Što stoji iza nasrtaja države na paušalce? Vodeći akteri IT-a o svim poreznim preprekama u Hrvatskoj

Tri su strukturalna razloga radi kojih je IT industrija posebno osjetljiva na oporezivanje rada. Prvo, velik dio hrvatskih IT kompanija svoje proizvode i usluge izvozi, što znači da moraju biti što konkurentniji kako bi se nosili s globalnim rivalima. Drugo, ono što IT industriji omogućava efikasan izvoz jest činjenica da su za IT firme ljudi najveća vrijednost kojom raspolažu – nema zemljišta, tvorničkih pogona ni industrijskih strojeva.

Što je stalni zaposlenik u doba Ubera?

A to znači da moraju privlačiti najbolje moguće stručnjake, jer o tome direktno ovisi kvaliteta njihove robe. Treće, kao posljedica ove dvije stavke – globalne konkurencije i istaknute vrijednosti radnika – pritisak na primanja ogroman je, što posebno vrijedi za kvalitetne programere i dizajnere koji bez poteškoća mogu iz Hrvatske raditi za strane tvrtke ili preseliti u inozemstvo. Njihove vještine univerzalne su i ne ovise kulturološkim faktorima poput poznavanja jezika, što znači da se domaće firme za dobre kadrove natječu sa stranima.

Početkom prošle godine prag za oporezivanje paušalnih obrta podignut je na 300 tisuća kuna godišnjeg primanja, što je dovelo do rasta paušalaca, posebno u IT-u, kaže Alan Sumina za Telegram. “To u osnovi nije nikakav problem, no postaje kada oni kroz paušalni obrt rade jednake poslove kao što bi radili kao da su zaposlenici. Biti paušalni obrtnik podrazumijeva neizvjesnost u prihodima, neizvjesnost u traženju poslova i slične rizike, no kada ste paušalni obrtnik, a sve radite isto kao da ste i zaposlenik, onda ste paušalni obrtnik samo formalno”, smatra.

“Zapravo se radi o zloupotrebi pravnog oblika paušalnog obrta. Paušalni obrt ima jako puno pozitivnih efekata za hrvatsko gospodarstvo, ali treba jasno razlučiti što je namjena takvog zakona bila, a za što se koristi u praksi. Pravi freelanceri i obrtnici ne bi trebali imati apsolutno nikakvih problema i treba ih podržati”, objašnjava Sumina. O ovim stvarima – gdje, u doba Ubera, počinje, a gdje završava definicija zaposlenika – posljednjih se godina intenzivno raspravlja u cijelom svijetu.

Kalifornijski zakon o vanjskim suradnicima

Ovog tjedna guverner Kalifornije Gavin Newsom potpisao je zakon kojim se položaj vanjskih suradnika potencijalno izjednačava sa stalno zaposlenima. Prema riječima kalifornijskih demokrata, novi zakon “AB5” omogućit će vanjskim suradnicima da potražuju jednaka prava na prekovremene, bolovanja i zdravstveno kao da su stalno zaposleni – ukoliko se ustanovi da ih poslodavac kontrolira u jednakoj mjeri, u kojoj kontrolira svoje redovne zaposlenike. Posljedice za tržište rada i tech kompanije potencijalno su dramatične.

U razgovoru za Telegram, globalne rasprave o definiciji zaposlenika spominje poduzetnik Hrvoje Prpić. “Taj problem nije samo prisutan u Hrvatskoj. U Americi 50 posto nove radne snage, odnosno mladi i millennialsi, rade kao freelanceri. Kompletno tržište se mijenja”, kaže. “Vjerojatno postoje neke tvrtke koje su prestale zapošljavati svoje ljude i počele ih uzimati kao paušalce. Znam da je tu Porezna vrlo stroga i da to nije novi problem. Takvih stvari ima oduvijek, barem otkako imamo Hrvatsku”.

“Nekad to nije bio paušalac, već je to bio d.o.o. Oduvijek je postajao zakon koji je propisivao ako ti je većina prihoda dolazila od jednog korisnika, odnosno od jednog kupca, više nisi u poslovnom odnosu, već u radnom. Na taj način moraš platiti porez na dohodak, a ne porez na dobit”, kaže Prpić. Iako problem postoji oduvijek, paušalni obrti u IT industriji eksplozivno rastu: prema podacima Porezne, s 1271 krajem 2017. godine na 3048, koliko ih je bilo registrirano krajem kolovoza ove godine.

