Počinje prodaja Appleovih revolucionarnih naočala. Rani recenzenti se slažu: imaju mana, ali stvarno su nevjerojatne

Premda je uređaj po nekim recenzentima nevjerojatan, drugi kritiziraju određene velike propuste

FOTO: Apple

Appleov Vision Pro, koji je najavljen kao revolucionarni uređaj i nova kategorija proizvoda te tvrtke nakon gotovo 10 godina, stiže u prodaju sutra – s paprenom početnom cijenom od 3499 dolara. Riječ je o naočalama za virtualnu stvarnost (eng. Virtual reality – VR), kakvih smo već viđali ranije na tržištu, poput Microsoftovog HoloLensa.

No, razlika je u tome što je Apple, godinama nakon što su drugi “probili led”, dodao svoja poboljšanja i nove funkcije kojima želi usavršiti koncept. Baš kao što su to svojevremeno učinili s iPhoneom, čija je prva generacija izašla prije pomalo nevjerojatnih 16 i pol godina.

Appleov prvi mobitel tada se na tržištu probio rafiniranim konceptom smartphonea. Odbačen je stylus, olovčica kojom se na dosadašnjim pametnom mobitelima lupkalo po dodirnom ekranu, a ekran je proširen na tada razmjerno velikih 3,5 inča, kako bi bio lakši za upravljanje prstima, koje je Steve Jobs tada nazvao “najboljim stylusom”. Premda su i ranije postajali dodirni ekrani kojima se moglo upravljati prstom, Apple je usavršio taj koncept, učinivši smartphone kategorijom proizvoda za široke mase, a ne samo za poslovnjake koji su jurcali s jednog sastanka na drugi.

Napredne naočale za virtualnu stvarnost

Što je to zapravo Apple Vision Pro? Ne ulazeći previše u tehnikalije i tehnološki žargon, riječ je o naprednim naočalama za virtualnu stvarnost koje sadrže niz senzora i kamera. Pokreće ih visionOS, operativni sustav koji Apple naziva “prvim prostornim operativnim sustavom u svijetu”. Na zaslonima visoke rezolucije i stope osvježenja prikazuje se korisničko sučelje povrh, ako korisnik tako želi, prikaza onoga što ga okružuje u stvarnom svijetu. Zbog toga sučelje može “plutati” oko korisnika, otkud i dolazi pojam “prostornog operativnog sustava”.

Sučelje može “plutati” u stvarnom prostoru Apple

Vision Pro omogućuje neke aktivnosti tipične za mobitele, tablete ili računale, kao što su komuniciranje, zabava i snimanje sadržaja, no na novi način. Snimati se može i u 3D-u, pa se 3D sadržaj nakon toga gleda pomoću Vision Pro naočala. Takve 3D video snimke mogu snimati i noviji modeli iPhonea. Štoviše, sudeći po prvim recenzijama, oni su sposobni proizvesti znatno bolju kvalitetu 3D snimki.

Kao i kod iPhonea, glavni medij za interakciju s naočalama su prsti i ruke, umjesto kontrolera kao na konkurentskim proizvodima. Dovoljno je pogledati u neki element sučelja, a interne kamere Vision Proa će znati kamo otprilike gledate. Kada želite nešto odabrati, potrebno je samo pritisnuti kažiprst i palac.

Baterija nije integrirana kao na ostalim VR naočalama, što se može smatrati popriličnim dizajnerskim propustom, s obzirom na to da je riječ o Appleovom proizvodu. Baterija Vision Proa djeluje kao eksterna baterija kojom bi se mogao puniti mobitel, a kabelom se povezuje na naočale. Kamo ćete s baterijom kada koristite naočale vaš je izbor. Doduše, već postoje dodaci kojima se baterija – poput mobitela iz 90-ih – može prikvačiti na remen hlača.

Baterija nije ugrađena u naočale, pa podsjeća na eksterne baterije za mobitel Apple

Tipkovnica i miš su i dalje potrebni

Kako to već biva, Vision Pro je, premda u prodaju stiže sutra, već došao u ruke nekih istaknutih američkih novinara i youtubera. Pročitali smo njihove recenzije i provjerili koliko je zapravo Apple napuhao grandiozne najave o revolucionarnom potencijalu svojih AR naočala.

Ono što se iz dosadašnjih recenzija može lako iščitati jest to da je riječ o tipičnom Appleovom proizvodu prve generacije – ogroman potencijal popraćen je gotovo jednako ogromnim kompromisima. Valjalo bi reći da postoji i jedna iznimka u ovom pravilu – Apple Silicon procesori – koji su već od prve generacije bili revolucionarni ne samo po kriterijima Appleovih laptopa, već i za stolna računala uopće.

