Šefovi Plive i JGL-a za Telegram: Hrvatska tvornica cjepiva za koronu je utopija, a Imunološki nespasiv

Razgovor s uglednim stručnjacima

Zato sam razgovarala s dvojicom uglednih stručnjaka i menadžera iz farmaceutske industrije kako bismo od njih čuli kvalificirane komentare. To su Mihael Furjan, predsjednik Uprave Plive i Ivo Usmiani, predsjednik Uprave i jedan od dvojice suvlasnika Jadran-Galenskog laboratorija koji je 1991. osnovan u Rijeci.

Furjan je odmah upozorio da se Pliva i izraelska kompanija Teva koja je vlasnik Plive ne bave vakcinama, ali pristao je sudjelovati u ”filozofiranju” o zasad paušalnoj ideji tvornice cjepiva kod nas. A prema analizama obojice naših sugovornika, reklo bi se da Filipovićeva i Plenkovićeva predizborna maštarija ima malo veze sa stvarnošću.

Upitna izvedivost lijepih želja

Furjan objašnjava kako je Teva izvan te priče s cjepivima iako je jedna od najvećih farmaceutskih kompanija na svijetu i po količinama koje proizvode možda i vodeća. ”Ali mi se nismo orijentirali na vakcine, ne razvijamo ta specifična znanja jer to ne radimo”, kaže.

”No ipak nas ovih dana svi zovu i pitaju hoćemo li proizvoditi cjepivo kao da nema ništa lakše od toga. Naravno da je i za Hrvatsku i za EU poželjna samodostatnost pa i kad je riječ o farmaceutskoj proizvodnji. Ali to su samo lijepe želje. Dakle, mi načelno pozdravljamo ideju, a posve je drugo pitanje je li ta stvar izvediva i realna”.

Kreće se skroz od nule

I Usmiani smatra da ne treba biti malodušan i sasvim unaprijed odbaciti svaku mogućnost da se tvornica cjepiva ustroji i kod nas. No upozorava da je to jako složena operacija s upitnim prognozama u kojoj bi se svakako moralo krenuti od ideje do dizajna i osiguranja tržišta, odnosno skroz od nule.

”Čini mi se da je ovdje osnovno pitanje imamo li mi znanja za proizvodnju cjepiva. Ja bih rekao da nemamo”, kaže Furjan. ”Novaca očito ima jer se njime razbacujemo”, dodaje ironično.

FURJAN: Kompanije koje su registrirale cjepiva sam su vrh svjetske znanosti. Najjači igrači u tom području su Sanofi, Glaxo, Pfizer i AstraZeneca. No vidite, Glaxo i Sanofi ipak nisu uspjeli. Bili su među nekih tridesetak tvrtki koje su krenule razvijati cjepiva protiv Covida, ali čak su i njihovi projekti stali. Znači, treba uložiti jako puno, jako riskirati, a veliko je pitanje koliko će uspješnih biti na kraju.

A treba znati da ni Pfizer i AstraZeneca nisu razvili svoje formule sami nego su koristili veliku pomoć znanosti izvana. Ključnu ulogu za cjepivo AstraZenece imali su stručnjaci sa sveučilišta Oxford koje je prepuno znanja. Riječ je, dakle, o izuzetno složenim projektima, ozbiljnim partnerstvima i moramo biti svjesni da takvo što ne može realizirati svatko kome to padne na pamet.

USMIANI: Znanje i tehnološka platforma i osiguranje izvora financiranja svakako su ključan preduvjet da se krene u avanturu proizvodnje vakcine. Na Medicinskom fakultetu u Rijeci imamo znanstveni Centar izvrsnosti za virusnu imunologiju i cjepiva gdje profesor Stipan Jonjić vodi desetak kvalitetnih virologa i molekularnih biotehnologa.

Ali sigurno je da se u projekt proizvodnje cjepiva ne može ulaziti bez licencnog strateških partnera za transfer gotove tehnologije. Potpuno je isključeno da u ovom trenutku ima smisla razmišljati o tome da razvijamo naša vlastita cjepiva za Covid. Jer, kad bi se u tome u dogledno vrijeme i uspjelo, to veliko kašnjenje u odnosu na pravi trenutak obilo bi nam se o glavu. Za to više nema vremena.