Porezna kažnjava legitimno propisan način rada

Kao i u većini hrvatskih poreznih propisa, poduzetnike i direktore kompanija najviše smeta velika količina nejasnoće – kad angažiranje obrtnika izlazi iz okvira koje je zamislila država? Prema informacijama Telegrama, u jednoj domaćoj IT kompaniji nedavno je došlo do krupnih problema nakon poreznog nadzora. Ustanovljeno je kako velik broj dizajnera i programera radi upravo preko paušalnog obrta, a prema tumačenju inspekcije, radilo se o prekršaju koji je potrebno drastično kazniti.

Novim prijedlogom zakona ta nedorečenost uopće se ne rješava, što je u priopćenju zamjerila i Inicijativa profesionalnih računovođa Hrvatske, neformalna udruga koja okuplja računovodstvene stručnjake s ciljem borbe protiv nepotrebnih regulacija i problema u poduzetništvu. Izmjenama zakona samo bi se produljila lista mogućih prekršaja, bez konkretnih definicija kojima bi se u očima zakona obrtnik razlikovao od zaposlenika.

“To je legitimno propisan način rada”, kaže o paušalcima Damir Sabol, osnivač Iskona i uspješnog startupa Photomath. “A Porezna to može protumačiti kao izbjegavanje poreza. Stvarni problem je da su drugi oblici rada stručnjaka iznimno opterećeni porezima i doprinosima, što stvara velike nelogičnosti i neravnoteže. Sami po sebi paušalni obrti ne bi trebali biti problem”, kaže.

I to je suština problema – izvozne industrije poput IT-a, u kojima je ljudski rad temeljna vrijednost, vodećim stručnjacima često isplaćuju visoke naknade. Najavljena porezna represija mogla bi unijeti dodatnu konfuziju, pravnu nesigurnost i povećanje troškova.

Ista porezna stopa za sve vrste angažmana

“Postoji velika neravnoteža u tome koliko poreza i doprinosa idu iz jednake bruto plaće stručnjaka i paušalnog obrtnika”, kaže Sabol. “Za one na plaćama to znači godišnju uplatu i do 100.000 kn više u proračun. No, paušalni obrt nosi i određene rizike i troškove pa i to treba uzeti u obzir. Tu razliku ne bi trebalo gledati kao malo opterećenje paušalaca nego kao ogromno opterećenje plaća. Ta velika neravnoteža je stvarni problem i ako se ona smanji za zaposlene, problema ne bi bilo i po meni bi se ekonomija brže razvijala na zadovoljstvo svih”, kaže Sabol.

Kao moguće rješenje tog problema, Hrvoje Prpić predlaže uvođenje jednakog poreznog opterećenja za sve vrste angažmana. “Potrebno bi bilo uvesti jedinstveni porez na sve. Od razine poreza na dohodak, pa sve do poreza na dobit i poreza na paušalce. Mislim da bi se tako uveo nekakav mir, nitko ne bi pokušavao skočiti iz jednog poreznog razreda u drugi”, smatra.

“Nitko nije za zabranu paušalnih obrta, već isključivo protiv zloupotrebe”, kaže za Telegram Luka Abrus, suosnivač zagrebačke agencije Five. Radi različitog tumačenja zakona, kaže Abrus, stvara se nelojalna konkurencija pošto tvrtke koje koriste paušalce mogu ponuditi veća primanja od onih koji od toga zaziru. Naš sugovornik Alan Sumina s njim se složio – ljudi, kažu, odlaze na višestruko veća neto primanja jer neke firme odbijaju raditi s paušalcima – no Prpić smatra da je sve stvar kompliciranija od toga.