Wall Street Journalova Joanna Stern bila je jedna od prvih novinarki koje su imale priliku isprobati Vision Pro. U videu koji je objavljen na YouTubeu, Stern je rekla kako je Vision Pro nosila nekoliko sati u komadu, što je istaknulo neke od ključnih nedostataka. Appleove AR naočale prilično su teške, kao što to već biva sa sličnim uređajima, a baterija traje dva do tri sata, što je prisililo Stern da dio vremena sjedi na kauču s Vision Pro naočalama spojenima na punjač.

No, novinarka je istaknula kako Vision Pro može unaprijediti produktivnost i poslužiti kao dobar alat za obavljanje poslova. U virtualnom prostoru koji se prikazuje u vidnom polju mogu se postaviti prozori, koji mogu replicirati ekran Mac računala. Postoji i virtualna tipkovnica, kojom se može “tipkati” po zraku. “Ali ta će vas tipkovnica izluditi ako pišete nešto dulje od kratke poruke. Dodirivanje manjih tipki je poput igre u lunaparku. Pravi posao sam mogla odraditi tek kad sam na naočale spojila Bluetooth tipkovnicu i miš”, kaže Stern.

Produktivnost eksplodira spajanjem na Mac računalo

Produktivnost je Stern dodatno unaprijedila kada je na Vision Pro spojila svoj MacBook Pro, što joj je omogućilo da ogromni virtualni zaslon postavi u svoje vidno polje iznad laptopa. “Ali je li Vision Pro težak? O da. Kućište od metala i stakla daje mu vrhunski izgled, ali i osjećaj težine. Jedna priložena traka za stavljanje naočala na glavu ima remen koji ide preko tjemena, što smanjuje pritisak na lice. Drugi se omota oko vaše glave poput udobne čarape. Zaštita od prodiranja svjetlosti iz okoline izgleda kao udoban jastučić i zaista blokira svjetlo. Doduše, moj je sada prekriven šminkom”, kaže Stern.

Jedan od osnivača The Vergea, Nilay Patel, slaže se sa Stern, pa kaže kako je prodiranje svjetlosti gotovo u potpunosti uklonjeno. Međutim, kritizira pozamašnu težinu naočala unatoč tome što je baterija eksterna. “Vision Pro biste trebali moći nositi na glavi dulje vrijeme. Ovisno o tome koji remen i slušalice koristite, ukupna težina iznosi između 600 i 650 grama. Šalim se time da je Vision Pro zapravo iPad za vaše lice, ali on je teži od 11-inčnog Pad Proa koji ima 470 grama. Težak je gotovo kao 12,9-inčni iPad Proa, 682 grama. Stoga, prilično je realno za smatrati ga iPadom za lice”, kaže Patel.

‘Kao da gledate kroz dalekozor’

Unatoč problemu mase, Patel naziva Vision Pro “nevjerojatnim proizvodom”, kojem se ipak ne može ignorirati brojne problemi, kao ni kompromise kojima su pribjegli dizajneri. Jedan od njih je to što, kao i praktički sve druge naočale za virtualnu stvarnost, Vision Pro korisniku pokvari frizuru. No, Patel, koji sam sebe naziva “štreberom za ekrane”, kaže da je Apple s pravom ponosan na ekrane ugrađene u Vision Pro.

“Oni su ogroman skok za tehnologiju. Prikaz na njima je, govoreći općenito, nevjerojatan. Ekrani su dovoljno oštri da se na njima može čitati tekst bez problema, a dovoljno su svijetli da omogućuju dobro iskustvo za gledanje filmova. Apple svaki ekran kalibrira, stoga prikaz nije niti ispuhan, niti prezasićen. Tako su maleni, a rade toliko dobro da se čine ogromnima”, hvali Patel Appleovu inovaciju.

Premda su ekrani odlične kvalitete, i omogućavaju sjajan pogled na stvarni svijet kroz Appleove naočale, Patel je vrlo kritičan prema skučenost vidnog polja. “Apple mi ne želi reći točan broj, ali vidno polje Vision Proa sigurno je manje od 110 horizontalnih stupnjeva Questa 3. To znači da su oko onoga što vidite prilično velike crne granice, pomalo kao da gledate kroz dalekozor”, kaže Patel.

Video pozivi još u fazama testiranja

Patel i Stern isprobali su i jednu od ključnih karakteristika Vision Proa – video pozive. Razgovarali su tako u grupnom pozivu s YouTuberom Marquesom Brownleejem, no umjesto da gledaju u realni prikaz samih sebe, gledali su u virtualne “persone”, kako ih Apple naziva. Persone je najlakše opisati kao zorne karikature u koje Apple Vision Pro pretvara svoje korisnike.

Izrađuju se prilično brzim procesom skeniranja kojim se prolazi kroz više koraka. Naočale je potrebno skinuti i okrenuti ih prema sebi, a ugrađenim kamerama i senzorima skenira se lice. Vision Pro tijekom procesa skeniranja govori korisniku da se, primjerice, nasmije otvorenih ustiju, pa zatvorenih.

