Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Saudijski princ pokrenuo je rat cijenama nafte kako bi uništio američku industriju. Problem je što su mu izračuni bili krivi

Jedino je Kina profitirala u cijeloj ovoj situaciji

ZADNJA IZMJENA: lip 14, 2020
Foto: AFP

Višemjesečni, bespoštedni rat cijenama nafte koji je iz temelja uzdrmao svjetsko gospodarstvo te doveo do kolapsa svjetske naftne industrije, napokon je okončan. Trenutno su se cijene stabilizirale na oko 40 dolara po barelu i one bi se, predviđaju stručnjaci, mogle održati do kraja godine.

Rat cijenama pokrenula je Saudijska Arabija uz asistenciju Rusije s namjerom da uništi američku industriju koja proizvodi naftu iz škriljavca. Zbog toga su namjerno zasipali tržište velikim količinama nafte, premda je zbog epidemije koronavirusa potražnja dramatično pala, čak za više od 30 posto. To je dovelo do strmoglavog pada cijena, koje su se neko vrijeme na američkom tržištu kretale i u negativnom teritoriju, a posljedice takve politike uglavnom su pogubne.

Bankrotiralo skoro 400 američkih kompanija

Ponajprije za Saudijsku Arabiju, pa i za Rusiju, jer su obje države izgubile milijarde dolara planiranih prihoda. A nisu ostvarile cilj uništenja američkih proizvođača nafte iz škriljevca, premda su ih teško ranile. Analitičari tvrde da su saudijsko i rusko gospodarstvo i njihovi državni proračuni pogođeni više nego se očekivalo.

Istodobno na koljena je bačena cjelokupnu svjetska naftna industrija, pa je, među ostalim, bankrotiralo gotovo 400 američkim naftnih kompanija. Jedinu korist od niskih cijena imali su potrošači širom svijeta, koji su, kao Kina, kupovali naftu po rekordno niskim cijenama.

Saudijski princ Muhamed bin Salman, koji je pokrenuo rat, bio je uvjeren da će u svega nekoliko mjeseci uništiti sve američke kompanije koje proizvode naftu iz škriljevca. Pretpostavljao je, naime, da im je potrebna cijena između 46 i 51 dolar po barelu da mogu normalno funkcionirati. Pokazalo se, međutim, da su Saudijci katastrofalno pogriješili jer su podcijenili sposobnost većeg dijela američke industrije nafte iz škriljevca da se prilagođava novim okolnostima.

SAD diktira cijene

Ta je industrija, naime, toliko tehnološki uznapredovala da je nekim kompanije sada dovoljna cijena do 40 dolara, a drugima čak između 25 i 30 dolara po barelu. Stručnjaci procjenjuju da bi Saudijska Arabija, da nije okončala rat cijenama, prije bankrotirala nego li američka industrija nafte iz škriljevca.

Saudijska Arabija planirala je za 2020. cijenu nafte od 84 dolara po barelu, a kako se ona više nego prepolovila, u prvom tromjesečju ove godine ostvarila je deficit državnog proračuna u iznosu od 9 milijardi dolara. I ruski ministar financija Anton Siluanov priznao je da će ruski BDP, zbog pada cijena nafte i pandemije, ove godine pasti za 5 posto.

Inače, SAD inzistiraju da cijena barela nafte ne prelazi 70 dolara po barelu. Kad je prošle godine cijena bila viša, američki predsjednik Donald Trump zatražio je princa Muhameda da smanji cijene, upozoravajući ga da se ne bi održao ni dva tjedna na vlasti bez podrške SAD-a i njene vojske.

Okreću se drugim izvorima energije

Zbog pada cijena i potražnje za naftom sve više i najvećih svjetskih naftnih kompanija napušta svoj core biznis te se okreće obnovljivim izvorima energije, plinu, solarnim elektranama, vjetroelektranama, biogorivu… Tako, primjerice, multinacionalna kompanija Shell planira prepoloviti proizvodnju nafte do 2050., a umjesto u proizvodnju nafte, ulaže novac u kupnju dobavljača i distributera plina te u obnovljive izvore energije.

I British petroleum, BP, najavljuje smanjena ulaganja u naftu, a povećava investicije u korištenje sunca i vjetra kao izvora energije. Nedavno je BP otišao i korak dalje, pokrenuvši studiju izvodljivosti za proizvodnju vodika iz solarnih i vjetroelektrana, takozvani zeleni vodik, koji mnogi vide kao energiju budućnosti.