FURJAN: Ono što se eventualno može dogovarati i pregovarati jest da se sklopi ugovor s nekom od svjetskih kompanija koje imaju cjepivo, da preuzmemo njihove licence i da se cjepivo proizvodi ovdje. To je, čini mi se, ono što planiraju neke druge zemlje, preuzet će taj jednostavniji dio proizvodnje na temelju transfera tuđe tehnologije. S time da oni imaju neke kapacitete spremne za to, a mi ih nemamo.

TELEGRAM: A što je s Imunološkim zavodom u Zagrebu, pitam. Može li se s Imunološkim nešto početi ili je to tamo sada već potpuna razvalina.

USMIANI: Pustiti Imunološki da propadne bila je ogromna šteta jer je dugogodišnje iskustvo bačeno u vjetar. Ali danas s njima ne možeš bog zna što. Tamo je odavno stao svaki razvoj, a znanje se strašno brzo mijenja. Nekad su proizvodili izutetno kvalitetno cjepivo za ospice i Edmundsovu mješavinu koja je u to vrijeme bila najbolja. Međutim, suvremena viševalentna cjepiva su sasvim nešto drugo u odnosu na ona koje je radio Imunološki zavod.

S razvojem se stalo te su izgubili dozvole za virusna i bakterijska cjepiva, čak i ona za krvne derivate. Puno stručnjaka je otišlo. Firma već niz godina funkcionira na teret poreznih obveznika. Imunološki se ne može ”pokrenuti” kako često čujemo na javnoj sceni jer je fatalno zapušten i stoga neobnovljiv. Od njih je ostalo samo ime. Mi smo prije šest godina iskazali interes da uđemo kao strateški partner u Imunološki pa smo dali da se napravi due dilligence, dakle dubinska analiza tvrtke. Ali kad smo dobili rezultate, vidjeli smo da je stanje toliko loše da se nema smisla upuštati u daljnje aktivnosti.

FURJAN: Imunološki ne radi 15 godina, a u ovoj industriji to je nenedoknadivo. Cjepiva koja su oni nekad proizvodili i tada su bila jako dobra, danas su već povijesna tehnologija. Sada imamo polivalentne vakcine gdje vi u jednoj dozi dobijete tri ili četiri komponente. O Imunološkom zavodu govori se s velikim sentimentima i ja to mogu razumjeti. Ali brod je naprosto otplovio.

TELEGRAM: Pa je li bar nešto od nekad uspješne tvrtke još uvijek iskoristivo, pokušavam još jednom iscijediti zadnju kap soka iz još jedne tragične hrvatske priče.

FURJAN: To vam je kao da me pitate ima li danas smisla raditi onaj Mercedes od prije 25 godina. Imunološki je izgubio tržišta u trećem svijetu. Suvremenog znanja i novih tehnologija tamo nema. Realno je pretpostaviti da su najbolji ljudi odavno otišli u druge kompanije ili u inozemstvo. Dakle, oni mogu proizvoditi recimo protuotrov za ugriz zmije gdje se tehnologija nije promijenila. Ali to je, na žalost, otprilike sve.

TELEGRAM: Ako je pokretanje tvornice cjepiva tako složen, pipav i skup posao, pitam naše komentatore ima li rezona da se država upusti u ulogu poduzetnika.

USMIANI: Vjerojatno se jedino država može odvažiti da u to krene. Vlada može za novu tvornicu tražiti novac iz EU. Jer posve je očito da su male šanse da bi bilo koji ozbiljan ulagač, domaći ili inozemni, htio investirati na ruševinama Imunološkog. Utoliko je potrebno krenuti od dizajna procesa i prostora te izvedbenih projekata i dokumentacije za pogone preko tehnologije i opreme za automatizirane procese, do validacije, certifikacije itd. Za to je potrebno jako puno vremena. No i državi bi za razvoj tako složene priče opet trebali strateški partneri.

FURJAN: Ako Vlada to stvarno želi, to svejedno neće ići bez nekog strateškog partnera jer nama fali i znanja i proizvodnih resursa. Bilo bi, recimo, logično da to onda bude neki model javno-privatnog partnerstva pa da država da 30 posto novca, 35 ili 40 posto privatni partner, a ostatak možda mirovinski fondovi.