Pomoću kamera koje se nalaze u naočalama i snimaju korisnika generira se prilično točan prikaz izraza lica. No Patel, Stern i Brownlee ističu kako taj prikaz i dalje nije dovoljno dobar da bi djelovao prirodno. Sternina kosa kao da je bila ‘zabetonirana’, a njezin izraz lica djelovao je kao da je bolesna i premorena, sugerirali su njeni sugovornici, što ih je dobro nasmijalo. Općenito se činilo kako je ta funkcija još prilično nedorađena, premda funkcionira, što je donekle opravdano budući da Apple navodi kako je ona još u fazama testiranja.

Prikaz očiju kroz vanjski ekran, koji ljudima u stvarnom prostoru oko korisnika naočala signalizira da ih on vidi, nije usavršen do mjere kojom se Apple hvali u svojim marketinškim materijalima. Izgled očiju prilično je ispran i loše kvalitete, zbog čega izgleda pomalo čudno.

Revolucionarno precizno upravljanje prstima i očima

Mark Spoonauer, glavni urednik portala Tom’s Guide, opisao je bateriju kao jednu od karakteristika koja ga najviše živcira. “Baterija mora biti s vama kada koristite naočale, što nije nimalo sjajno. Trebate ju staviti u džep ili staviti negdje pored vas. Teža je i od najvećeg iPhonea 15 Pro Max. Premda je kabel dovoljno dug, ako se previše uživite u neku igru ili aplikaciju, pa krivo pomaknete ruku, odvojit ćete kabel od naočala ili lansirati bateriju na pod. Nisam baš oduševljen ni time što se kabel baterije lako zapliće. Par puta sam ga morao odspojiti kako bi ga raspleo”, piše Spoonauer.

Uz ogromnu cijenu, Spoonauer kritizira i to što se na naočalama ne mogu pokrenuti neke aplikacije, poput Netflixa i YouTubea, kojima se zbog toga mora pristupati preko ugrađenog internetskog preglednika. No, prema Spoonauerovom iskustvu, praćenje ruku, prstiju i očiju iznimno je precizno, dovoljno precizno ga da se može opisati “nevjerojatnim”. Stoga bi se općenito upravljanje uređajem bez problema moglo okarakterizirati “revolucionarnim”, smatra taj stručnjak.

Nedostaje hrpa aplikacija, ali neke rade u pregledniku

Todd Haselton zamjenik CNBC-ovog glavnog urednika za tehnologije, impresioniran je kvalitetom hardvera, ali i ukupnim iskustvom upotrebe Appleovih naočala. Posebno pohvaljuje iskustvo gledanja filmova. “Zavalio sam se na kauč i pred sebe podigao ogroman ‘ekran’ koji se prostirao preko cijelog zida moje dnevne sobe. Pogledao sam sat vremena filma Barbie i prve dvije epizode serije Masters of The Air prije nego što se prikazalo upozorenje da mi je preostalo još pet posto baterije. Koristio sam i novu NBA aplikaciju, koja mi je omogućila da streamam četiri utakmice odjednom”, kaže Haselton.

No, premda je NBA aplikacija dobra i ima inovativne funkcije, postoje problemi s drugim aplikacijama. “Vision Pro podržava milijune aplikacija za iPhone i iPad, ali neke nisu dostupne. Netflix i Spotify su otvoreno rekli da neće podržavati Vision Pro, ali im možete pristupiti preko preglednika.

Nema niti aplikacije za upravljanje lozinkama koju koristim – 1Password. Nema ni Ubera, niti Amazona. Nema niti jedne Googleove aplikacije, što uključuje YouTube. Nema nekih popularnih mobilnih igara, poput Diablo Immortala i Genshin Impacta. Nema niti Facebookovih aplikacija, stoga nema Instagrama”, kritizira Haselton.

Cijena kao posljednja, a možda i najveća, barijera

Iz recenzija koja su objavljene posljednjih dana može se izvući zaključak kako se većina korisnika slaže s jednom činjenicom – Vision Pro jedan je od najvećih tehnoloških iskoraka kada je u pitanju virtualna stvarnost. Ipak, taj uređaj nije bez problema, što je tipično za prvu generaciju Appleovih proizvoda. Ipak, potencijal je tu, slažu se svi.

Jedna od glavnih prepreka za postizanje globalne popularnosti novog uređaja bit će visoka cijena, iako je ona gotovo pa opravdana s obzirom na “nevjerojatna” iskustva koja Vision Pro pruža, smatraju neki recenzenti. Spoonauer iz Tom’s Guidea procjenjuje kako bi kupci trebali pričekati drugu generaciju, koja bi prema nekim glasinama trebala biti povoljnija. Problem s tim savjetom je u tome što ne postoje konkretne naznake kada bi druga generacija mogla u prodaju.