti neće završiti u prosjeku startup svijeta :)))

Kad ste ga otvorili hostel Golly&Bossy je bio senzacija. Kako vam je sada kad ga morate voditi, koji su izazovi?

Izazov je svakako sve veća konkurencija, na ovako neuređenom tržištu jako je teško imati stabilno poslovanje s obzirom na velike i nagle promjene cijena. Barijera ulaska na tržište u turizmu izrazito je visoka jer trebate veliko početno ulaganje, a povrat je nešto bolji od bankarske kamate. Specifičnost Hrvatske je upravo u tome što većina ljudi ima kapital u nekretninama i teško ekonomsko stanje prisililo je ljude da prenamjenom djedovine u turističke objekte aktiviraju taj kapital. Posljedica je da u Splitu na booking.com ima jednak broj mjesta za noćenje kao u Barceloni. Ipak, pojedinci ne mogu mijenjati najveće probleme u turizmu. Svi ih znaju godinama, a umjesto da se rješavaju, manipulira se podacima. Broj noćenja raste iz godine u godinu, ali puno manjom stopom nego što raste broj kreveta. Tako da sada imamo pad broja noćenja po krevetu u Hrvatskoj.

Kako ide klub Judino drvo u Kopilici?

Judino Drvo ima specifičan program i visoko smo postavili ljestvicu kvalitete, naši gosti baš nemaju novca i s tim se borimo. Klub neće nikoga učiniti milijarderom, ali može biti podloga za napredak suvremene kulture, a od toga nitko ne bi smio okretati glavu.

Može li se u Splitu još više povezati kulturu, poduzetništvo i turizam da hrane jedno drugo?

Nema umjetnog načina za to. Kad konzumiranje kulture postane standard, ona će se implementirati u ostale aspekte života. Trenutno se premalo ulaže u nezavisnu kulturu, koja mora biti pokretač eksperimentalnih i ‘break-through’ projekata.

Neuspješni projekti su sastavni dio stvaranja uspješnih projekata i mi ih moramo početi prihvaćati kao društvo.

Zamisli da si ministar turizma. Koje tri stvari bi prve napravio?

Ne mogu se zamisliti kao političar, a ministarska pozicija je njen školski primjer. Ono što meni izgledaju kao sasvim logični potezi vjerojatno nisu jednostavno izvedivi iz političkih razloga. Imam osjećaj da su apartmani dobro uređeni i da je razina kvalitete visoka, ali da su avionske linije u dosta lošem stanju. Država bi morala puno više ulagati u projekte koji pomažu produljenju sezone iako ne mogu biti odmah profitabilni. Takvi projekti s godinama postaju dio sadržaja europske scene i postaju ne samo profitabilni nego i razlog gostima da dođu u Hrvatsku.

Što očekuješ od ove turističke sezone?

Svake godine je sezona za mene slična, varira najviše po pet posto.