Francuski naftni div Total objavio je pak kako također planira investirati u solarnu energiju, vjetroelektrane te u EV baterija za koje drži da su njegove veliko otkriće. Čak je i norveški Equinor odlučio povećati ulaganja u obnovljive izvore energije te ozbiljno smanjiti investicije u svoju osnovnu djelatnost, proizvodnju nafte.

Rješavaju se dijelova svoje industrije

Kako sve ukazuje da nije riječ o prolaznoj krizi već će naftna industrija izgubiti dugoročno na dosadašnjoj važnosti, i najveće svjetske kompanije počele su se rješavati dijelova svoje industrije. Tako naftni gigant Occidental Petroleum razmatra prodaju naftnih i plinskih polja u Omanu kako bi smanjio svoja dugovanja od 40 milijardi dolara koja su nastala prošle godine kada je Occidental kupio za 55 milijardi dolara kompaniju Anadarko što se, nakon što su pale cijene nafte, procjenjuje jednom od najgorih akvizicija u povijesti.

Occidental nije jedini koji rasprodaje imovinu. Agencija Bloomberg izvijestila je kako je BP prodao oko 10 posto udjela na plinskim poljima u Omanu za što je dobio više od milijardu dolara.

I rafinerije u krizi

I rafinerije nafte širom svijeta zapale su u krizu jer se suočavaju s neviđenim padom potražnje goriva. U Velikoj Britaniji rafinerija INEOS smanjila je proizvodnju s 200.000 barela dnevno na 165.000 barela. I većina ostalih rafinerija u Europi radi s gubicima pa je tako BP ugasio proizvodnju od 70 000 barela dnevno u rafineriji u Gelsenkirchenu u Njemačkoj.

I francuski Total odgodio je ponovno pokretanje rafinerije Grandpuits od 102.000 barela dnevno, a također su obustavljeni radovi na održavanju rafinerije u Feyzinu koja proizvodi 110.000 barela dnevno. Istodobno zbog smanjene proizvodnje i potražnje Marathon Petroleum Corp., jedan od najvećih američkih rafinerija, obustavila je proizvodnju u postrojenju u blizini San Francisca.

Royal Dutch Shell zaustavio je rad rafinerija u tri američke postrojenja u Alabami i Louisiani. Širom Europe i Azije mnoge rafinerije rade s pola kapaciteta, a Steve Sawyer, direktor sektora rafinerija u Facts Global Energyu, predviđa da će rafinerije u svijetu smanjiti proizvodnju za najmanje 25 posto.

Naftna polja 50% manja

Međunarodna agencija za energetiku priopćila je u srijedu da će globalna ulaganja u energetiku 2020. pasti za gotovo 400 milijardi USD u odnosu na prošlu godinu. Objašnjeno je da naftnim kompanijama nedostaje sredstava te da im očajnički treba novac. Stoga se predviđa da će se u SAD-u ulaganja u naftna polja iz škriljevca smanjiti za 50 posto “zbog gubitka povjerenja ulagača” i činjenice da je “pristup kapitalu presušio”, priopćila je Međunarodna agencija za energiju.

No, to nije sve. BP je najavio da će otpustiti 10.000 radnika, jer, kako je objašnjeno, kompanija puno više troši nego zarađuje. Američki Chevron planira smanjiti 15 posto svoje radne snage te prepoloviti broj najboljih menadžera.

Kina je profitirala

Kina je, kao najveća uvoznica nafte na svijetu, jedina država koja je ozbiljna profitirala od niskih cijena nafte. Čim su cijene pale ispod 30 dolara po barelu Kina je počela uvoziti rekordne količine nafte. U svibnju je uvezla 47,97 milijuna tona sirove nafte, što je za 11,34 milijuna barela nafte dnevno više nego prije godinu dana.

S obzirom na to da se predviđa kako će se potražnja za benzinom i dizelom tijekom lipnja ove godine vratiti na razinu 2019. ne čudi što je uvoz nafte porastao za 5,2 posto u usporedbi s istim razdobljem prošle godine. No, za tu količnu Kina je platila čak 19,6 posto dolara manje.

Niske cijene nafte na svjetskom tržištu potaknule su Kinu da puni svoje strateške rezerve, a od sredine svibnja, flota od čak 117 velikih tankera, od kojih svaki može nositi 2 milijuna barela nafte, plovi prema kineskim lukama. Osim što Kina nastoji kupiti što više nafte po što nižim cijenama, Kina želi napuniti svoje strateške rezerve nafte, ali i skladišta soje. Sve to kako bi spremno dočekala eventualnu daljnju eskalaciju sukoba s SAD-om.

Mladen Pleše
Novinar
584 članka Više o autoru
Više s weba
Ostanite uz telegramov program