No, tko god da se u to upusti, mora mu biti jasno da tvornica nije samo zgrada nego su bitan faktor i tehnološke mogućnosti, proizvodne dozvole, obrazovani stručnjaci i receptura proizvodnje. Dakle, treba izgraditi zgradu na nekoj ledini na temelju ozbiljnog projekta i uz sve moguće dozvole, građevinsku, vodoprivrednu, ekološku itd. Samo da se krene u gradnju, u Hrvatskoj je potrebno puno vremena.

Kad napokon imate farmaceutski pogon, treba proći razne validacije. Znači, ne može se odmah ići u proizvodnju, nego prvo probna proizvodnja i usavršavanje. To su ogromne pripreme. Kad je i to gotovo, treba čekati dozvolu medicinskih agencija. I ključan je, dakako, proizvod koga vjerojatno treba licencirati. Ako ga sami razvijamo, to traje jedno pet do šest godina. A znanje u Hrvatskoj za to nemamo.

TELEGRAM: A koliko bi takav pothvat uopće trajao?

USMIANI: Ukoliko već postoji adekvatan prostor, potrebno je 15 do 18 mjeseci. Ako na to dodamo transfer tehnologije strateškog partnera, to je minimalno tri do četiri godine. Čuo sam najavu iz Srbije, ali pretpostavljam da se radi o licenciranju vektorskog cjepiva Sputnik V u njihovom Institutu za vakcine i serume TORLAK koji već posjeduje tehnologiju proizvodnje virusnih cjepiva.

FURJAN: Tri do četiri godine, ako bi država stala iza toga kao iza strateškog prioriteta, a pet je realno. A nama to cjepivo za 3, 4 ili pet godina neće niti trebati jer će tada cjepiva biti pet puta više na tržištu nego što su potrebe.

TELEGRAM: Vjerojatno će se već prodavati i u mojoj ljekarni u kvartu?

FURJAN: Tako je. Kad je buknula pandemija, jasno da je bio problem preko noći proizvesti milijarde doza cjepiva. Ali vodećim proizvođačima to više neće biti problem ubuduće. Iduće godine vjerojatno ćemo imati hrpu proizvođača kojima je EU odobrila distribuciju. Jer svi žele proizvoditi i što prije izaći na tržište.

Sada imamo četiri kompanije, sljedeće godine će ih biti 10. Svi će imati tvornice. Ove četiri će se jako uhodati, izgradit će još pogona. Hrvatska i EU bit će dogodine već procijepljene. Možda ćemo se jednom godišnje morati docjepljivati, ali to će biti u manjoj mjeri kao i kod gripe, kod nas maksimalno oko 200.000 ljudi. I onda je cijeli taj biznis plan s hrvatskom tvornicom krajnje upitan.

TELEGRAM: Hoćete reći glup, kažem. Tu prevedenicu na narodski jezik Furjan pristojno prečuje. Dodaje kako ideja da imamo farmaceutsku tvornicu ”za stani-pani” nije loša. Ali opet, ”ako smo ušli u EU, to je valjda i zato da imamo zajedničke politike uključujući i farmaceutsku”.

USMIANI: Za naš razvoj nema šanse jer to ne bi išlo ispod dodatnih dvije do tri godine, a do tada će biti cjepiva na bacanje. A i pitanje je koliko će ga tada uopće trebati.

TELEGRAM: Koliko bi nova tvornica uopće koštala?

FURJAN: Manji injekcioni pogon možeš podići za 50, 60 do sto milijuna dolara. Imali smo mi ovdje u Plivi takvu investiciju za koju smo dali 60 milijuna eura, ali u zgradi koja je već postojala. Dakle oko 100 milijuna eura dok proizvodnja još nije ni počela. A onda na to idu ljudi i sve ostalo.

TELEGRAM: Pitam na kraju Usmijanija i Furjana bi li uopće razmatrali ponudu da uđu u takav projekt kao partner u nekoj kombinaciji s državom.

Usmiani vjeruje da bi Jadran-Galenski laboratorij razmislio uz preduvjet da ”postoji licencirani partner koji ima tehnologiju cjepiva”. Furjan kaže da Pliva ne bi ni razmišljala jer to nije dio matičnog poslovanje kompanije.

TELEGRAM: A je li ih premijer Plenković možda zvao na konzultacije?

FURJAN: Nas nije zvao.

USMIANI: Nas nije zvao.