Angažman paušalaca kao poslovna odluka

“Mislim da je problem nastao u tome što su neke firme, u dogovoru sa svojim zaposlenicima, radnu snagu pretvorili u dobavljače. Zaposlenici su tako počeli zarađivati više, što je zasmetalo firmama koje ne žele tako poslovati. To je veliki rizik za firmu – ako zaposlenika pretvorite u dobavljača, njega ništa ne sprječava da on počne raditi i za druge. Dapače, to će se vjerojatno i dogoditi. Netko je preuzeo rizik, a netko ne želi preuzeti taj rizik. Sada je glupo optuživati druge da su oni napravili ono što ne smiju napraviti. Smiju, samo što su u potpuno drugačijem odnosu”, kaže Prpić.

“Onda im je i tržište problem, jer je svatko od nas izabrao neki svoj poslovni put”, kaže. “Netko želi raditi u uredu i dolaziti svako jutro na posao, a netko želi raditi od doma i kupiti svoju opremu. Jednostavno, neki žele preuzeti odgovornost na sebe. Točno, više ćete zaraditi ako radite kao paušalac, ali preuzimate i cijeli rizik. Što ako se paušalac razboli? Što ako mu zakaže oprema? Što ako izgubi kupca? Koliko će mu trebati da nađe novog kupca?”

Osim visokih poreznih opterećenja i nejasnih pravilnika, kao ogroman problem ističe se činjenica da je sav rizik, prema trenutnom zakonu, na poslodavcu. Ukoliko se ustanovi da paušalni obrtnik sav prihod ostvaruje samo od jedne tvrtke, nastradat će ta tvrtka – iako nema direktnu kontrolu nad prihodima paušalca, niti može utjecati na njegov odabir kupaca usluga.

Strane tvrtke mogu imati vojsku paušalaca

“Za sve zloupotrebe po trenutnom zakonu odgovara poslodavac, a ne posloprimac odnosno paušalist”, kaže Sumina, “a u zakonu uopće nije zapisano što se smatra zloupotrebom. Treba jasno specificirati što se smatra nesamostalnim radom, a što samostalnim da i domaće firme znaju pod kojim uvjetima mogu angažirati paušalce bez bojazni od kazni”. U prijedlogu izmjena zakona, za neke slučajeve rizik bi se dijelio između poslodavca i posloprimca.

Dodatan apsurd leži u tome da strane firme – one bez podružnica u Hrvatskoj – mogu uredno naručivati usluge hrvatskih paušalaca, bez bojazni da će netko provjeravati krše li propise i zakone. “Trenutno je najveći rizik na domaćim tvrtkama. Naši ih poreznici mogu žestoko kazniti procijene li da su angažiranjem obrtnika zapravo prikriveno zaposlili osobu. A porezna nema ingerenciju nad stranim tvrtkama i one jednostavno nemaju taj rizik. I što je stručnjacima paušalcima bolje? Da rade samo za strane tvrtke? To je vrlo loš scenarij”, kaže Sabol.

“Takvim se propisima domaći freelanceri usmjeravaju da rade isključivo za strane firme, koje ništa ne sprečava u angažiranju vojske paušalnih obrtnika”, dodaje i Abrus. “Znači li to da sve Hrvatske firme trebaju otvoriti nova nepovezana društva vani i od tamo angažirati domaću snagu?”

Zakon nema točne definicije ni indikatore

“Jednostavnog rješenja nema, nered je napravljen i svaki potez koji se sad povuče će biti bolan za jednu ili više strana. No, mora se presjeći, da napokon svi igrači na tržištu znaju što smiju, a što ne smiju. Jednostavno nam treba jednoznačno tumačenje zakona i indikatori razlikovanja samostalnog i nesamostalnog rada”, ističe Abrus.

Međutim, njih u predloženim zakonskim izmjenama nema – ne piše, recimo, koji postotak prihoda se smatra dozvoljenim, a koji ne, niti se navodi bilo koji drugi indikator kojim bi poduzetnici i obrtnici znali što je dozvoljeno. Za mnoge IT kompanije, razlike u davanjima ogromne su, kao i potencijalni rizici od pojačanog nadzora i agresivnijeg pristupa Porezne uprave.

Sve to, kaže Sabol, imat će negativne posljedice na domaću IT industriju. “Bojim se da to neće dobro završiti za domaće aktere. Ove izmjene Općeg poreznog zakona meni osobno tako izgledaju. Ne znam kako će se to praktično razriješiti a da ne stradaju jedino domaće tvrtke i eventualno paušalci koji rade za njih”.