Talijanski mediji pišu da je šef Uprave Unicredit banke, vlasnice Zabe, prisiljen na ostavku
Federico Ghizzoni, najavljuje La Stampa, sutra će odstupiti
Federico Ghizzoni, predsjednik Uprave Unicredit banke, vlasnice Zagrebačke banke, trebao bi, najavljuje talijanski dnevni list La Stampa a prenose svjetski mediji, u utorak, 24. svibnja, podnijeti ostavku. Tako će Ghizzoni, koji je postao predsjednik uprave 2010., postati najviše pozicionirana žrtva teške financijske krize koja je zahvatila veliki dio europskog bankarskog sektora.
Šef najveće europske banke, koja ima u vlasništvu imovinu od 900 milijardi dolara, dakle, bogatija je od mnogih europskih država, prisiljen je otići zbog neizdrživog pritiska nezadovoljnih dioničara.
Šteta za ugled i loša poruka klijentima
Ta će smjena izazvati potres u bankarskom sustavu Italije, pa i Europe. Bankarske institucije, naime, pod svaku cijenu pokušavaju izbjeći prisilne smjene u svojim upravama: to nanosi štetu ugledu, a šalje se i loša poruka klijentima. Takav drastičan potez, naime, otkriva da se banka našla u ozbiljnim problemima koji se ne mogu rješavati bez dramatičnih promjena na samom vrhu banke.
No, Unicredit takav rizik jednostavno nije mogao izbjeći: rezultati poslovanja već su dulje vrijeme na rubu katastrofe. Vrijednost dionica Unicredita pala je od 2007. za nevjerojatnih 87 posto, a samo u posljednja dva mjeseca za više od 20 posto.
Neuspjeh najavljenih reformi
Procjenjuje se da Unicredit ima u svom portfelju oko 84 milijarde nenaplativih kredita, dakle, petinu ukupnih potraživanja. Istodobno, banka Intesa Sanpaolo, vlasnica Privredne banke, također ima 60 milijardi loših kredita, ali dioničari i ulagači nisu izgubili povjerenje u menadžment: vrijednost njihovih dionica prošle je godine porasla za 27 posto.
Međunarodni monetarni fond utvrdio je da talijanske banke imaju najmanje 330 milijardi eura loših kredita te da je bankarski sektor najveći problem Italije. Posljedica je to višegodišnje krize i recesije koja je uništila tisuće malih i srednjih tvrtki koje su bile oslonac talijanske ekonomije.
Do Ghizzonijeve smjene dolazi nakon neuspjeha najavljenih reformi. U jesen prošle godine Uprava Unicredita obećala je cijeli niz teških zahvata, među ostalim, otpuštanje 18.000 zaposlenih te drastično rezanje svih troškova.
Menadžeri su opstruirali nužne promjene
Samo najavljenom prodajom Unicredit banke u Ukrajini te ulogom u Pioneer Global Asset Managementu, broj zaposlenih u Unicreditu smanjio bi se za šest tisuća. Kako posljednjih 8 mjeseci nije došlo ni do kakvih pozitivnih pomaka u poslovanju, dioničari su odlučili da Ghizzoni mora otići. Procijenili su, naime, da je potrebna svježa krv koja će banku izvući iz nevolja.
Najnovije dramatične promjene u menadžmentu Unicredita započele su smjenom 59-godišnjeg Willibalda Cernka iz CEO Bank Austrije, koja je u vlasništvu Unicredita. Njega je zamijenio 45-godišnji Robert Zadrazil što je protumačeno kao neizbježna smjena generacija. Do odlaska Cernka došlo je zbog toga jer je procijenjeno da je menadžment kojemu je bio na čelu opstruirao nužne promjene u Bank Austriji.
Odnosi s hrvatskim političarima
Analitičari Ed Allchin i Andreas Vollmer iz nezavisne istraživačke kompanije Autonomous shortly objasnili su da do Ghizzonijeve smjene dolazi zbog toga što je na burzi izgubljeno povjerenje u menadžment banke. Tako je Unicreditov veliki, plavkasti, 231 metar visok neboder u središtu Milana, inače simbol moći i uspješnosti te banke, postao spomenik brojnih promašaja i nesposobnosti bivše i sadašnje uprave banke.
Naime, Unicreditova kola krenula su nizbrdo već pri kraju mandata bivšeg predsjednika Uprave Alessandra Profuma. On je do globalne financijske krize pokupovao banke u Rusiji, Njemačkoj, Turskoj te još 13 europskih država. Kupnjom HypoVereinsa, njemačke banke koja je zapala u financijske probleme, Unicedit je postao definitivno najmoćnija europska banka. Među ostalim, kupljena je i Zagrebačka banka u Hrvatskoj.
Profumo je za svog mandata bio rado viđen gost u Banskim dvorima, a posebne, prijateljske odnose, gajio je s bivšim premijerom Ivom Sanaderom. No, upravo zbog svoje veličine taj novonastali bankarski div postao je vrlo rizičan te ranjiv na sve geopolitičke promjene.
Prevelika je da bi propala
Unicredit je jednostavno postao prejak: mnogi su se poslovi ifunkcije preklapali, a cijeli taj golemi mehanizam postao je suviše trom i prespor za brzo donošenje nužnih operativnih odluka. Zbog toga sada Unicredit čak 61 posto svojih prihoda troši na pokrivanje mnogih pogrešnih ulaganja.
Tako bogata banka kao što je Unicredit neće, dakako, propasti: prevelika je da bi pokleknula pred nevoljama. U tom slučaju, naime, povukla bi za sobom u provaliju ne samo talijansko, nego i dobar dio europskog gospodarstva, a to ni talijanska Vlada ni Europska unija ne bi dopustile iako je riječ o privatnoj bankarskoj instituciji.
Težak udarac za nekad najmoćniju banku
Uostalom, samo prodajom svojih portfelja i financijskih operacija u Turskoj, Njemačkoj i Poljskoj, Unicredit grupacija bi pokrila najveći dio svojih dubioza. No, problem je u tome što bi u tom slučaju izgubila velik dio svoje vrijednosti i ugleda. Što bi, dakako, bio težak udarac za banku koja je početkom 21. stoljeća bila najuspješnija europska banka.
Kao najizgledniji Ghizzonijevi nasljednici spominju se Andrea Orcel, koji je svojedobno bio savjetnik bivšeg šefa Uprave Profuma, te Giampiero Maioli, jedan od vodećih stručnjaka Crédit Agricole u Italiji.